Sa ratišta, Knjiga XVI.

30. srpnja 1916.

Odlazak! Kol strašna riječ, sa tajinstvenom koprenom. Stotinu se očiju orosilo, srca bolno zakucala. Dijelit se valja od sviju, poći u daleki, neznani svijet u carstvo smrti! Povratak nije tako lagan, a smrt blizu.
U dvorištu domobranske vojarne vlada živo komešanje. Vika i buka vojnika, više ili manje pijanih. Časnici i momčad, sve okićeno cvijećem, hrv. trobojkama.
Prekrasan sunčan dan, plavetno se nebo sjaji, kao suzno oko djevojčino, sa svoje vedrine. I kao da se raduje onima, koji će poći na branik domovine, da krvlju svojom dokažu vjernost spram svoga vladara i domaje. Čeka se čas, kad će sluga Božji blagosloviti oružje.
Pred satnijom poredali se: ntprč. Götz, Tomašević, Ardo; poručnici: Margetić, Klaić, Vilković, Kolander, Glavan, Setinski; kadt. Neubauer, Pleše, Gephardt; kad. asp. Markešić i Linkeš.

Na govornicu stupio je svećenik, vojni kurat Milić:
Momci, vojnici, Hrvati i braćo!
Evo kucnuo je čas, gđe Vas domovina zove, da krvlju svojom doprinesete list k' vijencu, palme mira. Dokažite, da ste vrijedni slave otaca, dostojni pepela hrvatskih pradjedova, koji su uvijek nepokolebivu vjernost spram prejasne kuće Habsburgovića – dokazali. Pođite mirna srca, borite se rame o rame, uz ostalu junačku braću. Ta evo već sviće zora novome danu, - časne pobjede, koja će Vas nakon slavne sreće povratiti u krilo Vaših milih! –
Bog neka Vas prati u svim bitkama i bojevima, a sretni ovjenčani lovorom slave, vratili se!
Iza toga slijedila je posveta oružja. Sve je otkrite glave kleknulo, a glazba svirala: „Na molitvu!“…….
„Pokri gla – vu, ustaj od molit – ve!“ izrečena je zapovijed i sve je u prijašnjem redu.

Sada stupio je zapovj. doknadna baona g. podpukovnik Stanzer:
Junaci, Hrvati!
Kroz dvije godine žestoko bijesni val rata, koji je sve narode monarhije povukao u svoje kolo; jedino od sviju tek Hrvati dokazali su i krvlju svojom platili vjernost spram uzvišena vladara i mile nam domovine Hrvatske. Tisuće i tisuće stoje na bojnim poljanama, prezirući smrt, da zadaju posljednji udarac protivniku. Uhvatite se i Vi u njihovo kolo, te sa Vašim strojopuškama dokažite njemu, da nas ima još Hrvata i da Hrvat nije vjerom krenuo.
Momci budite ponosni, jer Vas vode časnici, junaci nad junacima, stari prokušani ratnici. Gotovo svi su dokazali svoju vjernost i junačtvo, jer njihove grudi rijese odlikovanja.
Netreba nama ponovne prisege, dokažimo vjernost spram prejasna vladalačka doma, pa zaviknimo:
Njegovo ces. i kr. apostolsko Veličanstvo, naš premilostivi car i kralj, Franjo Josip I. – Živio, živio, živio!!!.........
Povici dugo orili, a kape se vijale zrakom. Glazba svirala „kraljevku“, a sve iskazuje počast.
„Nu prije no krenete, sjetimo se naše mile domovine, za čiju čast i slobodu se borimo. Živjela Hrvatska!“......
Trokratni živila, prekida glazba sa sviranjem „Lijepa naša domovina!“……
Nato je krenula povorka: glazba, red časnika po desetorica, koji prate odlazeće, momčad sa barjacima. U sredini časnika podpuk. Stanzer. – Svirale se hrv. davorije, koračnice. Putem sve viče i pozdravlja, poklici: „Živilo domobranstvo, sretno se vratili!“ i. t. d. Svima se rose oči. U Ilici bacalo se cvijeće po časnicima i momčadi.
U ½ 12s stiglo se, sa dugom povorkom građana, koji sve pratiše, na kolodvor. Tu bje vike, plaća, suza, da čovjeku želi srce da pukne …….
U ¾ 12s sve ukolesano ……. Nu prije zvao je podp. St. [potpukovnik Stanzer, nap. prir.] ntprč. Götz, Tomaševića i mene: „Nijesam imao prilike, da to pred satnijom rečem, nu moram priznati, da ja Vas trojicu štujem, cijenim i neću nikada zaboraviti. Vi ste mi u svakom pogledu bili odani i vjerni, pouzdani, te ne mogu ino, nego da Vam ponovno zato hvalim i želim svako dobro! Držte se i čuvajte glavu!“ – Rukovanje i cijelov svakome. Opazile se suze u njegovu oku.
U 11 50č pr. podne, lagano je izlazio vlak sa kolodvora, sa dragocijenim teretom u susret nepoznatome. Silan je žamor, vika, glazba svira narod. himnu, čuju se poklici, a rupci viju se zrakom. „Z' Bogom, sretno se povratili!“…….
Dugo lepršali zrakom barjaci, rosile oči, dok nije vlak hitrijom snagom, uz zaglušnu buku parostroja, projurio iz stanice.
Dugo gledao sam na moj mili, bijeli – Zagreb-grad, upirući oči na dva svijetljeća se tornja stolne crkve, dok mi se nijesu oku izgubili. Pošao sam mirna srca i duše, kao da putujem na izlet, okružen veselim mislima mojih sudrugova, ratne braće. Srca nam burno kucala, jer svatko je morao ostaviti one, koji su mu srcu najdraži, poći na branik domaje, daleko na sjever. I premda bijaše prvi časak teško, utišali smo buru srca sa nadom na sretan povratak; željom, da privedemo kraju, ratni vatre plam, dovršimo vjenac, palme mira.
Al', kolika je tuga zaokupila one, naše mile, koje nas teška srca ispratiše, s' nama moguće zadnji puta oprostiše, znade tek srce, koje će vjerno za njih kucati, do posljednjeg uzdaha i daha.
Al' ne, ljubav spram sijeda vladara i mile otađbine, prisega, nuka nas, da dostojno izvršimo svoju zakletvu, te ako ustreba, krvlju ćemo to dokazati.
„Bolje je kao junak umrijeti
Nego kao nepošten živjeti!“
Pune ruke posla. Na svakoj postaji treba izaći i paziti, da se ljudi ne raštrkaju. Badave sve, kad „Mato“ za vrijeme još, dok vlak nije stao, trči na „špricer“. To je tek početak, a gđe je Gijékény-eš!
U vlaku sve pije, prave se šale. Zaliha teško iscrpiva. Jeli salame, kruh bijeli, čokolade, pili vino „Tokajac“.
U ½ 4s prešli Dravu, pa Gijékényes-u. Izašli iz transport vlaka br. 6130, pa u restauraciju. Kako se do ½ 5s mora čekati, pili crne kave i pive. Sve nas promatralo, jer svi zajedno pravismo doskočice.
Oku pruža se krasan vidik na mađar. ravnicu, bogatu žitaricama, svime! Na svim postajama mašu, a i odmah izlaze straže, jer inače, sve nastrada.
U 7s u vlaku založili: sardine, sir, vino; a u 7 30č stigli u Kaposvár. Ovđe žeži po pivi. Silna bje sparina, a žeđa neugasiva. Al' sve to nije kvarilo dobre volje, a i pjesma nije zaostala. U ¼ 9s dalje, a u ¾ 10s Uj Dombovár-u! Tu se večeralo, dakako na trošak vojnog erara: teletina, ugorak, pivo (to se mora platiti na vlastiti račun!)
Premda smo imali II. razred, nigđe svjetla. U ½ 12s dalje, al' spremismo se na počinak. Na sjedalo prebaćen šatorski list, pod glavu kabanica, a pokrivalo gunj!

                                                                                              31. srpnja 1916.
Donekle otupiše osjećaji živući u zajednici sa drugima, nu kad se pojaviše uspomene na dom, bio sam nemiran, usnuti nikako. Tisuće sitnica rastanka i oproštaja zabavile i zaokupile misli.
Sunce je već davno granulo, a zlaćani traci prosuli se po nedoglednoj ravnici. Nemirno prospavana noć, pa „dronjcanje“ prinukalo nas, da ustanemo. Bilo je 6s jutrom. – Sve za vrijeme vožnje prali se na stubama, jer druge prilike neima. U ¾ 7s zajutrak: šunka, sir, cognac! – Svi različiti nedostatci t. zv. („komoditeta“) lagodnosti, nijesu toliko čovjeka umarali, koliko dugo čekanje na pojedinim postajama. To čekanje dalo je nekolicini prilike, da na jednostavan način pokušaju svoju vještinu. Dolazile pritužbe, da je nestalo lula, raznih predmeta.
U ¾ 9s stigli na Budafok, predgrađe Pešte!, a nakon kratka čekanja, dalje. Okolina krasna, pa ono svjetljucanje i kupanje zlatnih trakova u dunavskom zrcalu. – Karte razglednice javljale su milim mojim, gđe sam kada bio. Promatrajući prirodnu krasotu, eto nas na postaji Budapest – Kelenfeld u ¼ 10s. Ovđe pili bijelu kavu. Opet čekaj do 10s, jer je promet silan. Neprestano idu gore, pa dolje vlakovi, krcati živežom, streljivom, ranjenicima.
U ¼ 11s prešli Dunav. Parobrodi plove amo i tamo, čuje se zvižduk sirene, vika onih, koji se kupali. Sve nam je mahalo rupcima, a mi dalekozorima promatrali „prirodne darove“ mađar. nizine. I zaista divismo se! Prilično dugo se čekalo na ulaz u Budapest. I pomalo smo postajali bijesni. Užasna vručina ispija mozak, a gđe stojiš: uvijek ili pred gradom ili posve izvan kolodvora. Iskustvo pokazalo je nužnim takovo naređenje, inače bilo bi „haraća“. Jedni kartaju, drugi gledaju samo okolinu, a treći pali u neizvjesno razmatranje. – U ¾ 12s objed: šunka, sir, vino graševina, čokolada.
Pred central. kolodvorom opet stoj, u grad sam ne možeš, jer vele „trasport kreće dalje!“ Izašli, pa izazovno promatrali, glupa kolodvorska lica koja su u nas zurila.
Oko ½ 1s projurio vlak dalje!, prama Szolnok-u. Umoran legnuo, no ne na dugo, jer je ugodna vožnja ravnala moja rebra. U 1s u Kőbanya Felső, ovđe do 2s i objed u časn. transport menaži. Juha, nekakova voda, kao da su suđe prali u njoj, naravni odrezak sa krumpirom, crna kava, sir groyer. Gonili neka se žurimo da vlak mora dalje. Nu nijesmo se nato mnogo obazirali. Dapače došao je i kolodvorski vojni zapovjednik, a ntprč. Götz mu reče: „Badava sve, dok ne pojedemo, vlak ne može ići, jer ja sam zapovjednik preselice!“ Istom oko ¼ 3s zaputili se u vlak, a prije je ¼ sata trubljeno, da se „društvo skupi“! Nu nije više vozio nego 500x [koraka], pa čekaj do 3s. Al' zato je okolina štetovala „crven luk“, kog' je momčad, kao u svom vlastitom vrtu nakupila; pa bačvu pive i sira. Čim je osobni vlak došao u stanicu, nas je vozio natrag na prijašnje mjesto. Poremetili smo promet!
U ½ 4s vozio je kao lud, da nadoknadi zaostatak; zatim stane, pa čekaj, dok teretni vlak prođe! – U Vygyati (?) u ¾ 5s.
Sunce se približavalo zapadu, a sparina za poludit. Sama široka polja, na daleko neima kuće. U ¾ 7s u Szolnok-u! Večera u kolodv. restauraciji, sjajan sekely i piva. Dobro se naderali. U ¼ 8s provezli se gradom u fijakerima, a u svakome svirao je mali „cigan“. Cijeli se grad tome smijao, a mi dame draškali time! U ¾ 8s sve na pivi, a kolodvor pun, nerazumiju, kako govorimo. Oko nas sve se naguralo. Da, al' nekako se moraju osvetiti nama. Određeno bje, da u 9. 26č putujemo pravac: Püspök-Ladány – Debreczen. U 9s htjeli se u krcati, al' vlak nije na staroj pruzi, nego navodno na zadnjoj! Tako ½ sata tražili i konačno korporativno na zapovjed. kolodvora. Tu se ispostavilo, da je vlak u 8s morao proći. Galama, prosvjed, da onaj nije pravo znao, što će učiniti!
„To je svinjarija, kako može i smije vlak proći bez vođa, to ćemo javiti. Imade se vlak, pa makar na otvorenoj pruzi sustaviti, a nama dati parostroj sa dva vagona!“ – I to bje učinjeno! Dok je zakurio u peći i sve bilo spremno, bijaše 10 sati. Sam zapovjednik kolodvora došao je u restauraciju javiti odlazak. Načinismo mu još „deraću!“ i cijeli kolodvor izazivali. Oko ¾ 12s uhvatili našu preselicu, a naše „šmirkefice“ legnule na naša mjesta. Udarcima čizme ih probudili, odmah legnuli svi! ……

Kolovoz.

                                                                                                          1. kolovoz 1916.

U 3s jutrom stigli u Püspök-Ladány; a do ¼ 8s tako čekali. Sreća, da smo to vrijeme prespavali, jer inače zlo i naopako. Časnik naš koji je bio u službi naperio je jučer pištolj na vlakovođu, nu nije mogao spriječiti polazak. I evo ta cijela zbrka, opet poremetila promet. Prati se ne možeš, neima vode; a kosti bole, kao da si isprebijan. – Pije se cognac, kao okrijepljujuće i jačajuće sredstvo! U ½ 9s na čaju u restauraciji. Dan vedar, a vručina samo sipa!
Nakon 6 satna čekanja, u 9s krenuo je vlak dalje; dok u ½ 11s ne stigosmo u Debreczen. Tu objedovali: juha sa jetrenim žličnjacima (al' to bje loj!), naravni odrezak, torta, crna kava, piva, uštrc (špricer). Stalno određenog puta nijesmo imali, nego se uvijek na stanovitim postajama moralo tražiti „daljnje određenje!“ Tu je razgranjena željez. mreža. Imre brzovlaci, teretni i osobni vlakovi krcati poljskim bjeguncima. Uz prugu same šume i ruski zarobljenici rade u istima. Putuju pruske preselice, nu nijesu našem Zagorcu par! – Novi pravac Munkács! Pisali karte, nekolicina karta, pije se, bući, puši „bosanac, mirjam, Dames, Sfinx!“
Misao bila je kod kuće, kojima bijaše puno težje no meni! U ¼ 1s dalje! – te se u 1s prispjelo u Hajduhadhasz-u. U vlaku pravili šale, te svi se do kože ošišali. – Okolina krasna. U ¾ 3s u Njüreghaza [Nyíregyháza] tu se ohladili pivom, a u ¼ 4s nastavak ugodne vožnje. Užina: sardine, sir, bijeli kruh, vino; a iza toga legnuo. –
Oko ½ 6s probudio se u mjestu Patroha, i odatle pruža se krasan vidik na Tatre. Sparina nesnosna, pa momčad sve po krovovima spava. To je zabranjeno, nu Mati sve pravo. A ujedno je nezgodno izgrađeno uz prugu, posve otvoreno „nuždavno spremište“, te često i prolaznici šta vide! – U 6s u Kisvárda – do ½ 7s, a od ¾ 7s – ½ 8s u Tuzsér. Pričali smo sa srpskim zaroblj. davali cigarete „Flor“, te isti primjetili „makar rat deset godina trajo, dao Bog, da Slaveni dobe!“ Nekakve Mađarice i ruže slale svima, a duboko se zahvalismo, govoreći po našem „fino“. Smijale se, a nijesu jadne znale, što govorimo!
Pomalo se oblačilo i zahladilo, vjetrovito! – Cijeli dan samo jedemo i pijemo! Legnuo i snivao o Mišu. Tako mi se živo prikazao „rastanak!“ …..
U 8s prešli rijeku Tiszy [Tisa], a u ¼ 9s stigli u Csap, večera: svinjetina, krumpir, ugorci, te naravni odrezak, piva! U kavani na crnoj kavi, a ciganska glazba nas zabavila. Kako smo kasnije zaprčkavali publiku na kolodvoru, stao se zapovjed. uzrujavati, a momčad naokolo krala htjeli su, da se sve ukrca. One mađ. straže počele uredovati, a naš jedan narednik opalio hitac. Skoro bilo bi zbjega, da nije vlak u ¼ 11s krenuo!
Noć bijaše vedra, zvijezdana, te u ½ 11s legnuo. Sparina popustila.

                                                                                                          2. kolovoza 1916.

[Srijeda] U 2 sata u Munkácsu, a u 5s jutrom već ustao. U vagonu se pere, obavlja sve nužno, a za kratko pretvori se u „spavaća soba“ u koupe! –
Već iz rana jutra, osjeća se vrućina, nebo je bez ijednog oblačka. Čaj dečki iskuhali; pa cognac, kuhana jaja, piletina, salama, sir, pa sardine i eto grofovski zajutrak. Moguće nebi tako rano ustali, no „komandir“ nas istjerao. Oko ½ 8s provezao se bolnički vlak, koji nam izjavi, da se „nazaduje“. E zato nas tako gonili.
U 8s krenuli, pomalo dolazi gorje Karpati, sa crnogoricom obraslo, gđe se vlak uspinje i spušta. U ¼ 9s Szentmiklószu. – Vrućina nas ponukala na spavanje. – Kad se u ¼ 11s probudio u t. Vacsitelep (?), uvijek još lijevo i desno gorje; gablec i slatko vino „Aszis“, salama, sir. Zabavio se promatranjem okoline i dnevnikom …..
U 12s u Volocz-u, čekali do ½ 1s. To je malena postaja izvan malih Karpata i tu nađosmo ipak činovnika, koji je znao hrvatski; Put dugačak, al' sve bliže k smrti vodi.
U ¾ 1s počelo je uspinjanje kroz srednje Karpate. Sa jedne se strane strmo spuštaju, pa odugo; a na okolišu kuće. Kraj je posve siromašan. Vlak vukla dva stroja; napred i straga po jedan. Rijeka Tysza sad je lijevo, pa desno, pjenuša se, brzajuć po kamenitom tlu. Prelazi se preko mostova, koji spajaju po dvije pećine zajedno. Vrhovi Karpata obrasli ili goli, skroz same kamenite glavice. Čim se više uspinje, to je hladnije. Mjesto Kis-Szolnoa, kuda u 1s stigli, posve je na zaravanku. Po hrptovima su pašnjaci, povrće, a i kukuruz dobro uspjeva. Kraj bogat svime. Vode dvije pruge i promet je veči. Neugodan je pogled prama dolje, jer imade gudura, kojima teče potočić, čuje se šum vlaka i tijeka. „Daleko sam od domaje, a to me napunja tugom. Ako padnem, neće se zapravo ni znati za mene!“ Nervozno sam pušio motreći dubinu. U ¼ 2s dolazi do uspinjanja na Velike Karpate, prolazi kroz tunele 1-2 minute duljine, al' sve uzbrdo. 2gi tunel prešli za 1 minutu. U 1. 20 prelaz preko mosta, a s' obje strane pećina. Uspon 725 m. 3ći tunel ¾ min. Uz prugu u dolini je cesta. Vjetar piri baš onako ugodno. U 1.35 – 4ti tunel dug 3 klm, 6 min. prolaz. Prozori se orosili.
U ¼ 2s došli u Beskid, granica ugarske i galicije. U 2 dana tamo se provezlo 14.000 ranjenika i bolesnika. – Židovi obilazili sa svojim zalihama robe. Mato nješto kupi, nješto ukrade, a starac se na to tuži „Gnädiger Herr Militäroffizier“… Al' Mato mu zaviče „Pa mi nismo tvog' gladni, najeli smo se dima!“ – Tu nam rečeno, da je objed, a kad tamo mala kućica, jer su g. 1915. Rusi haračili, umjesto kolodvora. Visina 800 metara. Zgodno je kupovanje harmonike. Kupi jednu sa (tokom) navlakom, izvuće je, pa prazan tok povrati i uz primjedbu „Ova neće da svira“, dobije novu potpuno badave.
Okolica galicijska sjajna, samo ravnica! U ½ 4s u Lawóczne i tu tek objed: juha (čisti loj), škandal za restauraciju, faširani šnicli sa krumpirom, grahom, crno vino (7 dcl K 2. 50), pivo, crna kava. Tu uhvatili „jopca“. – Samo su bolnički vlakovi dolazili puni ranjenih i osakaćenih. Utješne slike!, te hrabre svakoga. –
U ¼ 6s dalje; te u ½ 6s u Stawsko, razgovarali sa ranjenicima 25. pukovnije. Bolnice se sele! I tu se kolodvor „renovira“. Kraj dosta siromašan. U 6.10 nastavili, al' samo jedan parni stroj vuće, jer tlo se spušta, niz Karpate. – Okolica divna, kuće pokrivene slamom, i svagdje žične zapreke. U ¼ 7s prešli Rožanku, opet sami mostovi. Naš novi pravac Stryj. 6.30 Tuchla, čekali do 6.35. Kondukteri sami Galicijanci. Putem grobovi palih g. 1915. u mjestu Hrebenów [ukr. Hrebeniv/Grebeniv], u 7.5 stigli, je na polju groblje sa 30 grobova. Tu je izvožište drva i rudokop. Tvornice sve izgorjele, uništene, kuće srušene, popravljene. – U 7.25 u Skole. Veće mjesto sa bolnicom crvena križa. U 7.40 Sinowoszko Wiežne [ukr. Synowódzko Wyżne], tu do 11s čekali. Večera u vlaku, sir, sardine, vino. U ½ 12s legnuli!

                                                                                                          3. kolovoz 1916.

[Četvrtak] Od ½ 1s – 5s u Stryj-u. Tu novo određenje Lwów. U ½ 7s ustali, nu nekako je zahladilo, da se i kabanica podnaša. – Svatko je od časnika sakrio bocu cognaca, pa se svi pitaju, gđe su tolike boce?!
U ½ 8s u Sczerczeg-u [ukr. Shchyrets'?], te je sva okolina popaljena, kuće srušene, uništene, a uz prugu sami grobovi pojedinaca i skupni. Svagđe je krst sa brojem groba. Sama ravnica, a žitarice tek dozrijevaju usljed hladnijeg podneblja. Krumpir tek cvate. Nekako je tmurno, a okolina pokazuje sliku ratne grozote. U 8s – ¾ 9s u Glina Nawarya. Imali dogovor po uputi potpuk. St.[anzera] „o vladanju pred neprijateljem, postupak i odlikovanje momčadi!“ – Kiša počela padati kao iz kabla, zahladilo, kao u kasnu jesen. – U 9s Basiówka, a u 9.5 Obroszyn. Na polju još sva žetva, a narod je i skroz siromašan. Gablec: sardine i Tokayac.
U ¾ 10s eto nas na mjestu Lwów [ukr. Livov]. Tu se iskolesali, jer se mora dizati potrebite stvari, kol' oprema, tol' oružje! – Upadaju u oči velike zgrade, elekt. tranway; obavlja se prevoz ranjenika, a i imali prilike vidjeti, znam. njem. vojskovođu Hinderburga, na 10x [koraka] udaljenosti; te inu obrijanu gospodu sa „monoklom!“ Kolodvor posve demoliran, a restauracija goli zidovi sa vapnom oličeni, kameni stupovi, a vrapci lete naokolo. Prije je uređaj stajao 12.000.000 K., a barbarska ruka je sve uništila. Promet silan, lete auta. Ulice prilično smazane usljed dima tvornica, vlakova. Okrijepa: gulaš za žganjcima, kruh iz raži (al' kao posije), pa dobro pivo! –
Oko predgrađa vide se tragovi grozote. Svi smo promatrali. Oko srušenih kuća, pet do šest okruglih rupa, tragovi granata! – Tamo opet trostruki krstovi, počivaju Rusi. Ima i dosta naših, a koći se i pokoj njemački sa kacigom na vrhu. I svuda leži teško željezo pobacano, kao dječje igračke. A kakove grozote tek pričaju, koji su bili pod rusk. upravom. O djelima Kozaka, pa Čerkeza, svi robe, pa međusobno podijele. Gdjegdje baš su sančevi kopani po polju, usjevu, te je mnogo štete. Prozori kuća probušeni tanetima; na jednoj strani leže gomile razbijenih vagona, na drugoj se vide gomile i tragovi vatre. Krov kolod. zgrade razvaljen i kad kiša pada, curi voda unutra.
Trobojnice na vagonu i barjaci izmamili nekoliko vitkih Poljakinja iz stanova koje su domahivale na pozdrav.
Vratili se na ulaz kolodvora, te se tu nezna za daljnji pravac! Uprava je njem.-austrijska. I opet sreli Hindenburga, sve pozdravlja, a mi ni prstom ne maknuli. Kiša prestala, nu zato vjetrovito. Skitali se po kolodvoru nu izaći ne smiješ, dok ne dođe zapovijed. U ¼ 1s eto odredbe: „iskolesanje, momčad se imade nastaniti u vojarnu, a časnici „Hotel 3 Mohren“ (dakle k' Crncu!) Tranwayem se odvezli u hotel, jer prvo je uredit se, a tada u grad. Smjestio se u sobu br. 18., dovoljno urednu sa dva kreveta, divanom, elek. svjetlom. Dvore žene.
- „Hier ist die Glocke! – reče gazdarica „Sie brauchen nur anleiten, und bekommen alles, was Sie brauchen!“ –
- „Alles?!“ – upitah s posmjehom.
- „Ja, alles!“, značajno će!
Do ¼ 4s se uredio, al' nješta treba založiti. U restauraciji jeli svinjetinu s' krumpirom, budin sa šatoom, crna kava i pili piva. Prošetali, se „corsom“, a od 5 – 6s u kinu; izazivali t. zv. „die Perle vom Lemberg“, nu samo za Hafnerovce! U 8s na skupnoj večeri u „Hotel Bristol“. Tu je stjecište najotmenije publike. Velika dvorana sjaji se u moru svijetla. – Odlučismo se za „pučku svečanost“. U 9s u kavani „Americana“, tu upravo sve bliješti. Stotine ogledala, isto toliko elektr. žarulja, odaje raskoš velegradskog života. A što je živahno! Svira cigan. glazba. Sjeli svi na okup, pjevali naše pjesme, sve nas promatralo. – Dakako sve puno „orleantike“?! – U ½ 12s provezli se, da upoznamo noćni život!

                                                                                                          4. kolovoz 1916.

[Petak] U t. zv. „Feldpuff“ je dobro posjećen, hodočasnika mnogo. Pije se, pjeva, pleše, kao u pravoj kaljuži, „na dnu života!“ U ½ 2s vratio se fijakerom kući, „zar da nastradam? – o ne, tog se mani!“ Legnuo, a cijela se soba samnom okretala ili si tek tako utvarah?! –

(str. 29, dokument, 3. kolovoza 1916.)

(str. 30 – 40, razglednice Lavova)

U 7s ustao, te sa G. i T. [Götz i Tomašević] u kavani, a kasnije na „Citadeli“ pitat, što je s' nama. Kako nas krivo instradirali, pitat će ministarstvo. I tako još uvijek u Lwówu. Pregledavali crkve, njihove umjetnine, ures, što za čudo nije dirano po Rusima, a sve je suho zlato; vidjeli riznice. U ½ 11s na gablecu, pa jer je bezmesni dan dobili: frigana jaja, maslac, pivo. U 11s – 12s šetali ulicama (v. slike!) – U 12s objed u Bristolu: raca sa krumpirom, i ugorak, bisquit torta, crna kava, pivo. Naokolo nas sjele „seke daše“, kušajuć sreću, nu bez uspjeha. To erar ne plaća! – U 2s legnuo u hotelu.
Došavši po mene u ¼ 5s Götz i Tomašević, pošli smo u pričuv. bolnicu br. 1., gđe nam je naš zemljak Dr J. Reich, pokazao sav uređaj. Vlada zaista red, nu sestre su odveć „opipne“! Kirurški odio snabdjeven je svim modernim spravama. – U 6s provezli se tranwayem po gradu, da bolje razgledamo. – U ½ 7s večera: (porcije velike, nu loj ne konvenira želudcu!): pohani piliči sa krumpir salatom, jaja na masti sa kis. ugorkom, pivo. U ½ 10s u kavani do ½ 12s, slušali i hrv. komade, pili čaj, kavu, wysky sa sodom! Dakako sve dupkom puno u toj špilji. U ¾ 12s kod kuće, nu pomalo te grize „stjenica“.

                                                                                                          5. [kolovoz] Subota 1916.

U 9s se probudio, te kao veliki pio kavu u krevetu. Dan je tmuran, a još ništa ne javljeno; a to nas ništa ne smeta, dospijemo još pravodobno k' smrti! – U ¾ 10s gablec: maslac na kruh (no K 1.60!). U ½ 11s šetali ulicama, a kasnije na Citadelu! – Određenje preko: Stryj – Rožniatow i javit se kod novih hodnih postrojba k 1. zboru. Kojekako to tumačili, neki vele, idemo turskoj armiji! (E onda plehnate hlače i drahthinderniss!) U 12s objed: juha sa graškom i krpicama, govedina sa vrganjima, torta, pivo. Od ¼ 2 – ¾ 3s u kavani. Dobili pismenu zapovijed, da sjutra putujemo. Al' neizvjesnost udjelbe nas smeta ipak!
Na ulicama sve raskošno obućeno, kao da neima rata, a pogotovo poljski židi sa krznom oko svojih kapa, čine se smiješnim! – Vratili se u hotel, da malko predrijemamo, jer je sparno. Podigli „gebire“ 720 kom. cigareta?! 100 Memphis, 100 Mirjam, 40 Princesas, 100 Kaiser, 30 Kyraly, više neće da izda!
U ½ 6s u ratnoj izložbi, zaista krasno: oružje, slike, fotografije; različito povrće, ulja, tvorine, rezbarija, i. t. d. – Šetali parkom Kilińskiego, al red, kao botanički vrt. – U 8s skupna večera: teletina sa šalatom iz vrganja, pivo. U 9s u kavani (pravda, izpražnjenje; točenje gorke vode, fiksiranje prč. Vilković i jednog majora! Na pamet.)
16 momaka prošlo u bolnicu sa umjetnim trahomom.

                                                                                                          6. kolovoz 1916.
[Nedelja]

(str. 44, razglednica)

U 1s legnuo, hladan vjetar i bura vijala je zrakom. – U 6s ustao, priređivao se za odlazak. Sobe plaćene na erarni trošak po 70 fil. U 8s krenuli tramwayem na kolodvor, tu zajutrak, kava sa maslacem i šunkom.
Zrak posve hladan, sve naoblačeno. Uskolesavanje obavio je časnik od dana prč. Setinskú. Rečeno da se u 9s odlazi, al' kad tamo ništa.
- „Nazad!“ glasilo je geslo, pa u restauraciju na gablec: fini gulaš, vino (K 2.50)
Kiša počela je padati svom jakosti, pa da ne pokisnemo, izašli, da se ponovno ukolesamo. Iznajprije nam dali samo vagon III. razreda, nu kad rekosmo, da ne idemo u kotac, dali vagon I. razreda. Na crvenom baršunu bilo je prst naslagane prašine. A volim, što nije bilo poznatih poljskih domaćih životinjica. Uvukli se, sjedimo u kabanicama, jer je toplo. Ispruženo ležati je nemoguće, jer prekratka mjesta! I to je ugodno voženje! Nema ni prozora, al' natpis postoji „nahýbati se z oknem jest najys nebespečno, a proto se přizně zapovida!“ Na drugom mjestu opet zabijeno daskom. Na podu, gotovo tržište! Broj preselice isti 6130. Objed u vlaku: sardine, komis. Lagano se moglo vani jesti, no kad sami kondukteri i ne znadu čas odlaska. Danas u službi! –
Šetao po peronu, razmišljajuć o riječi „dom“. „Daleko je kraj, gđe moj je zavičaj!“ – U 12s načinili nekoliko kretaja na druge tračnice, pa to isto u 1s, pa stoj! Pune su ruke posla dok se sve skupi, a kad vide da je zavaranje, opet sve trči u „kantinu“.
Konačno u ¾ 2s krenuli. Opet na svakoj postaji moram izaći, da bude red. U 2s Skrilów; ¼ 3s Basiówka, ½ 3s Glinna Nawarya, ¾ 3s Sezerczeg (?). – U 2 50č Siemanówka– Cemenoka [ukr. Semenivka]. Tu dulje stoji. Selo maše rubcima. Groblje palih kao spomenik imade dvije ruske puške, ograda iz cementa i isto kod 6 grobova. Vidi se, tu se pučanstvo za uredbu brine. Okolina je krasna i vruća. U ½ 4 dalje! –
U ¾ 4s Czerkasy, u 4s Mikolajów – Drohowyze, a u ¼ 5s prešli Dnjestar. Ovđe puno grobova, jer g. 1915. bijahu u okolini žestoki bojevi, bilo je i rusko pomočište. – Na postaji sa batinom moraš tuči, jer sve najedanput želi vino ili pivu; kao marva! Rekoše mi: „kad cigaru pušiš, služben si previše!“ – U 4 20' u Piaseczna – ½ 5s. Sve je vedro, vručina za krepati, a grlo suho. Nedadu piti, jer si u službi! U ¾ 5s u Bilcze – Welica – 4 46', pa dalje. Na svim postajama prave se primjedbe, gđe su dame! U 5s Úhersha Dobřzǎny.
- „Možno pet hodine!“ – bio je odgovor na pitanje, kako dugo ćemo čekati. Pet sata, ta to je vječnost, čekati na otvorenoj pruzi, gđe ma baš ništa neima. Jedino piliće, a i to će biti. Od ½ 6s do 6s spavao, pa po kolodvoru, amo i tamo. Objedovali nijesmo, pa sada još da ne večeramo. E tako se slabo ratuje! U 7s dalje, te u ¼ 8s u Stryj-u. Pobrinuo se za momčad, večeru, te kad svi dobili, pošao ja. Pilići i zelje, srnetina sa krumpirom, crna kava i piva. Daljnji put tek u 2h jutro! E, pa živjeli!
U ¼ 10s u kavani Europa, na crnoj kavi. Cigani svirali, nu prevelik je „smudinjak“, pa izašli. Po promenadi, onako u tmici, malo samo „opipavali“, pa u „Wien Kawarnia“. Tu je elegantno i fina glazba vojnička. Pili kao duge, jer sreli neke poznate i ti nas uputiše, da je naš put k' hod. postrojbama 42. divizije. Čitav halo, pogotovo kad sviraše naše pjesme. Prepoznaše po govoru, koji smo! Tako smo se oduševili, da smo spremili nehotice u džep srebrnu času za senf, sa svim potrebicama. E nije čudo „da tako onda i Mato radi!“.

                                                                                                          7. kolovoz 1916.

[Ponedjeljak] U ¾ 1s jeli u vagonu novo prispjeli „senf“! ……
Kad se ujutro oko 6s probudio, bila su stakla na prozorima orošena. Sunce je grijalo. Izvukao se iz kukuljice, bio sam naime smotan u kabanicu. Bili smo u Bolechówu. Nakon uređenja na zajutrak: čaj s cognacom i rumom, sardine sa senfom. U 7s - ½ 8s u Dolini, sve puno vojničkih baraka, topničtva, bolnica, bolesno otpremna postaja, prehrambena postaja i t. d. Uređeno po njem. uzorku. U 8s dalje.
- „Čini se da je sve samo svrha, da dođu do nadoknade časnika, a ne strojopuškaša! Pa nigđe nam ništa nedadu!“ –
U ½ 10s u Rožniatowu. Sreli p. u. ntprč. Jesensky, koji nam sve reče i ocrta prilike. Put do mjesta je prilično dalek. Mene izaslaše, kao stanoređu. E put pod noge. Sunce je dobro žezilo! Od postaje „R. - Krechowicze“ išli pješice. U ½ 11s javio dolazak preselice, kod podp. Chotek 53. pj. puk., koji je zapovjednik svega i mjestni zap. „Kommando der vereinigten Marschformationen!“ neko vrijeme razgovarao i onda rukovao. Za objed momčadi i časnicima pobrinuo se kod g. č. hod. postr. 42. d. ntprč. Mayländer. Našao i neke znance, jer je puno domobranaca, pa 23. pj. puk., nješto 16. pj. p. (prč. Kovačić, ntprč. Čačković.)
U 12s bio je objed u časn. menaži 25. puk. Srdačno nas primili, a društvo ugodno, kao obitelj. To te svakako veseli!: ntprč. Jeszensky, Dr Zoltner, stk. Ulrich, prč. Gavez, Dr Tkalčić iz Zgba. Objed: juha goved. sa žličnjacima, faširana štruca sa krumpir varivom, crna piva. Pa tko može reći, da za sada nije dobro! U ½ 2s kod Gaveza u stanu, tamo pio liker, cognac – 3s.
Samo mjestance je ugodno; kuće na okupu, al' sve vrvi sa „židovima“ i to onim pravima, sa dugim bradama i uvojcima! U ½ 4s uselio se kod neke židovke s ntprč.Ardó. Soba prostrana sa dva kanapea, kožnata, dva ormara, stol sa četiri stolice, ogledalo sa toiletta spravama i svim nužnim! Prijaznost i uslužnost velika! ……..
Zapovjed. hodn. postrojba čvrsto je držalo, da ćemo stići sa strojopuškama, a ne bez ičesa. Tražit će 42. div. za daljnje odredbe. Pred odlukom smo ili natrag po puške ili k diviziji! –
Sve se namjestilo po kućama, nu i svagđe baš i ne vlada uzoran red i čistoća, pa stalno imade svega. Kiša opet započela svoje djelovanje, pa zahladilo! Zgodne su takove nastambe. Dogovor bijaše za „osvajanje“?! Nakon što se dotjerao, kao stari fijaker, u ½ 5s legnuo i spavao do ¼ 8s!
Prestala kiša, nu nebo zastrto oblacima, gustim i tmasnim. Pio čaj, koji bje serviran na kupljenim stvarima u Lwowskom hotelu! U 8s na večeri: naravni odrezak sa zel. grah varivom, vino, crna kava, a na to cigara! – Živahno je! Pričaju se putni doživljaji, pa ratne prilike! Oko 9s prošetali „selendrom“, no tmica, kao u rogu. More blata usljed kiše, pa se zavukao u stan i pisao karte. – Krevet je kćerka gazdarice čisto uredila, mlada crnka!
Ne znam pravo, nu ne osjećam čežnje za domom, kao da su u meni zamrla sva ćuvstva!, postao kruta srca……

                                                                                                          8. kolovoz 1916.

[Utorak] Rožniátow. Slabo spavao usljed zime, puše vjetar kroz prozore, vrata; iz časn. menaže donio služak Tuna Margetić u 8s zajutrak, bijelu kavu s mliječnim kruhom!
U 9s pošli, da razgledamo okolinu. Na malome brežuljku diže se škola, koja imade na pročelju gadan otvor u zidu, usljed granate. Inače je ostalo prilično pošteđeno. Ispod njega nalazi se prostrano jezero, koje se blijeskalo na suncu. Prašinu zamijenilo je blato. Crkva je dovoljno oštećena, a zvonik srušen.
U ½ 11s svi, koji smo prispjeli na prijavku kod podp. Chotek. Razgovarao s nama i konačno otpustio. Govorio je hrvatski; a u 11s u č. menaži na gablecu: slanina, kruh, vino.
Dnevno cenzurirao poštu, kao pobočnik ntprč. Gätz. U 12s objed: juha sa valjušcima, teletina 3 kom sa zelen. grahom i krumpirom, (to izvrsno), crno vino i kava. Vino se pije propisno, dok se može! Kasnije prošli u menažu 27. i 28. d. puk., pa tamo pili do ¾ 3s bijelo vino. Tu je tek društvo, koje ne pije. Zapovijed. stk. Tyachǔn!
U ¼ 4s – ¾ 5s spavao, a tada izdavanje zapovijedi i pozdravljanje sa momčadi do ½ 6s. Za nas još nije ništa stiglo, tek prijava, da je od momčadi netko odrezao židovima, njih trojici, brade! Stalno Srijemci! –
Oko 7s navalila gadna kiša uz buru. U daljini čuje se pucnjava topova. U ½ 8s na večeri: pohani pilići sa krumpir i ugorci šalatom, ričet, crna kava, bijelo vino. Baš je šmekalo. U ¼ 11s se društvo razišlo, svatko svojoj kući.
Vedro i zvijezdano, zrak hladan, a tmica ko u Abderi! …..

                                                                                                          9. kolovoz 1916.

[Srijeda] Još uvijek na istome „Bog daj zdorowie i mokru soročku!“ bio je pozdrav. Naša se fronta opet povukla nazad, te ćemo stalno naskoro naprijed k diviziji. Zajutrak: bijela kava sa mlij. kruhom, šunka, cognac. Vrijeme tmurno što čini čovjeka neraspoloženim. Prolaze auto – kolone sa živežem, ranjenicima, koji gotovo većina imade ranu na glavi. Civili bježe sa prtljagom, no svi „čivuti“.
U 8s šetao naokolo; a kad me glad prisilio na povratak, navratio se u č. menažu i tamo jeo hladne teletine, šunkinu kobasu i pio bijelo vino; u 10s! Iza toga kod kuće pisao i cenzurirao poštu!
U ¼ 1s na objedu: juha s rižom, govedina sa senfom i krumpir varivom, crna kava, bijelo vino. U ¾ 2s odlučeno proći sve časničke stanove, pa koj' spava, bacit ga iz kreveta. Ja ipak umaknuo, al' ne zadugo. Nit pravo usnuo eto društva i nedadu spavati.
- „Tko je vidio popodne spavati!“ – vikaše. Počeli razmetati po sobi, tražeći cigarete. Al' i bez uspjeha. Postalo i njima to bedasto, pa prošli; neko vrijeme kucali po prozorima.
- „Uspio vic, samo me mora netko škakljati!“ – primjetio.
Od ¼ 4s – 4 ¼s ipak spavao mirno. Kad se probudio čekao me čaj s' cognacom, bijeli kruh.
Od ½ 5s – ½ 7s svi na kugljani, pa u 7s na večeri: (lungenbraten) prsna pečenka sa rižom, crna kava, bijelo i crno vino!, a kao desert (rum t. zv. rostopčin i zemljotres!) U 11s nakon dovoljna užitka alkohola i pjevanja, zašao sam u krivi stan, samo da me ne nađu. Klara, tako se – zvala mlada dama, židovka i gazdarica, kako se skidao.
- „Pardon Herr Leutenant, Sie wohnen da neben!“ –
- „Ich weiss es Gnädige, dass ist ain Witz!“ –
- „Kolosal!“ – reče i ode.
Obučen legnuo i čekao.

                                                                                                          10. kolovoz 1916.

[Četvrtak] Došao Micek i samo me pogledao i prošao. Iza nekog vremena eto buke, svi pijani ulaze. Drže, da sam to nehotice učinio, naravno u drvenilu. Dok im razjasnio smijali se, jer me dvaputa kod kuće tražili. Jedan donio cigare, drugi vino, „šperta“, likere i razvila se zabava; pilo se ko ludo! Bilo je i atrakcije „kozački ples“ (ntprč. G.) „šagorije“, „hrsk po mandulatu!“ – Pili čaj; al užasno je društvo; – kao u smudinjaku. Nitko se ne genira! – U ¼ 6s se vratio i legnuo; davno je već zora svanula……
U ½ 9s ustao, oprao svoju tešku glavu, a skroz mamuran. Gazdarica mi pričala, da ćemo mi stalno naprijed, jer je nužno. Sve struže prema Munkácsu. I zaista, prolazio je povoz, neprestano ranjeničke kolone, mostovna kolona, auta i t. d. Nije mi bilo baš najugodnije sve to, a nije ni veselilo. Iza običnog zajutarka cenzurirao do 10s poštu. Pučanstvo se uskomešalo sve se sprema na bijeg!, veleč.: „rađe smrt, no čekati ruska nasilja!“ U 11s zapovijed „Preselica imade danas u 2h po podne odstupati preko Krasne, te još noćas stići k divizijskom zapovjedničtvu!“
- „Pakuj“ – viknuo sam dečku.
Kod objeda neima prava veselja, svakog nješta mori: „iza brda se nješta valja!“ – Juha sa žličnjacima, svinjetina sa krumpirom, crna kava, bijelo vino.
U ¼ 2s bio je „zbor“ kod porušene tvornice špiritusa, a u ¾ 2s polaz. Sve nas tužno promatra i maše rupcima; cesta puna prašine, a kolona uz pjev stupa „hajdmo, hajdmo svi u boj!“ – Stupao sam uz ostale na čelu „Kakov će nas obuzeti i zaokupiti prvi osjećaj, kad čujemo zvižduk taneta, buku topova?!“ – Čini se, da je ista misao ta, bila pratilicom svakog pojedinog. Bilo bi svakome nerazumljivo, kako se može u takovome času smijati i šaliti, al' se raspoloženje ne dade utišati! Što bliže, više se zaokupljujem mislima.
U ½ 4s – 4s prvi odmor. Susrećeš same bjegunce, kako na kolima voze ono malo sirotinje što im najnužnije treba, a dom prepustiše sudbi.
- „Odakle Vi?!“ –
- „Iz Nadworne!“ – bio je odgovor.
Auta voze streljivo topničko i pješačko. To je promet iza fronte!
Žene, kad nas vidješe zaprašene, znojne, samo plaću. Sjetile se jadne svojih, kojima je sudba prekinula nit života! Sjedio sam na panju, pa preko svega razmišljao. „Daleko je domaja“ –
- „Ustaj,“ „stupaj!“ nemile su zapovjedke za umornu momčad. Lagano se dižu, psuju, al' ipak zapt ga nuka, da kreće dalje. Vidiš ozbiljna lica sa nekom tužnom maskom.
U 5s prošao sam kolima, kao stanoređa put mjesta Krasna, kuda u ¼ 7s prispio. Krasna je prilično ušćuvana. U vrtovima i na pašnjacima određeno mjesto za momčad, a za časnike na brzu ruku načinjen ležaj! U kući pošte velika soba uređena, slamu prostrli podom i eto kreveta.
Stanislaw napucava rusko topničtvo, tako izkazuju bjegunci, koji u masama prolaze. Žene, djeca, starci sve bosonogo; tjera kravu ili perad i živad. Jadan je to život! – Inteligencija isto čini!
U ¾ 7s stigle naše stvari, a u ½ 8s cijela kolona. Sve porazmjestio, i kad je momčad dobila kavine konzerve, kuhala je. Svuda se dimi pravo taborište. U ¼ 9s jeo konzervu, bijeli kruh i pio vino!
- „Baš smo u nezgodno vrijeme stigli! Al' nas bude kojekuda!“ – bile su primjedbe. – Umoran legnuo i spvao čvrsto do ½ 10s. Tada nam dečki donesoše pečene piletine sa ražnja. – U ¼ 11s dalje nastavio spavanje, kad nas u ½ 12s probudi dojavnik sa zapovjedi, nastavak puta u Rosulnu [ukr. Rosilna]!
„Tako nam se ne žuri!“ zaključismo i ne dadosmo se smesti!

                                                                                                          11. kolovoz 1916.

[Petak] U 6s se probudili, iza dobra spavanja i spremili za polaz. Cijelu noć vozili auta, išli bjegunci. Pio bijelu kavu i cognac. Dečki sve pribave. U ¾ 7s pošli, sunce žeže. Pucnjava je prama Stanislawu prestala, tek se u daljini čuje i razabire kratka topnička vatra. Kolale razne vijesti, što židovi pričali: „da je pala Gorica, a naši da nazaduju bez gubitaka, jer je desno i lijevo krilo ugroženo!“ U ¾ 9s odmor. Ležali u hladu na travi kraj ceste. Jeli piletine i pili vino.
- „Sve žiteljstvo mora u Dolinu, al' kako ćemo mi bez pušaka, bez ičesa; samo neka se ide!“ –
U ½ 10s dalje. Susreli topničtvo, mörser bateriju, pa zdrastv. zavod 42. d. Dr Kaniszay, div. i pukovnijski povoz sa uredima. Ntprč. Wnutsko, Donner g. časnika.
- „Smrdi gospodo po struganju!“ –
U ¾ 10s opet stoj, usljed silne vrućine je put otežan. Neprekidno dolažahu transporti ranjenika, kojima se zavoji posve zacrvenili, povorke kola, a ispod platnenih krovova odzvanjalo jecanje teško ranjenih, usljed neravnih puteva!
U 10s – ¾ 11s dalje!; a tada u šumi bjelogorice i crnogorice sjeli. Goni se blago, odlazi pošta, telefon, 8. zbor., sve prama nazad: Krasna – Petranka – Dolina.
U ¾ 12s u Bania – Rosulna. Tu velik odmor, kod bojnog pukov. povoza. Kod ntprč. Hanžek, prč. Blumenstock, te objed: šnicli, sa rižom, crna kava, crno vino; Načinjen šator, složen iz sanduka stol, stolci, pa se pilo. Saznali i potankosti položaja. G. i T. [Götz i Tomašević] pošli k' diviziji, da jave prispjeće. –
Legnuo iza kola, jer čitavo parkište bijaše ovđe, pa malo odmarao. Vrućina i sparina je nesnosna. Zavukao se u šumu, jer inače se skuham. Ili ćemo napred ili nazad. Rojna je pruga 15 klm. od davde. – Čekamo samo zapovijed.
Oko ¼ 7s popeo sam se na balkon neke kuće i promatrao u daljinu, kako lete rus. aeroplani. Pucnjava nije se čula; vide se razviđajni baloni. Sreo neke poznate: nared. Vizec, Turk, deset. Škendrović.
- „E nije baš najugodnije!“ – svaki reče.
Zapovijed „još večeras imadu otići svaka skupina svojoj pukovniji. Puške će dati 51. divizija!“ „Stalno će nas razdijeliti!“ – Popio bijelu kavu, pa jeo džigerice, kruh i pio dobro vino. Neizvjesnost malo ipak utječe na tok misli „Kako Bog da!“
U ¾ 9s oprostio se sa svima, krenuli. Jedni odoše lijevo, drugi desno, a hoće li se ikada sastati?! – Daleko razabirala se mukla tutnjava topova. Ugodno je za stupati.
Sunce je već zapalo, samo mjestimice opaža se trag njegov na nebeskome svodu. Stupao uz ostale na čelu. Lagano sve stupa, mirno, prignute glave. I čim bliže, misli me sve obuzimlju „kako ćemo stići!“
Mjesec razbacuje svoje srebrolike trake, čini ti se u noći, kao da se čuje topot, šuštanje i približavanje gomile ljudi, pa neke prikaze!
Na domaku smo, 11 je sati! Gotovo krvavim sjajem, gledasmo goru „Horocholinu“ u neprijateljskim rukama, srce življe kuca na pomisao „tu smo!“ Veliki odraz plamena rasvjetljivao je noćno nebo. To bje plamen goručeg mosta Lachowcze, kojeg' su naši na uzmaku upalili.
- „Tko si?!“ – pitala je lagano noćna straža na cesti
- „Tražimo 25. pukovniju!“ – reče ntprč. Götz.
- „Evo, tu je u šikarju!“ – i pokaza rukom. Nekoliko koračaja i bili smo kod pukov. pobočnika stka Lulić.
- „Poznamo se!“ – reče, pruživ mi ruku.
Bilo je već blizu polnoći, kad se smjestili!.....

                                                                                                          12. kolovoz 1916.

[Subota] Na močvarno tlo pobacano je granje, na njega lišće i tako učinjen ležaj! Legnuo umoran na to, al' usnuti nikako. Mir bio je cijelu noć i na jednoj i na drugoj strani. Postao sam posve drugi, jer se takovim događajima mora priučiti, druge neima. Prevukao sam šator. list preko glave, te mislio: „Kako moji, kako moja Mala!“ – Od zime, pogotovo oko 3h jutro, drhtao po cijelome tijelu cvokotao zubima. Gotovo nijesam osjećao noge i ruke, kao da sam se ukočio?!.....
U ¾ 6s ustao, sve vedro, sunce. Razdjeliše nas: ntprč. Tomašević, kao zap. II. ♀. s. (strojopušćane satnije, nap. prir.), ntprč. Götz 8. s., prč. Margetić 7. s., prč. Klaić kao zap. voda 6. s., a mene k 1. ♀. s. (strojopušćanoj satniji, nap. prir.), ; prč. Vilković polazi k 26. d. ppk! – To me rastužilo, „Kako će mi samome biti?!“ –
U 7s javio se kod ntprč. Kamenar. Oprezno sam stupao uz rub šume Dąbrowe na odredište, neviđeno sa neprijateljske strane!
- „Zdravo!“ –
- „Primit ćeš I. vod!“ –
Sam je bio nastanjen u šumi, kod debela stabla, stijene iz granja, a krov šator. list. Ležaj iz granja. Pošao sam da donekle vidim prugu. Ista je na povisini, rijeka Bystrycza Solotwinska sjajila se u zlatnom sjaju sunčevom – tajnovita i mukla. Jedva 200x [koraka] preko rijeke nalaze se neprijateljske poljske straže, te sam očekivao, sad će na mene hitac, al' nijesam se bojao! Da se priučim. U 8s gadna topovska pucnjava na lijevome krilu t. zv. „bubnjarska vatra“, to je neugodno za slušati, a kamoli biti u njoj. Šumica je krasna, a zrak divan i zdrav.
U ½ 9s kod zapovj. 1. baona koji se nalazio uz prugu u šumi, u lovačkoj kučici. Javio se kod poboč. prčnika Kastl, jer zapovjed. stk. Schleicher, bio je odsutan. Ponudio me bijelom kavom i cognacom, pričali domaće stvari, o Zgbu. Teška se mora slegla na našu dušu! „E samo jednoć još se vratit!“ – Nad nama lete zrakoplovi, sve u zaklon, čuje se zapovjed, al nas ne smeta, jer je prilično mirno. Napeto slušao sam prasak pušćanog hitca u blizini, čovjek se nehotice lecne, dok mi se uho ponovno na to ne priuči.
U 9s vratio se k' „hati“ [nastambi] svog' komandira.
- „Nema gazde kod kuće!“ – primjetih.
- „U ½ 12s je baon. prijavak!“ –
Međutim je moj služak načinio šator, kod dobrano debela stabla. Oprao se, uredio, da se riješim prašine, koje sam se dobro najeo, i skinem sa lica zajedno sa znojem. Tijelo postalo je namah svježe. Jeo piliće i pio vino. Nekako se spremalo na kišu.
- „Iz Srbije se znamo!“ – reče mi stk Schleicher pruživ ruku.
Na povratku, kroz šumski puteljak, uhvatila me jaka kiša! Zavuko se pod šator te spavao. I zaista bio sam umoran.
U 12s objed: juha iz piletine (eingemachtes ili usrana), pohana svinjetina, sa krumpir i grah salatom, ½ l crna vina (½ l ruma, kao pridodatak!) U 1s legnuo i spavao do ¼ 5s. Češće se probudio, jer naše topničtvo puca na kozačke ophođe, pa se zrak i zemlja uzgiba. Postav im je u šumi bjelogorice i crnogorice, a i na lijevome krilu se puca, kao ludo! Pomalo se puškara. Kiša je prestala i sve se vedri! Pisao karte i prve doživljaje!
U ¼ 8s večera, sjediš na tursku pred šatorom, kao cigo. 3 velika goved. šnicla sa keljem i krumpir varivom, vino. Jedva sve pojedeš. – Topničtvo pomalo jenjava, a rusko uopće ne puca na naš tloodsjek!
Sa Kamenarom prošao u rojnu prugu u ¼ 9s! Prešli smo potok „Džwiniacz“, penjali se oprezno, dok smo bili zaštićeni brežuljkom, a tada trčali, kao da je dalek put, a tek nekoliko (x) koraka! Streljački jarak imade biti domovina, krov, dok pričuva posadu ne izmijeni! 1.-a puška je vani, a 2.-a u pričuvi.
I naše „hate“ povučene u dolinu, kraj potoka Džwiniacz, u rayon 1. satnije.
- „Dobiješ K. 100 i najviše odlikovanje, ako ideš sa ophođom preko Bystrycze u predtlo i ustanoviš, što je tamo!“ – reče mi stk. Bujanović.
- „Zahvaljujem g. satniče, ja ne radim za novac i odlikovanja, nego samo dužnost!“ – odvratih.
Javio se dobrovoljno 1 razvodnik i 5 momaka. Promatrao sam mjesečinom obasjane strme strane obale rijeke, i nehotice dođe mi na pamet: „koliko žrtava, a zašto? Što će ona, ako padnem. Ne! neidem!“ Sjedio sam u ½ 10s kod „hate“, također iz granja, slušao topničku vatru, koja se ponovno stvorila na lijevome krilu prama Stanislawu, žuborenje potoka, pijuć crnu kavu. Katkad opaljen po hitac na poljskoj straži i prekinuta noćna tišina. Zrak hladan i vlažan.
„Rusi potučeni kod Stanislava i probijena fronta!“, bila je vijest. U ½ 11s legnuo.
Dnevno kupila je novine, kad su novinski prodavači izvikivali, da je bitka na ruskoj fronti!

                                                                                                          13. kolovoz 1916.

[Nedjelja] Posve dobro sam spavao i toplo je pod šatorom, nu samo te rano probudi topničtvo i služaci, koji naokolo šeću. U ¼ 8s ustao. Dan prekrasan, vedar, sunašce toplo grije i cijela priroda, kao da je u svečanome ruhu.
Ustanovljene su konjaničke ophođe po selu Bohorodzány – Lachowcze. Naši prelaze preko i vide se male rus. ophođe, kao rijetka rojna pruga. Stalno doglasni odvojak! –
U ¾ 8s nakon uređenja pio čaj sa rumom i cognac!, a u 9s nadzirao po rojnoj pruzi. Kod 2. voda, postav isto na povisini, a predtlo zastire donekle šuma. Rusi se ukopali na 1400x (koraka, nap. prir.), kušali napucavati sa pojedinim hitcima. Bohorodzány gori, a to zapaljuje topničtvo, da pročisti za izgled. Inače je sve otvoreno, samo smetaju snopovi žitarice i malo šikarje. Desno, preko Bystricze prostire se šuma Dąbrowa a u kojoj je rus. topničtvo i pričuve! Odanle češće puca, al' ponajviše kozačke bitnice! Promatrali na dalekozor, kako pojedinci Rusi dolaze i odmah se ukopavaju. U ¼ 11s se vratio na gablec. Pred hatom učiniše stol i klupe. Ugodno je, protiče i potok Džwiniacz uzduž stana, al' voda je mutna, sa mirisom na „klor“. Jeo piletine, komis i pio hladne crne kave. U ½ 12s opet po pruzi. Neprestano se radi, jedni kopaju, drugi sjeku drva, treći donose građu, a jedan dio odmara i spava. Češće se puškara. U ½ 2s se vratio, došla zapovjed „svi civili, koji se nalaze pred rojnom prugom imadu se uhvatiti ili poubijati, to su ruske uhode u seljačkom odijelu. To je rusko zavaravanje!“ U 2s objed: juha sa krpicama, teletina pečena i grašak, bisquit s' marelica pekmezom i crno vino. Pristojba jedna listra dnevno. Do ¼ 5s spavao. Sreo ntprč. Horvat, koji je zapovjed. 1. s., jer je stk Bujanović prošao. Sjedili pred hatom, dok nam nije ruski topnik bacio nad glavom raspršnu punjevinu šrapnele! Dobili „zbjeg“, pa se sjeli iza brijega.
- „Al' je drzovit!“ – rekoh.
- „Čekaj sad će tek počet!“ –
Do 8s bacao na sve strane. Ranjena 2 momka i ntprč. Narcisz Jesenszky. Predmetom razgovora, bio je naš „dom“!
Večera, kod hate: gulaš, kruh, crno vino. I kod večere bacao, a naše gorsko topničtvo uzvraćalo! Sakupilo se društvo oko stola: ntprč. Kamenar, Horvat, prč. Margetić, ja, kdt Dimić, pili crnu kavu i živahno pričali. Gotovo svakog ½ sata puškarale poljske straže i po nekoliko topov. hitaca ispaljeno. Mjesec bacao je svoje srebrne trake, a magla lebdjela nad vodom. Zrak vlažan i hladan. U 10s legnuo! –

1./25. ♀ (strojopušćani, nap. prir.) odjel
zapovjednik: ntprč, Ljudevit Kamenar
zapovj. I. v.: prč. Stjepan Kolander
zapovj. II. v.: zstv: Makso Dimić (v. imenik!)

                                                                                                          14. kolovoz 1916.

[Ponedjeljak] Do 2s noću nekako malo spavao, no pucnjava me uvijek probudila. Došla zapovijed „povući se na staro mjesto, gđe bijasmo 12. ov. mj.!“ – Hladno, zrak vlažan, drhćeš. Pio za okrepu rum i cognac i nekako se ugrijao. Nema druge srušit šator, pa prenjet. – i na starom mjestu opet razapet.

(str. 73, crtež položaja)

Oko ¾ 3s opet legnuo! Cjela okolina miriše po noćnoj svježini i rosi. Nekako drijemao, jer je hladno, a pogotovo noge se ne mogu ugrijati! U ½ 7s već rus. topničtvo započelo, pa se dignuo, jer nekako i kratko puca, oko nas. „Utuči se nedam!“ – Popio svoju kavu i cognac. Mato neumorno radi na novome postavu. Sunce prilično grije, što je za promrzlo tijelo posve ugodno. Naše topničtvo puca sa izmjenom, čuje se pucnjava prve pruge. Zrakoplov kruži nad nama, al' naš je.
- „Morali smo se povući, jer su na desnome krilu 2. baona Rusi prodrli i 1 vod zarobili!“ govoraše ntprč. Horvat „još noćas ćemo se valjda povući!“ -
U ¼ 9s zavukao se pod šator, kadno u ¾ 10s probudi silna pješačka vatra kod II. baona. Gromki „hura!“ i sve umuknulo. Skočio kao lud, neznajuć u prvi čas, šta je! „Rusi se približili, pa ih bacili!“, govore služaci.
Pohitio sam u prugu, al' pred nama sve je mirno. Bio kod ntprč. Pušibrk, zapovjed. 2. satnije. Vidio 3 ruska zarobljenika 75. sebastopoljske pukovnije, 3. baona, 11. satnije; koje je zasjeda uhvatila. U ½ 12s otvorilo je naše topničtvo žestoku vatru na protiv. postav i bitnice u šumi Dąbrowa! Uzvračale nijesu. – U 12s doručak: jaja sa svinjetinom, bijelo vino. – Vručina silna, a topničtvo međusobno bije boj! „Rusi napreduju u rojnim prugama prema šumi D.!“ To su pričuve, koje su došle na pojačanje neznajuć što mi spremamo!
Malo odmarao, al' me protjerala šrapnel ljuska, koja je nedaleko padnula, a kugljice sve o drvo udarale i nadamnom oko 120x (koraka, nap. prir.) visine. Take puno ne učine, samo probiju glavu.
U 2s objed: juha sa rezancima, piletina i slatko zelje, bijelo vino (100 Kyraly cigareta; - pristojba dnevno 25 komada, - za četiri dana).
Nu za objeda, mal' ne stradasmo od šrapnele, da nijesmo pravodobno zaklonili se o drvo. Gadno šiška. „Najeo se šuft, pa zaprčkava“, primjetio sam. 4 teško ranio, a 1 mrtav.
U ¼ 3s sjeo pod hrast i pisao. Svakako je to zgodno; dok naše topničtvo puca, Rus šuti, a kasnije kad zamijene uloge, opet naše. I tako se to nastavlja uz kratke „vatrostanke“. Čitao „bojni list“ i tako usnuo. U ¾ 5s opet me topničtvo smetalo u sladkome snu. Bio i podpuk. Delić, te osobno donio odlikovanje ntprč. Kamenar. Svečano mu čestitali predveo i puškovođe! – Nekako se naoblačilo, a hladan vjetar tresao je krošnje.
U ¼ 6s užina: piletina i bijelo vino. Za večeras još se ništa ne zna. Sa polj. straža čuje se puškaranje „sukobile se ophođe!“ Prema izjavi zarobljenika stoje nama nasuprot 1 i ½ divizija, kozaci i topničtvo! Postav ♀a (strojopušaka, nap. prir.) na drveću!
Oko ¾ 6s otvorila se jaka pješačka vatra kod 1ve satnije, pa zatim po cijeloj rojnoj pruzi. Nekoja momčad trči i zaklanja se za drvo. Gotovo se prepao „što to znači!“ Sa mojom 2gom puškom, koja bje u pričuvi, pohrlio sam kao lud prama potoku Džwiniacz. Straže, koje stajahu na rijeci, kao predstraže, nasuprot neprij. straže i koje je tek rijeka dijelila povlačile se nazad. Opazila se protivnička izvidnica, sve bje spremljeno za odboj. „Boj prvi ili zadnji puta!“ pomislih. Nije ništa govorilo, nego samo slušalo napetih živaca spremni, da na najmanji povod pretežne jakosti, otrči puška natrag. Zvizdajući zrakom letjele šrapnele i granate, a muklom tutnjavom rasprsnule se nad protivnikom, nanoseći smrt!
Dugo se čekalo, vatra jenjavala, pa se posve umuknula. Ophođe se povukle. – Naše, koje se dale na progon ustanovile, da na mjestu, gđe prije stajahu naše straže, nalaze se „Moskali“, te se ukopavaju! Kiša započela svoju staru pjesmu, te se morao zavući pod šator, ako ne želim „tuš“. U ¼ 9s večera: teletina, buče varivo, bijelo vino, te iza toga legnuo!

                                                                                                          15. kolovoz 1916.

[Utorak] U ½ 1s me probudio glas „ustaj, idemo natrag u pričuvu kod Chlebówke“. Ostaje ½ satnije Dr Links i 4a puška u postavu. Mjesečina je rasvjetljivala kraj, a mi kroz polje napredujemo. Nemam pojma, neznam kraj, pa hodajuć svaki čas se o grabu ili korijen spotakneš i padneš. Oko 3s na otvorenom polju pred Chlebówkom, tu započete neke radnje. Hladno je, a i glad me mori. Nu prije nego se pomisli na jelo i pilo, pograbilo se lopate i krampove, stvorit se moraju streljački jarci! – Već se i razdanilo, a sa svakim hitcem iz topa približavao se bliže i bliže, dok nije razbacivao zemlju i jarak. „Sve lezi!“, bila je zapovijed. „Obustavit kopanje!“ – Tako među krumpirom u brazdi ležao i čekao daljnje! Sunce gadno pripeklo, pa napolak drijemaš. Oko 7s ide nepr. zrakoplov, da ustanovi, šta se radi po polju. –
Pruga se za 3 klm povukla, i tu će se sagraditi. 1.a obrambena pruga, a stara će biti: „napred potisnuti postav“. Moj služak iskopao malu jamu, metnuo slame unutra i eto mog nova stana; tu pio crne kave, cognac. Pod zaštitom magle se u 8s radnja nastavila. Malo drijemao i pomno slušao „hoće li, koju slati!“, što je u ½ 10s zaista učinio. Nije čudo sve otvoreno, a Mato se neprestano šeće amo i tamo.
- „Šta se šećete, zato puca!“ – čuo glas.
- „Em ne puca na mene!“ – odvrati momak.
Da izgoriš, kako sunce peće, a iz zaklona ne možeš. Gladan, a neimaš ništa, a i žeđa ne zaostaje, vino te ubije u mozak. Oko ½ 11s donio dečko piletine, no rađene na loju, pa ne šmeka. Svaki sat baci „Rujo“ po nekoliko granata i šrapnela, pa se umiri, nu sve na desno na cestu. Nas ne može točno vidjeti! Do ½ 12s tako u postavu, a onda se po zapovjedi povukao u pričuvu u Matyjowka uvalu. Umoran kao batina, gladan, slab samo se prebacio na zemlju i spavao, do ½ 2s, no kiša me probudi. Načiniše mi šator, okolo iskopali za odvod. U 2s objed: juha s' plučicama, pohana svinjetina i krumpir varivo, pa bijelo vino. To je zaista išlo u tek. – Iza objeda legnuo na vlažnu zemlju, ispod obronka uzvisine i čvrsto usnuo. Kiša prestala! ......
Došao k nama ntprč. Jesensky (Korla), te uz cognac pričali zgbčke novosti. Ujedno određen za izmjenu kod Džwiniacza sa njime. U ½ 7s jeli teletinu, komis, pili vino, a ¼ 8s čaj s rumom.
Poslužna momčad naćinila, iskopav brijeg, za komandira – hatu iz granja, nu posve zgodno.
U ¾ 8s večera: perkelt, komis, vino. Jelo se skupno priređivalo po časn. kuharima, a služaci donašali u šoljama.
Tmurna je i oblaćna noć, kadno smo Jesensky i ja, stupali lagano i tiho, na čelu satnija u napred potisnuti postav!, u ½ 9s. Tmica, da ne razabireš prsta pred nosom. – Razmjestili momčad po pruzi, a češće proleti preko glave i kraj uha po hitac. Nehotice se sagneš i čudno te čuvstvo obuzme. U ½ 12s uhvati nas gadna kiša sa grmljavinom. Povukli se u hatu iz granja, na početku šume, 100x (korak, nap. prir.) unutra od ruba. Pili rum, vino i pričali!

                                                                                                          16. kolovoz 1916.

[Srijeda] Kiša prestala i sve se razvedrilo. Dolaze teške noći u kojima mora momak između žice stajati, budno motriti, dočim drugi sa puškom u ruci spavaju, da pri najmanjoj buci skoče i stave puškama cijevi na otvore uporišta i pucaju. Naporno je, jer se uz to mora dnevno kopati, ½ posade. Pucnjava obostrana cijelu noć, bacanje raketa; da se predtlo rasvijetli, a kadkada oglasi se naš top! Desno krilo jače puca!
Malo spavao, nu više budan, ležao sam na sijenu, pokriven gunjevima. Prva noć moje službe .....
Oko 6s me probudi nuđenje crne kave!, pa zaista ugrije čovjeka, tako topla voda. Sve je rosno. „Pred nama je 75. rus. puk.!“ bio je izvještaj pukovnije. U ½ 8s baca nepr. topničtvo pošteno po šumi, tražeći naše topove. Pregledavali smo prugu, jeli momčad što radi. Moji dakako već svršili, kao „specialiste“...... Gotovo svaki ½ sata je topč. zaprčkavanje. U 9s vratili: pio bijelu kavu. Nekako osjećam po tijelu napredovanje?! U ¾ 10s gablec: kuhana jaja, pilići, vino. Usljed lijepa vremena kruže zrakom neprijat. zrakoplovi, a topničtvo se obostrano izaziva. Sad zove telefon: „Danas uhvaćen je dječarac, koji je zajedno sa svojim ocem istraživao naše topničke postave. Usljed toga se imade svaka civilna osoba uhvatiti i ovamo dovesti. U slučaju pokušaja bježanja ustrijeliti. Pred rojnom prugom svakog napucati!“ I zaista sumnjivo je ponašanje onih, koji kod pruge pasu goveda. Nakon proglašenja momčadi, nijesi više vidio nigđe civilne osobe, sve imalo zbjeg!
U ½ 12s pucalo naše topničtvo, pa sve bliže po vlastitoj rojnoj pruzi, pa dalje.
- „Halo pukovnija!“ – zvao je, u telefon vikao ntprč. Korla, nu sve uzalud! Slali konjanika sa prijavom na baon. Zaklonili se pod hrast, već baca 500-600x (koraka, nap. prir.) prekratko, a mi bijesni, na topnike, psujući im sve, čitav niz kletvi. Al' ništa. Baca na prosjeku šume, pa prama nama. Uzalud telefonista i trubi i doziva. Počelo nam „žmigati“. U ¾ 1s konačno spoj i nakon javljanja odlanulo.
- „Pokorno javljam g. podp. vlastito topničtvo puca prekratko i po našima!“ –
- „To nije moguće!“ – posve uvrijeđenim tonom, reče podp. Delić.
- „Slati ću šrapnelu!“ –
- „Tako da, servus!“ –
Zato, jer nije gubitaka, topničtvo ne priznaje, al će se povesti istraga. Ovo je komoditet gospode topnika!
U ½ 3s objed: juha sa rezancima, piletina sa šalatom krumpirovom, komis, roščići sa marmeladom, bijelo vino. [kao dodatak: liker Chery Brandy, ¾ l Vöslauer, 1 l ruma = to je put do po-bijede!] – Počelo kišiti, te morali popravljati krovnu ljepenku. – Samo jedemo i pijemo, da zaboravimo prijašnju neugodnu položajnu situaciju! „Em jesmo ili nismo!“ –
U 4s pili crnu kavu sa „rostopčinom“ pomiješanu. „Kadkad plane po koji hitac na polj. straži, i da se neprij. zavara, da nas masa tamo se nalazi, mora momčad glasno govoriti, pjevati i bučiti!“, tako određeno.
U ¼ 5s – 5s spavao, kada me za noge zdrma Korla: - „Ustaj Rusi prave navalu, pucaj na njih!“ –
- „Pos... ih!“?! – rekao sam i okrenuo na drugu stranu.
Tek, kad je u 8s stigla večera ustao. Šnicli sa graškom, komis, crno vino, kava; vedro je i zvjezdano, sve mirno. Načinjen bje stol i stolci, te će se s' vremenom sve nužno načiniti. Čekao sam izmjenu!
U ½ 10s došao kdt. Dimić i prč. Dr Links, a 10 s vraćao sam se sa ljudima oprezno natrag. Pogotovo je jedno mjesto na otvorenom polju neugodno, što sa sviju strana dolaze purci, pa lagano dobiješ u glavu. Čim sam to prošao, odlanulo mi! – Kod radnje u glavnome postavu sreo ntprč. Horvat, te pili liker kruškovac. U ¼ 12s zavuko se pod šator.

                                                                                                          17. kolovoz 1916.

[Četvrtak] Spavao, kao duga, malo me zima smetala, no to se popravilo. Oko 8s počelo je naše topničtvo, no nijesam se dao smetati. U ¼ 11s tek ustao. Snivao „kako sam bio u zarobljeničtvu, vožnja vlakom, a na koncu napadaj razbojnika na nas!“ Popio bijelu kavu, morao presvući od pete do glave, da se riješim neugodna tereta; oko 12s baca Rujo u Chlebówku prama baonu. Moj komoditet duga spavanja nije „šmekao“ mome komandiru ntprč. Kamenaru, jer je primjetio:
- „Nećeš spavati u rojnoj pruzi u postavištu pušaka!“ –
- „Meni je ovđe posve dobro!“ – odvratih, praveći se, da ne shvaćam. „Puca mi prsluk!“
U ½ 1s počeo sam prema odredbi raditi nacrt o postavu poljskih straža!

(str. 87 i 88, dva nacrta postava)

U ¼ 2s objed: juha sa krumpirom. Teleći karmenadli i zelje (zakiseljeno), pita s marmeladom marelica, crno vino. (100 kyraly cigareta). Jeo pod crnogoricom, jer je užasna sparina, pod šatorom. Iza objeda od 2 – 4s ležao na travi pod drvetom s ntprč. Horvat, našim susjedom. Dosadno je tako, kada se neima posla. Zrakom kružio je naš zrakoplov, pa promatrao, kako pucaju na njega. Oblačići bijela dima zaokružuju ga, no njeg' ne smeta, a ljuske sa posebnim nekim zvukom padaju na zemlju! Od 6s – 7s radio momčad. odlikovanja. U ½ 8s pio čaj s' rumom čitao odjelnu zapovjed:

1. Služba:      3. pušku izmjenjuje danas 2. puška vodn. Kamenar, pod zapovj. prč. K.
2. Sv. Misa:   Sjutra u proslavu rođendana Njeg. c. i kr. ap. Veličanstva, biti će u 5s jutro sv. misa u crkvi Chlebówka. Najveća opreznost sakupljanja, da neprijatelj ne smeta!
K. zap. o.

Nekako je zahladilo, no zato ugodno. Oko ¾ 8s puca Moskal i ubio jednog momka; večera: gulaš sa krumpirom, sušeni jezik sa senfom, komis, bijelo vino.
U ¼ 9s krenuo sa Korlom opet na izmjenu u postav, što me veselilo. Oba smo stari znanci, te šaljivđije pa će vrijeme proći. Zvijezdano je i mjesečina.
- „Odstupajte na mjesto!“ – bila je moja zapovjed pušci.
U nastambi nalazila se dvojica topn. časnika, kao „motrivci“. Ipak prijava je pomogla. – U ½ 11s izmjena obavljena. Čim to javljeno pukovniji, eto depeša: „Svako pjevanje na rojnoj pruzi, kao i klicanje zabranjeno. Imadete istražiti, koja je rus. pukovnija pred nama! 25. puk.“
- „Lako je to odrediti, a tko će ići!“ – sa ironijom će Korla.
- „Mi svakako ne!“ – pridodah.
To nas nije smetalo, nego dalje pili ne obaziruć se na pucnjavu poljskih straža.
U 11s opet telefon: „Oprez! Rusi kane 18. ov. mj. učiniti navalu, jer će držati, da je sve pijano, a conto. rođendana Njeg. Veličanstva!“ 42. d. „Na proglašenje 25. puk.“
- „Al' se gospoda straga boje!“ – reče Korla.
I mi ne spavali, nego bje najveća budnost i opreznost u rojnoj pruzi!

                                                                                                          18. kolovoz 1916.

[Petak] U ¼ 1s noću prijava: „Rusi prešli preko Bystrzycze, purci padaju nisko, jače puškaranje u pruzi, bacaju rakete!“ Sve to bijahu dnevni opažaji, nu danas svi vide dvostruko. Telefonska sveza prekinuta, te je tek u ¼ 2s nakon duga traženja, po telef. ophođi spoj uspostavljen. Kad su drvo sjekli, prekinuli Mati žicu! –
Neprestano kolaju neke zapovjedke rojnom prugom, pa nervozno telefoniranje. Čuje se koracanje kolone, pračene bukom oružja i remenja, to je „pričuva!“ Sve je napeto pazilo, motreći u daljinu. Rijeka bijaše sva srebrolike boje, mirno uz žuborenje otjecaše.
Pokušao sam povući gunj preko glave i spavati, al' ni to nije uspjelo. Nemirno sam se okretao amo-tamo po novome ležaju! „Oprez i budnost“, bila je na pameti. Uda bila su mi više i manje ukočena, bolna nakon ove prve noći u jarku! Tek, kad je počela svitati zora, mirno zaspao!
Zlatno sunašce grijalo me posve ozeblih uda; kada sam u 7s ustao. Pio cognac, da se malko ugrijem. U ½ 8s jeo piliće, jer glad bje opsežan. I neprij. top smetao je radnju na glavnome postavu u Chlebówki. Topn. časnici moraju ga pronaći „evo tamo je u šumi Dąbrowa, jer kada opali krošnja se trese i lišće silovito otkine!“ Zrakoplov kruži nad nama. – U 8s legnuo.
Nakon probuđenja u ¼ 10s po služaku, pio bijelu kavu sa mliječ. kruhom. „U ½ 10s otvorili su Rusi brzu vatru na desnome krilu u pravcu 26. d. ppk., koja je noćas ostavila prazan prostor između našeg II. baona, do 700x (koraka, nap. prir.). Moguće se uvukli kroz međutak!“ bio je razgovor između ntprč. Jesensky, te ntprč. Alterman.
Usljed pucanja probudila se momčad, skoči na svoje mjesto puca?! „kuda, kamo, na koga“ to on ne zna; „tamo, tamo!“ veli. U ¾ 10s se sve smirilo, purci padali posve nisko, nama gotovo u bok.
Prvih nekoliko hitaca uzbuni zaleđe, naime od napred potis. postava do glavna imade 3 klm., i sve pita – „Što je to vani?“ –
- „Malo pucaju!“ –
10s: „približuju se rus. ophođe, oprez!“ javlja postav II. baona.
- „Taj nam mozak pije!“ – reče Korla.
Nakon duga vremena dosio sam se obrijati. Tu ne smeta u „šumskom postavu!“ U 11s pregledali rojnu prugu, a Mato kao vidjelica sve spava. Moj Korla ne budi ljen, samo ga batinom zvizne.
- „Ne spavam!“ – veli probuđeni.
- „Nepitam Te to – Zapovj. straže!“ – sve mirno. Konačno moraš sve nalupat, jer sve spava. Al' nije čudo!
Oko 12s pak Rujo s topom naokolo „prčka!“. Doglasne ophođe se vratile, pa „morski“ pričaju. Oko 130 Rusa bilo je preko, pa se sad povukoše! – Kasnije, da nam „dolaze u leđa!“, al' kad tamo, sve skupa ništa. Svašta se izmisle, samo da se brzo vrate.
U 2s opet topničtvo nekoliko hitaca, pa zamukne. Neustrpljivo čekali na objed, ta već je 3s. Dečki morali uvijek ići prema nazad, a često se to teško dešavalo, jer je Rujo cestu držao pod topn. vatrom. U ¼ 4s prispio: juha t. zv. „usrano“, teleći odrezak sa kompotom, bijeli kruh, 2 kom. bisquit torte punjene sa orasima i medom. 3 boce vina („Vöslaner“ Fr. Leibenfrost & Comp. Wien, crno i bijelo; „Gumpolskirchner“ i kisela voda „Szlatoini“), crna kava. Nu, kada je toliko obilje pozvali topnike, poljske obice 3/30 rođ. Poljake: Lt. Peplowski, i kdt. asp. Mareczek. Pijemo kao duge, a jede se piletina, sušeni jezik sa senfom. Već je ½ 5s, al' društvo je već u svome raspoloženju! Naše teške obice lijevo i desno od nas „deru“, kao lude, a mi ćemo zahtjevati, neka pred nas u Dąbrowu šišaju, da ih rastjeramo!
Užasna je vručina i sparina, te oko 6s samo u košuljama sjedimo, punimo želuce piletinom i šestu bocu započeli.
- „Eto opet je počeo!, dakako ¼ 7s je!“ –
- „To je prije večere!“ –
- „To mu ovaj tat javlja, koji nad nama kruži, al' dimi, jer ga praše!“ –
Oko ½ 8s, jer se počelo smrkavati, više pucaju na polj. stražama. Zrak postao hladnijim. Zgodno je promatrati zrakoplov kod zapada sunca. One razne boje, preljevanje, sve manji, dok se ne izgubi posve.
U ¾ 9s večera: teleći gulaš sa žličnjacima, bijeli kruh, crno vino; a nakon nje, malo legnuo. U ½ 11s došla izmjena, al' slatko spavao. Putem kući češće se srušio u koju granatnu rupu, premda bje mjesečina i zvjezdano. Jer kad oko uha zuji, neima vremena za izbor puta, nego čim kraći i brzo proći dohvat taneta. U 12s se vratio u pričuvu. Sveukupna momčad dobila je vina.

                                                                                                          19. kolovoz 1916.

[Subota] U ¼ 1s legnuo, te iza duljeg vremena skinuo cipele. No naše topničtvo izbacilo je 9 hitaca, pa sve mirno.....
U ¼ 10s ustao, dan bijaše krasan! Popio bijelu kavu. Baš se uređivao, te onako napolak uredit promatrao, kako rus. topničtvo puca na naš zrakoplov. Cijela rojna pruga otvorila je iz ♀ (strojopušaka, nap. prir.) i pušaka vatru. – U 10s jeo piliće, bijeli kruh, pio bijelo vino. Umoran sam od sama nespavanja!
U ¼ 11s na desnome i lijevome krilu velika topnička vatra. Po selu naokolo „spašava“ dečko piliće ili plati po 90 fil. komad, jaja i razne predmete za gospodarstvo (po 4 fil.). Kod male šumice pravi se kugljana i sjenica; a ja bi također nješta htio, jer sunce silno preko šatora peće. Moj ordonanc Coc nametao je naokolo granja, no sve badava.
U ½ 2s objed: juha s' krupicama, pečena teletina sa keljem, bazlamaća, bijeli kruh i vino, crna kava. Nekoje dane imao sam silan tek! Do ½ 3s zajednički jeli Dr Links, Lujo, ja; a kasnije do ¾ 4s čitali razne naredbe, tičuće se ♀-a (strojopušaka, nap. prir.). Do 5s ležao u hladovini pod smrekama, sve se naoblačilo, sprema na kišu i grmi. Topovska i svodna se grmljavina ritmuje! Vjetar pomalo piri. Jeo pečene piletine na ražnju, komis, pio vino. Oko ¼ 6s počelo kišiti, a Rujo sa topom naokolo šiša po rojnoj pruzi. Zavuko se pod skrovište; Primio prvu kartu od moje Male, o kojoj dnevno sanjarih. „Bog znade, hoću li se ikad povratit?!“ –
Vjetar ganjao je oblake i kao da će se razvedriti. Neugodno je po kiši ići na poljsku stražu.....
U ¾ 8s – ¼ 9s večera: dinstani šnicli sa rižom i zelena šalata (s octom i uljem!), bijeli kruh i vino, čaj s' rumom.
- „Danas je ntprč. Horvat bio sa ½ sat. na navali, protjerao je rus. poljsku stražu, pa 6 momaka zarobio!“ – govorio je ntprč. Kamenar.
- „Lijepo!“ – odvratio sam.
U ¾ 9s pošao na izmjenu, te u ½ 10s na mjestu. Kao zapovjednik vani bio je kdt. Kosanović, no to me nije ushitilo! Predaju moram ja nadzirat, neće neiskusan vojnik. Nekako bio sam uzrujan iz znatiželje, neće li noćas iz osvete Rusi na nas navaliti! Topn. časnici stali! Zvijezdano sve, kiša prestala.
U ¾ 10s puškaranje biva jače. Jedan momak teško ranjen u tmici po svom drugu, bodom u trbuh.
- „Drevo sam uhvatio!“ – reče ntprč. Šipek, koj' se vraćao kući, izaslat sa strane II. baona.
Na desnome krilu čuje se muklo ozvanjanje topničtva, nu daleko napred. Moji su susjedi kod II. b. ntprč. Alterman i Kapić prč. Nu danas bude „konfuzije“. Mjesečina je.
U ½ 12s obavljena izmjena. Češće treba pisati a neima svjeće. Skokom slao konjanika na baon u Chlebówku po iste. Bio je to Rac.
Sjedio sam u tmici kod stola i pušio. Nehotice pala je cigareta topnič. časniku na kosu, upalila mu, nu samo dalje spavao. „Ja dakle sam stražnik!“ Neprestano dolaze spojevi javljati položaj!
U 11 40s jeo piletine, kruh, pio vino. Desno je „bubnjarska vatra“, a puškaranje povećano.
U 11 50s javlja spoj „momčad 6. sat. spava i hrče u rojnoj pruzi!“
- „Ovo ćeš javiti g. ntprč. Altman, jer to može samo zlim uroditi!“ –
U mome odsjeku vlada budnost i pozornost.

                                                                                                          20. kolovoz 1916.

[Nedelja] Od ¼ 1s – ¾ 2s prekinuta telefonska pruga, pa neima spoja. Umoran sam, drijem me hvata, al' dužnost ne dopušta! Od 2s – 4s ipak spavao, no probudiše me ntprč. Alterman i Pušibrk. Potonji ide sa ½ sat., kao ophođa u predtlo, desno od njega ntprč. Götz. Pomalo opet kiši, a to je za ophođarenje dobro. U ½ 5s legnuo do ¼ 9s, kad trebao razne „jutarnje prijave“. Hladno je, vedri se. U ½ 9s zajutrak: bijela kava i bijeli kruh. Donesena prijava ntprč Götz za javit pukovniji:
7h pr. p.: „Rub šume istočno Hubenca (?), ništa nova, napredujem prama ist. rubu k Džwiniacz“.
9 10s pr. p.: „Sjeverni rub sela Džwiniacz, te poljski put prama Žuraki, zaposjednut pod jakim neprij. silama. Navalio u pravcu sjev. ruba, dobio jaku ♀ (strojopušćanu, nap. prir.) i pj. vatru. Povukao sam se prama ʘ 417; te napredujem prama Žuraki“.
Posjetili me ntprč. Šipek i Alterman, te ih ponudio piletinom, kruhom, bijelim vinom, te rumom i „bosancem“.
Kada su tek prošli učinio „toilettu“, jer je na sucu i kad je toplo ugodnije se prati. – Nu nekako bio sam tužan, moj imendan, a ništa za piti. Došle dapače suze na oči. „Nekoć!?“ –
Zadubio se u misli, promatrao, kako telefonista sjedi na sanduku naboja i sluša „monotono“ zujanje u slušalici. Tako je i moj sadanji život! Pisao karte svim znancima, te do 12s neprestano.
12 15č pr. p. „Sjeverni rub Žuraki, te pruga Rakowsky potok, prosti od neprijatelja. Neprijat. pruga na drugoj strani Bystrycze. Oko ʘ 450 vidjene 2. kuhinje. Postavi 26. dppk., 5. i 7. s. / 25. pk. prosti od neprijatelja!“ (U 1s primljeno)
Oko ½ 1s počele naše teške pucati; legnuo malko, zajedno sa topnikom kdt. Vdović, pa govorio neke poljske nazive: mjeseci styczeń, lyty, marzec, kwiecień, mai, lipiec, serpień, wrzesień, paždziérnik, listopad, grudzień; - kod nas bio je položaj nepromijenjen! Sve se naoblačilo, grmi, a k tome desno i lijevo puca topničtvo. A i „moskal.“ top u 2s uznemiruje dovoz menaže po cesti. Al Mato svejedno samo dalje stupa.
U ¼ 3s objed: juha sa jetrenim žličnjacima, teleći karmenadli s' ugurkovom šalatom, kolač iz zelja, crna kava, 2 l vina (1 l b. Vöslauer i 1 l crno Ofner – Adelsberger).
„Danas ili sjutra pridoći će Nj. Preuz. brigadir pregledati rojnu prugu!“ javio je telefonista.
- „O, samo neka izvoli!“ – odvratio sam.
U ¾ 3s malo legnuo, te do ½ 4s slatko spavao, kada javiše „eto brigadira!“ Išao najprije k II. b. – Sve se priređuje za doček, a na koncu smjeh, „topnička izmjena!“ Dakako namjeravaju pucati na Žuraki, a odavle se ne vidi, nego kod II. baona.
- „E, moram se naderati!“ – rekao sam.
- „Ja se tome priključujem!“ – kdt. će Kosanović, koji se vratio iz pruge. Telefon. izmolio od pobč. I. b. prčn. Kastl, i pobč. II. b. zstv. Grabrić, pomalenko! Slao dojavnika.
Neugodna je grmljavina u šumi, nu kako je stjena kraj bukve, a kopriva je za kapom, ne bojim se. Lijeva, kao ludo. U ½ 5s užinali: piletina, komis, crna vina. Al' brzo je tog' nestalo.... Samo se praznilo!
Oko ¼ 7s sipaju naše teške prama Žuraki, a mi pomalo u želudac, jer neima, dovoljno streljiva. Kiša jenjavala. Do ¼ 9s pili vino, a sad crnu kavu s' rumom (bolje obratno!) Jeo čokolade. Bogme se društvo „nažveglalo“ kao duge, jer piju kao „štuc!“
U ¾ 9s večera: bažulj s' teletinom, bijelo vino i cognac. Moj dečko je znao, s čime treba „dotući“ vintavog čovjeka. I kad je došla izmjena, trebalo je dulje vremena istraživati, gđe su pojedinci. Ležali su naokolo po grmlju, glavu uronili u vlastitu „lavu“. Izmjenio me Dimić. U 10s je izmjena bila obavljena, no do ½ 11s nikako izaći iz šume, taka bje tmica. – U ¼ 12s kod kuće, a u ½ 12s legnuo, uz „gutaj“ cognaca. – Vjetar! –

                                                                                                          21. kolovoz 1916.

[Ponedjeljak] Spavao dobro, i toplo bje pod šatorom, nu samo se češće probudio usljed silna vjetra i kiše, jer mi je htio preokrenuti šator. Htio ustati, no ne možeš izaći usljed blata, kiše, vjetra. Mjestimice se razvedrilo. U 10s ipak ustao i primio cognac, kojeg mi je slao prč. Kastl, pobočnik I. baona, kog' sam nekoć izobražavao. G. stk. Schleicher prošao u bolnicu.

Zapovjednik I. baona: ntprč. Pušibrk
Zapovjednik ♀ (strojopušćanog, nap. prir.) odjela: ntprč. Kamenar
Zapovjednik 1. satnije: ntprč. Horvat
Zapovjednik 2. satnije: prč. Dr Links
Zapovjednik 3. satnije: ntprč. Ardo
Zapovjednik 4. satnije ntprč. Jesensky
baonski liječnik: Dr Marzloff

Kiša pomalo prestala, sjedio pred šatorom i pio bjelu kavu. U ¾ 11s pošao sa Lujom do 1. baona. – Naš Lazo, on voli društvo. Tako mila, vesela i susretljiva časnika rijetko nađeš! Sav veseo, priredio je gablec: cognac, sardine, kruh.
- „Čini se, da će nas izmjeniti, pa na Italiju ili Rumunjsku!“ – govorio je Lazo.
- „Samo neka je promjene!“ – reče Lujo.
U ½ 2s objed: juha sa žličnjacima, govedina s umakom od luka, krumpir i teleći šnicli, palačinke s' marmeladom, crna kava, bijeli kruh i vino! (100 cig. Kyraly i 1e žigice).
U 2s – 3s držao dogovor o „osiguranju“ podp. Delić, sve stare stvari, nu nješta se mora govoriti! – Na povratku malo kiši, nu razvedrilo se, jer je am. kugljana gotova. Od ½ 4s – ¼ 5s se igrali, kad javljeno „dolazi zapovjed. zbora gen. Kirschbach nadzirati prugu!“ – Mene se to ne tiče! U ½ 5s jeo 2 kuhana jaja, pio vino. – Posve je ugodno, toplo, a vjetrić popuhuje. Sjedio sam pred telefonskom nastambom, misleći na moj „dom“. Od ¾ 6s – ½ 7s cenzurirao poštu, uz to zagrizao piletine, kruh.
- „Odsele će svaki četvrti dan jedan, kao zapovj. na polj. stražu. Dakle prema tome: jedan dan pričuva, drugi kod puške u postavu, odmor treći dan, a četvrti na polj. straži. Samo da se razumijemo!“ –
- „Razumijem!“ – odvratih, te smo dalje kugljali, do ½ 8s, pa k večeri: šnicli sa krumpir i grah šalatom, bijeli kruh, vino. Kasnije tambure razveselile tužno srce. Pjevalo se do ¼ 11s, pa svršetak. Opet kiši. U ½ 11s zavukao se u šator, nu bez dnevne čašice cognaca se ne legne!

                                                                                                          22. kolovoz 1916.

[Utorak] U ¼ 8s ustao, popio svoju kavu i cognac. Nekako sve naoblačeno, hladno i pomalo sipi. Kako sam dobio zapovjed, da učinim točan nacrt, po duljini protege, koracao sam od ¾ 8s – 10s naokolo, da bude slagalo. Kiša me sa grmljavinom protjerala, oprala, jer tako već dva dana nijesam se prao. Topničtvo je također zaposleno. U ¼ 11s gablec piletina, kruh vino. I za mene počeli praviti hatu iz granja jer usljed kiše sve je pod vodom, pa ne možeš ni ležati. Mome zapovjedniku to nije pravo, al' ja se nedam smesti. Malo radio, pa legnuo. –
U ¼ 1s objed: juha sa zeljem i korijenjem, svinjetina sa ugorak varivom, bazlamaća sa punjevinom iz citrone, kruh, bijelo vino. Odsele smo jeli pod sjenicom, koju je momčad učinila. Ljepa hladovina, a krov ne propušta kiše. Od ¾ 2s – ½ 3s kugljali. U ¾ 3s pozvani na „razgovor ugodni“ k' baonu, škola po podp. Delić-u, čovjeku svoje volje i svojih ideja. Inače je svakoga „u rukavicama“ izgrizao. Ta zanimivost trajaše do 4s. Ustanovili, da je Lazo postao satnikom, to se mora svečano proslaviti. – Oko ½ 8s pozvan k' baonu na večeru. U seljačkoj kučici priredilo se, kao u kakovom hotelu. Skupili se: ntprč. Kamenar, Ardo; prčnici: Margetić, Dr Links, Kastl, ja; liječ. Dr Marzloff, te ntprč. Horvat. Večera: šnicli, riža, kiselo zelje šalata, komis, crno vino. – Sve je veselo, drže se govorancije i zdravice; ja kao „fiskus“. U ½ 12s plesali uz pratnju tamburica „Lujine mitrailleze“ kolo, kao ludi; dapače oko kuće.
Razni likeri, kao „orange“, dovelo je do bučna života, svi smo razigrani, kao kod kuće;
- „Aj, haj!, deder!“ – i opet nanovo „kolo“ zasviraše, a svi se hvataju, pjevaju:
„Gledaj sise, kako vise,
A gle moje, kako stoje!“ i. t. d.
Ranjen razv. Lucarić ♀ o. (strojopušćani odjel, nap. prir.). Sve zvjezdano.

                                                                                                          23. kolovoz 1916.

[Srijeda] Društvenost i veselost sve više raste, neprestano se pije, pjeva. I tu me zapala glavna uloga. U ½ 1s jeli sardine sa limunom uštrcane. Tamb. zbor bez odmora svira, buči se! Glavno, da se larma. Nekoji su dobrano „načičkani“.
Kad se pjevala „Lijepa naša“, sve ustalo, premda su dvojica Mađari, al' i oni pjevali. U 2s pili čaj s rumom, pa liker „curaçao“, a zatim plesali, da se sve uznojili. Vani je kišilo! Nakon malena odmora, vudri „kolo“ po dvorištu, po blatu, sve lice uprljali. „Haj, haj, Bože daj!“ I u-u-u hu,-hu-hu! sve odjekivalo selom Chlebówka! U ¾ 4s umakao, jer bilo mi je dobrano svega. Tmica, ne vidiš prsta pred nosom, jedva nabasao na svoju hatu. U ½ 5s legnuo, kad čuo u daljini, kako ide tamb. zbor sve bliže, pa najednoč sve ljepše čuli zvuci. Grobna tišina, koju je samo prekidao lavež pasa i puškaranje. Zapjevali mi pred ulazom „Na rastanku“, u ¾ 5s sve se smirilo.......
Spavao do ½ 10s, pa zajutrak „kava, kruh, cognac“. Kiša pada, pa je dosadno. Na lijevome krilu šišaju teške; Nakon uređenja, radio kod hate, krevet, pa stol. Krov pokriven sa ljepenkom. Neumorno radio.
- „Kuda si umakao?!“ – pitao je Lujo.
- „Bilo mi mučno!“ – odvratio sam.
U ¼ 2s objed: juha usrana, pečena svinjetina i zelje, roščići sa šljivinim pekmezom, bijeli kruh, vino – 2s. Svirali tamburaši, a kao kontra, je međusobno pozdravljanje topničtva. U ¼ 4s pio čaj s rumom, kao na koncu radnje. „Hata“ zajedno sa Dimićem, u sredini stol, desno i lijevo po krevet; stijene tapetirane slamom, lišćem, te je posve toplo. Kraj nas prošao pdpk. Delić, skočili, on reče „samo dalje!“ Grmi i kiši. Od 4s – ¾ 5s pisao karte, iskušavao vrijednost stola!
Danas moram na polj. stražu s' natprč. Horvat; navukao čizme, radi silna blata. Rano tmica, te jedva cenzurirao poštu. – Legnuo i zadubio se mislima na moj rodni kraj! Tuna je po selu kupovao tanjur i mali ručni koferić za sitne potrebice!
- „Koliko?!“ – upitah ga.
- „Malo straha!“ – odvrati mi.
„Čas za časom prolazi, mi se tome veselimo da prolazi, a čas smrti, sve to bliži! I kako je na oko sve ništa, al' ipak time nam se uništuju najljepši dani mladosti. I ti lijepi časovi sve pomalo odmiću, al' se nikad ni vratit neće. Hvata me sjeta, al' zašto sve to mora biti?!“...... Uhvatila me drhtavica i pio cognac. –
U 8s pošla moja puška napred, a ja se nisam mogao odlučiti, bi li išao, jer bje silno blato!
- „Kako hoćeš!“ – reče mi zapovjednik, kada ga zamolih, da ne bi išao! nego jutrom.
U ¼ 9s večera: faširani šnicli sa grah varivom, crni kruh, bijelo vino.
Razvedrilo se, zvijezdano. Od 9s – ¾ 10s opet se je tamburalo, pio crne kave s' rumom i legnuo.

                                                                                                          24. kolovoz 1916.

[Četvrtak] U ½ 6s probudio me dečko, iz dobra sna. Brzo se uredio, popio crne kave s' rumom, te u ¾ 6s pošao s' ordonancom Coc na polj. stražu. U ½ 7s prispio, te se javio kod natprč. Horvat, inače komandir moj ne bi znao. Dobili poljski top u postav. Sve vedro, sunce i toplo. I topn. motrioci su novi 2 kadeta!, teško govore njemački, jer su Poljaci.
½ 9s „Kroz jedan sat hodaju Moskali iza sela Žuraki sa opremom, držim to je izmjena. Idu prama ʘ 376“. Špehar, kdt.
U ¼ 10s počelo se naše topničtvo upucavati, na neprij. prugu, te će sad češće i nas Rujo zauzvrat pozdravljat. Gablec: piletina, jaja, komis, vino. U ¾ 10s pošli u posjete ntprč. Götz. Pili i pričali!
- „Moja zasjeda čeka plijen, nu ništa, ovo je čudnovato, neće na meku!“ – govorio je Milan.
- „Danas je izmjena!“ – reče Horvat.
- „E onda će zalutat koj!“ –
U ¼ 12s opet nas sproveli, do hate Götz, Margetić i Špehar, pa se cognacom revanširali. Svaki put se tako radilo, da prođe vrijeme. Topničtvo se međusobno zabavlja. – Kad svi odoše malo legnuo, nu nemaš mira ili telefon zove ili javljanja.
¼ 12s „Momčad u neprijat. 100x (koraka, nap. prir.) pruzi, stalno pričuva, pjeva kao luda!“. Margetić, prč.
1s „Situacija nepromijenjena!“, to se mora dnevno javljati. U ½ 2s počelo kišiti. Sjedim kod stola, pa razmišljam, staru priću „budučnost“. – Od 2s – ¼ 3s spavao i onda objed: juha s' korijenjem, teletina sa limunom, sve unutra, teleći šnicli sa krumpir i grah salatom, šmarn, komis, vino. – Izmjenili se topnici, kdt. Vdović i neki Bečan došli. – U 3s pisao karte, moje dnevno dopisivanje do ¾ 5s. Guckao, da dobijem „štofa“ za pisanje.
U 5s „Zasjedajuća polj. straža kod Džwiniacza, nije naišla na prot. ophođu, jedino na pojedine ispražnjene rus. zaklone. Prispjev na sjev. rub sela Džwiniacz opažene su neprij. poljske straže, kako se sa drveta po micanju opaziti moglo. Zaposjednuto je selo D. po jačim neprij. silama. Ophođe su bile napucane sa ruba sela, po nepr. polj. stražama“. Götz.
U ½ 6s užina: kuhano jaje, piletina, komis, vino. Posve je zahladilo, zrak vlažan, pa morao navući kabanicu. Puškara se lagano. U ¾ 6s - ¾ 7s spavao sve od dosade, a i svjež zrak te posve omami! Telefonist donio tople crne kave, pa s' rumom imade tek, kao „ala cremê“..... U ¾ 8s sve tmica, spustila se magla, hladno, zapalili svijeću.
„Najavljeni rus. mostovi u gradnji, po našoj su momčadi razoreni“. – Razgovarasmo o prilikama, pa malo pili. Sve je vedro, mjestimice oblačno, a puškaranje biva živahnije. Sve se ophođe povratile, jer kroz noć se Rusi rijetko po šumi skiću, največma po danu. Pregusto je šikarje, pa se lagano zabludi. Asp. top. Dr Friedner izbavio nas iz neugodna položaja, darovao cigarete. Ovako, jer se besposlići, puno, dapače previše se popuši!

(str. 116, dokument, 24.8.1916.)

„Rusi prave zaprijeke od žice, kod šume Dąbrowe, zakrinkali sa naslagama snopova žita. Nu ne pokušavaju praviti most za prelaz ponovno, moguće noću!“ bila je prijava. – U ¼ 9s večera: goved. jezik sa ugorkovom salatom, komis, žličnjaci, bijelo vino. – ½ 9s. Nijesam pravo mogao jesti, veseo na poštu, sedam karata! Dok sam to pročitao došla je izmjena, Dimić. U ½ 10s prošao, nu kao da su Ruje mirisali promjenu, življe su pucali, to smo „usiljenim hodom“ do ¾ 11s stigli kući. Zvijezdano, gazio vodu, a blatan do koljena; a mnogo puta pao, jer se skliže. Užasno za hodati, gotovo možeš slomiti nogu.
U ½ 12s legnuo, svukao cipele, pa što me je svega briga! Neima sjajne mjesečine. -

                                                                                                          25. kolovoz 1916.

[Petak] U ¾ 5s probudili me tamburaši, koji su svirali pred stanom komandira, jer mu je danas imendan. Nijesam ustao, jer bio sam umoran od jučerašnjeg hoda po blatu. Dalje spavao do ¼ 9s; a tada dečko probudio s čajem. Napisao čestitku u ime sviju:
„Mili i ljubljeni naš zapovjedniče!
K Tvojoj današnjoj slavi primi u ime podređene si momčadi i nas drugova časnika najiskrenije želje. Molim Te, budi i nadalje otcem momčadi, prijatelj i drug nama, a mi ćemo svi dokazati, da smo spremni sve učiniti za boljak mile nam domovine i sijeda vladara. U to ime kliče Ti ova mala četica: Dao Bog na mnogaja!“....
U 9s ustao, zrakom već kruži aeroplan. Sunce, sve vedro i toplo. Topničtvo tuće na lijevome krilu! Sve se priređuje za zajednički objed, te svečano otvaranje kugljane. Pisao kući. U ½ 11s gablec: kuhana jaja, kruh i vino. Tamburaši sviraju, nek se znade, čija je kuća masna. Od ¼ 12s – ½ 1s spavao.
Od danas pripadamo 8. zboru Benjinji (?), te je do 1s nadzirao naš baon u pruzi. –
U 1s objed: juha sa zelenjem, govedina slatkom repom, kremschnitte, kruh, vino (100 k. Kyraly cig.) Vjetrovito.
„Na poljske straže II. baona navalili Rusi, nu odbijeni. 2 momka ranjena: vodnik Chmelina, Eduard, domobr. Trgovac Mato, 1 mrtav: Večerin Stjepan svi 3. satnije. Odlikovali se kdt. Arch i st. narednik Kolar, te dobili O1. Neprijatelj se tvrdokorno branio 3 rusa teško ranjena i 1 rus. časnik zarobljen“..... čuo sam pričati po momčadi, jedan naš imao je 20 uboda bodom.
Za zajed. večeru učinjeno u sjenici puno mjesta povučene ponjave, te je nalik na „balustradu“! Ja se presvukao, imao sam čudan osjećaj, kao da me cijelo tijelo peče. Tražio sam lagano i pronašao 3 „velike uši“. Al' sam nagazio.
U ½ 5s pošli smo sa tamburašima k baonu. Kroz selo svirali tamburaši, pa to izgledalo, kao svadba! Sve se slatile „babe“ i gleđu, što je to!
U 5s se vračali sa gostima, da idu k' slavi: stk. Pušibrk, vojni kurat Milić, ntprč. Jesensky, Horvat, Kamenar; prč. Dr Links, ja, kdt. Dimić. Započelo kugljanje, a tambure zuje. Oko ¼ 7s prispio je ntprč. Tomašević, zap. II. ♀ o. (strojopušćanog odjela, nap. prir.) i Dr Marzloff, pa večera. Bučno je, kao kod „zlatne jabuke“: šnicli i grašak sa keljem, pečene guske na ražnju, zelje šalata i mlinci, rusi ribe. Svečar pozdravio je goste, a glazba svirala: „Okrijepi ih!“ Iza toga redale se zdravice, a mrsko se pilo. I Götz zap. II. baona prispio. U 9s pije se crna kava, a u ¾ 10s nosi sir, rusi, pa bijelo i crno vino, različite vrste. Došao ntprč. Kollenz i kdt. Inkret 28. d. pk. Ponovno se nazdravljaju „novo došli“ sa „ex“! Oko ¼ 11s se društvo razigralo, viče se, pjeva. U ½ 11s drži prekrasan govor „Domovini“, voj. kurat Milić, te u oduševljenju sve pjeva „Lijepa naša“. Iza njega govorio je ntprč. Tomašević, „Našima!“ Namamio mi suzu na oko „Oh zašto nije mi dano, da uz nju vječno sjedim!“.....
„Kolo“ vikao je Ivica i skladni acordi odzvanjali tišinom. Uhvatili se oko vrata: Lazo, Lujo, Ivica i ja, kao ludi do potpuna izmorenja!
Nebeski svod posut je zvijezdama, a nježno zamnijevaju zvuci, kad ih talasi svježeg zraka pronose daleko – dok ne zamru podno gore:
„Zeleni se gaj!“....
Zapao sam u maštanje o ljepoti prijašnjih dana! I kao da sam u tami iz njezinih očiju čitao svu vjernu ljubav, što je u čistome srcu nosi za mene! A kako joj lice bolno nateglo, a u očima suze?! I kao da je šaptala tihim glasom: „Vrati se u moj naručaj!“......
- „Što si se zamislio!“ – gurne me Tomašević.
- „Slušam glazbu!“ – odvratio sam smeteno.

                                                                                                          26. kolovoz 1916.

[Subota] U ¼ 1s došli ndp. Hanžek g. č. i kdt. Weilguny, živinar. Stol ponovno uređen i okićen sa borovim grančicama. Opet: guske, komis, vino, a u ¾ 1s čaj s cognacom. Počelo se manje piti, jer neima više vina, a i nekolicina bila je „totales“! Buka silna, a mjestimice se iz „uvjerenja“ razvila „pravda“. Umakao sam! – Bacio se na krevet i zaplakao! „Kakova budućnost?!“......
- „Ustaj!“ – vikao je Korla, htijući me baciti sa kreveta.
- „Pa da Ti legneš!“ – srdito ću.
- „N-e-g-o!“ –
- „Je drek! Ne zajebavaj!“ – onako u polusnu promrmljah. Nekolicina se napolju pravdala, a kad Korla viđe, da se ne mičem, ode!....
Kada se u ¾ 9s probudio, sunce se prilično uspjelo, a zrakom kružio aeroplan. Sve je u zaklonu, a radnje obustavljene. Popio crnu kavu s cognacom, i nakon uređenja pisao karte. U 10s gablec: 2 kuhana jaja, vino. Dobio ½ l cognaca. Naše topničtvo puca na lijevo, kao ludo.
Svršivši pisanje, legnuo do ½ 1s, onda objed: juha sa rezancima, govedina s luk umakom i krumpir, butterkrapfen, čaj. Tako do ¾ 2s sjedili u hati. U 2s bio sa Jesenskyem kod II. baona, kod Götza u posjetama. Pili vino i liker. Sastao se sa Šipekom, Tomaševićem, Wasserbauer, Klaić, Szomnjaš i Grabrić. Sjećali se ugodnih vremena.
U ½ 6s se vratio cenzurirao poštu. Ja ništa ne primio, to me žalosti. Pio čaj s' rumom. U ¼ 7s jeo piletine, jaja, i pošli kugljati Dimić i ja.
- „G. natprč. zove obojicu u postav!“ – reče telefonist Kos.
- „Sad će larmati!“ – rekoh, uspinjući se poljem prama postavu.
- „Na zapovjed!“ – progovorih iza oštra pozora.
Nije nas ni gledao, skupio je obrve, i mirno gladio svoje kotlete.
- „Jeste li pogledali danas postav?!“ – upita.
- „Ne!“ – oštro odvratih za obojicu.
- „Slabo se radi, jer nitko ne nadzire! Treba izgraditi nastambe za momčad, za zapovjednike vodova, mene u svemu podupirati, a ne se separirati!“ – govorio je živahno.
- „Nitko se ne odjeljuje, nu mrko lice nijesam navikao gledati!“ – primjetio sam oštro.
- „Glavno je, da se razumijemo!“ – sa smješkom će.
- „Razumijem!“ – pridodah.
Polusive sjene prva mraka lagano šire se Chlebówkom, lebde zrakom, a sve kao da treperi. Iz blizine sela čuje se muk stada a dnevnu sparinu zavio je val večernjeg hlada. Na modrome svodu upalila se jedna zvijezda za drugom. Zadnji – sunčani traci lomili se u duginim bojama. Promatrao, kako se u zraku rasprsne granat. šrapnela, prvo zasjaji, a zatim bijeli oblačić dima, a na koncu, kako gori šuma. Sve se to dešava kod Stanislaw-a. Posve zahladilo, a koraci ozvanjali poljem kod povratka. U 8s zajedno večerali: naravni odrezak i grah, kruh, vino, sir ementaler, crna kava. Bio u društvu Karlo Horvat, jer inače bilo bi bez govora. Tama i svježina zraka posve nas zaokupila, kad u ¾ 10s ustali.
Čuje se puškaranje, a u 10s Dimić i ja, u ležištu šaputali.
- „E znadem uzrok. On voli ulizice, no to nijesam nikad činio. Uznastojat ću, da se posve odijelimo!“ –
- „Zaista je čudan, al' ne smeta!“ –

                                                                                                          27. kolovoz 1916.

[Nedjelja] U ¾ 7s ustao, pio kavu s cognacom, te u 7s krenuo na vježbu sa puškom Kamenar u selo. Tako ću barem izbjeći svakom prigovoru. Već sada bijaše toplo i sparina. Preduzeli sve iznova, opis, gađanje, nabijanje. U 9s bio „šef“, pa zadovoljan, vidiš da je dobre volje. Mlad je to, al' spreman časnik, no na časove vrlo djetinjast, al' i svojih mušica. Zabavljao sam se malim dječakom „Iwanko“, plavih očica i duge svjetle kose. Bio je čist, kao škatuljica. Pučanstvo svjetkuje nedelju, te ništa ne radi, ni drva nebi cjepali. Sve to zato radio, da dođem do mlijeka i ženka mi se sviđala „Eudoha“. U ¾ 10s se povratili, pa se „civilizovao“, naime obrijao, da mi ne vele „šoster“. Dakako bez topničtva ne može dan proći.
Selo leži u dolini, sve puno cura, žena, djece i staraca. Kućice drvene i pokrivene slamom, koje su porazmještene. Na brijegu je crkva. Okoliš je sama polja, a na visovima šumice. Oko 11s sve se oblači, a sparina je velika. Od ¼ 12s – ¾ 12s kugljali, onda čitali t. zv. „okolovanje“. 3. Armeekmdo Befehl, 42. LIR i pohvalu momčadi po Benigni-u.
„Ich habe heute das Kmdo 3. Armee übernomen. Überzeugt, dass auch weiterhin jeder Angehörige der Armee sein Bestes leisten wird, begrüsse ich Alle auf das Herzlichste und gebe meinen besonderen Freunde Ausdruck, im Armeebereiche eine Reiche alter Kriegskammeraden anzutreffen.
Tersztyánszky m. p.
Generaloberst“

U ½ 12s objed: juha aingem., pečena teletina sa graškom, 2 kremschnitte, crna kava, vino do ¼ 2s. Do ¼ 3s kugljali, da prođe vrijeme. Igra je posve zanimiva, jer s jakosti u zamahu ovisi rušenje. Tamburaši, sviraju u hati, vručina nesnosna, koju još muhe nadopunjuju. U ¾ 3s legnuo – ¾ 4s, al' ti muhe ne dadu spavati, smetaju te prokletnice. Pisao karte i odgovorio! U ¼ 5s jeo piletine, pio vino. Zrak daje tek!
Ophođa zstv. Szomnjaš uhvatila 2 Rusa, 1 usmrtila. Na lijevom topničtvo puca i Moskal se javlja. Za slučaj rus. nočne navale, imade se zapaliti slamu t. zv. „fanale“, bacati crvene rakete, a topničtvo imade učiniti zapornu vatru (Sperrfeuer). U Rosulni su Mörzöri 30.5 i masa raznog topničtva. –
„Pošta“ – 3 karte; pio čaj s' rumom u 6s. U ¼ 7s se kugljali, pa kad prispio s menažom tovarnjak „Bečar“ pravili hec. Najviše se ljutio, ako ga nategneš za uho. Gonili ga s' taljigama, dok nije Luju prebacio, zatjerav na brijeg! Mali lukavac. Nakon tog „kolo“, da sam jedva disao. U 7s večera: Mesna štruca, krumpir i zelje. Sve se naoblačilo i grmi. U ¾ 8s pošao na polj. stražu sa natprč. Horvat, te u ¼ 9s na mjestu. Pijemo kao duge, samo se boce prazne!
„Nek se valja, prazna boca!“ Kod izmjene u ¼ 10s ranjen razv. 1. sat. Šegović. Gadno se puškara. Blijesak, munja, grmljavina, time se podudara. Nebo je zastrto tmastim oblacima, te se konačno u ¾ 10s spustila gadna kiša.
Jedan momak slomio nogu i razbio ruku. U ¾ 11s izmjena gotova; a u 11s legnuo; jer se nikad nije skinulo cipele, nijesam ni danas skinuo čizama.
„Da me Rusi bosog otjeraju!“

                                                                                                          28. kolovoz 1916.

[Ponedjeljak] U noći slabo spavao usljed zime, a i nješto me grizlo. U 6s me probudi žestoka pješ. vatra kod 2. b. i dalje na desno. Gromki „hura“ i neprijat. vatra oslabila i za čas prestala! Zgrabile se ophođe i polj. straže, a rus. top baca švere.
- „Odmah u predtlo vod. Špehar, kao razbistrenje, a vod. Košćica zasjeda!“ – bila je zapovjed od ntprč. Horvat.
U ¾ 7s pio cognac. Sve vedro, sunce. U 7s opet se otvorila vatra, al' ne za dugo, opet sve mirno. U prvi čas to čovjeka smeta, dok ne zna, što je to zapravo! Unatrag dva dana živahnije je razbistrenje s ruske strane, netko će tu nagaziti! U ¼ 8s pio kavu s' rumom, jeo časn. crni kruh, koj bje izvrstan i tečan, pa piletinu. Kad se sjetio sna, smijao se: Iznajprije grlio me neki mališac, a kasnije bijaše mi lijeva ruka sva krvava. Ranu mi zavili kolege iz domobr. četne bolnice! – Čudnovato.
Pili t. zv. „vandrček“, boca ide iz ruke u ruku, a svaki malo gucne. Vjetrovito!
„Ophođe nabasale na rusku zasjedu, nu istu su sa povikom „hura“ raspršile. Od naših dvojica ranjena, jedan teško, a jedan u ruku. Neprijatelj je nazadujući povukao mrtve i ranjene. Jakost njihove zasjede 1 satnija!“ Margetić, prčnik. –
Momčad I. v. I. puške: razv.: Ferber Miroslav, Kos Gjuro, Skomina Gjuro; domobr. Peršić Adam, Zakora Josip, Sesvečan Josip, Žunac Janko, Veselica Rade!

Odlikovana momčad 1. ♀ (strojopušćanog, nap. prir.) odjela:
O1: vod. Kamenar Leopold (2), deset. Gjuro Bušić (d. b.), domobr. Leskovar Franjo, p. u. Horvat Mirko, prč. nared. Petruško Gjuro (br. 1).
Θ1: † prič. vod. Strunjak Antun.
O2: prič. vod. Ceboci Eduard (d. b.), razv. Ferber Miroslav (6), razv. Majhen Stjepan (7), p. u. n. Coc (3), Breški Josip, prč. vod. Martinčević Andro, p. u. n. Tomas Pericht, des. Goll Ivan (5), p. u. n. Tomas Franjo (4), Krip Stjepan, Pernik (9).
O3: p. u. razv. Glibokar Josip (8), dmbr. Posavec Jakob, Veselica Rade (10), Mrazović Juraj (11), Pačalat i Pičak Mato, Brkić Milan, Srček Mato, Šijak Gjuro, Horvat Franjo, Kmoinček Josip.

U ¼ 11s gablec: piletina, vino, a u ½ 11s je naše topničtvo neprijat., koje već dugo zaprčkava ušutjelo. Doveden je uhoda, sa svezanim očima, pod pratnjom nataknutih bodova, iz Žuraki-a. Otposlan na pukovniju. Zove se Jerko Rendić iz Stanislaw-a?! – I naš aeroplan se naokolo skiče. Vjetrovito je, pa ga goni s' oblacima.
U 10s ponovno navalili R. na polj. straže II. b. kod Kućak kućice; jedan momak ranjen i jedan mrtav.
Sakupili t. zv. „tračleri“ ntprč. H., ja, zstv. Špehar, Košćica, kdt. asp. Hainš, pa debata o pucama, o stanovištu s' moralnog gledišta. Dakako, da se zasjecalo „previše“ delikatno....
U 1s objed: prežgana juha, šnicli s rižom i grah varivom, krpice sa sirom, crna kava, vino - ¼ 2s –
Od ½ 2s – ½ 3s spavao, ne dade se, usljed smetanja muha dobro spavati. Pisao karte.
„Rumunjska navjestila rat!“, a to nas nije dirnulo. Samo nek se kupe! ..... reče kuhar.
U 4s pili čaj s' rumom, kad bje razgovarano:
- „Rusi se ukopali pred šumom, pak ih je ♀ (strojopuška, nap. prir.) malo preštepala. Samo su maglu hvatali! To smo promatrali!“ – govorio je Špehar! – U ¾ 6s uhvaćen 1 rus. vojnik 76. puk.
- „Mi vareli barambouli, prišli! Vaši vojaki, pa nes pozebráli!“ – govorio je zarobljenik.....
Momčad napinje vratove i čvršće stiskaše puške, približavale se neprij. ophođe. Opet otvorila se žestoka pušćana vatra, oko ¾ 7s. Ranjen domobr. Kunić Marko. Prijava:
„Rusi navali na polj. stražu br. 1., odbijeni uz krvave gubitke!“ Špehar.
- „Ovo danas sve je nekako sumnjivo, danas ne – iznenadno – zaskoče!“ – reče Horvat.
- „E tako nekako izgleda!“ – odvratih.
U ½ 8s večera: faširani šnicli, komad teletine i buče varivo, vino. I pravo nijesmo počeli jesti, kad se otvori žestoka vatra, uz davanje paljba. Mišice na licu trzaše, koža mi se ježila, tijelom prolazili hladni srsi. „Evo ih!“ pomislih. Ostavio sam sve, pa trkom k' pušci. Na desnome krilu kod 26. d. puk. se juriša, čuje se vika i ♀-šćana (strojopušćana, nap. prir.) vatra. A kad se smirilo, sad večeraj!
U ¾ 8s „Jučer u 5h p. p. navijestila nam Rumunjska rat! Imade se proglasiti! 25. puk.!“ – Sve čovjek prije sazna kroz kuhare. – Naše „švere“ počele pucati, a Moskali vikali 3 puta živio, pa paljbe iz ♀ (strojopušaka, nap. prir.). Time nam kroz cijeli dan htjeli to objaviti Rusi. Sad nam bilo sve jasno.
U ¼ 9s došla izmjena, te se veselih, jer danas nije bilo ugodno u šumi. U ¼ 10s kod kuće, cenzurirao poštu, ljutit, za mene ništa. Pio čaj s rumom, a u 10s legnuo.

                                                                                                          29. kolovoz 1916.

[Utorak] Iza kave u ½ 8s u jutro, uputio se sa puškom na vježbu, nijesam se dospio ni prati, al' posve srdit, kao guja. Netko je ukrao duhan, pa sve zaprčkava, komandir!
- „Vježba je od 7s, a ne ½ 8s g. poručniče!“ –
- „Razumijem!“ – odvratih.
Vrijeme je nekako čudnovato, oblači se i vedri, pa vjetrovito, skroz neugodno. Opetovale se stare stvari. Nu oko ½ 10s počelo je rus. topničtvo naokolo po selu bacati teške granate, što dosele nije nikada učinilo. To su neki predznaci ili traži naše topničtvo. Promatrali kuda puca, pa se iz dohvatne daljine i jezgre posve uklonili, u šumicu. Tamo je dobar zaklon! Tu sjeo iza drveta i gablao ribe, sir, vino; koje je ordonanc donio.
Točno u 11s se povratio, jer ne trpim prigovora; uvukao se u hatu i napisao čestitku ntprč. Götz za rođendan.
- „Oho! i po nama će naskoro!“ – reče Lujo, jer je preko nas, više kuće lijevo, izbacio nekoliko granata. Al' srećom nema zgoditka, jer je polovica zatajak.
„Krepala je, predala se, neće više ratovati!“ primjedbe su domobrana. „Bile ti sve takove!“ pomislih. Uvukao se čvršće pod stijenu i čekao hoće li! Puna je hasta muha, koje te isto uz topničtvo smetaju. Tjeraš ih napolje, nu sve badave, kao „čivut“. „A neka bude, kako hoće, ako je sudba, baš je zgoditak moja hata!“ i prihvatio sam novine. Na obim se krilima češće i žestoko puškaralo. „Dakle boj se na rum. fronti odigrao i prvi zarobljenici u rukama!“
U ¾ 1s objed: juha s' korijenjem, rosbraten sa slatkom repom, krumpir i zelje šalata, pita, crno vino, sve do ½ 2s onako u razgovoru. Započeo je razgovor, nu ja sve kratko odgovarao, pokazujući, da mi ni najmanje ne „imponira“.
- „Od danas mora pučanstvo uvijek kroz noć pod pasku u Rosulnu, a po danu može biti u kućama, polju. Postavu ni blizu, jer uhodare!“ –
Do ¾ 4s pisao predloge za odlikovanja u sjenici, al' se morao povući. Rujo bacio 100x (koraka, nap. prir.) lijevo od mene u kup žita, misleći da je valjda to Mato. Kad se smirio pisao karte, al' me pošta nije usrečila.
U 5s bio zap. b. stk. Pušibrk hvaleći, kako je momčad brzo rastavljala i sastavljala pušku. Koji odmarali, svirali. U ½ 6s pošao k' II. baonu, kuda pozvan na „slavu“.
Ukusno, pred „Vila Aša“ uređenom verandom, bili složeni stolovi. Prostrti bijelim stoljnjacima, urešeni cvijećem, zelenilom. Nakon upoznavanja i iza, tek otvarajućeg „Hobé“ likera, sjeli k' stolu. Bili „svečar“ ntprč. Götz, Kamenar, Salinger (Švabo od svjetlosipaća, no veliki šaljivđija), Tomašević, Šipek, Jesensky, Alterman; prčnici liječ. Dr Mólnar (Ize), Klaić, Wasserbauer, Margetić, ja; zstv. Zinaja, Szomnjaš, Grabrić (smuda), kdt. Buzina i prč. Schlesinger, zstv. Fičur. U 8s jeli: kiseli gulaš iz jetara i svinjs. pluća, pa zatim „pajceka“ pečena na ražnju sa kisel. zeljem i krumpir šalatom. Uz nazdravice se pilo, a iza masnog se žeđa. Svirali tamburaši „Ivini“. Oko 10s ponestalo vina, počelo se pjevati. – Iz šumice, za bajne mjesečine, uz pratnju tambura, orio je uvalom Matyowke moj solo „Sanak spava!“, budeći bolne osjećaje. Ivica bacao je i razbijao boce.
- „Kad Korla govori i sunce stoji!“ – vikaše Jesensky dobrano drven. Društvo bje već nervozno usljed njegova duga i gnjavatorskog govora. A kad mu zapjevali: „Korla ludi z debeli mudi“, uvrijeđen je sjeo, prestao s' govorom. – Pili likere, cognac i rum! –
Torta, kandirano voće i crna kava, zaključile su večeru. U 11s plesali „kolo“, dok se Ivo nije sjeo na stol, a tamburaši svirali i pjevalo se: „Hop šalaj čičina i t.d.“. Dakako Korla mora smetati, jer je pijan kao batina. I mene je prilično držalo! – Zaista se ugodno zabavljali. Oko ¾ 12s žestoko puškaranje!, Al' nas nije smetalo.
- „Sve bumo potukli s ♀-a (strojopuška, nap. prir.)!“ – reče Ivo i da on mora smjesta u postav.

                                                                                                          30. kolovoz 1916.

[Srijeda] Jedva ga umirili. Oko ½ 1s se društvo počelo razilaziti. Kamenar i ja prošli, al' putem po grabama odmarali, češće se srušili. Ovo je zdravo za želudac. Sve je zvijezdano i miriše po noćnoj svježini. U 1s se legnuo...... Al' kao da sam navrtuljku!......
U 9s ustao, te nakon presvlačenja i uređenja u sjenici. Već je ¾ 10s ide naš zrakoplov, a gadno na njega pucaju. Sunce je, lijepo i toplo, a vjetar popuhuje. Sparina je užasna. – Od ¼ 12s – ¼ 3s bilo je svečano odlikovanje momčadi ♀ (strojopuške, nap. prir.) uz govor ntprč. Kamenar, a iza toga se slikali. (V. str. 130/1)

(str. 139, dokument)

(str. 140, fotografija)

U ½ 3s objed: juha sa jetrenim valjušcima, rus ribe, svinjetina s krumpir varivom, grah, pita iz jabuka, crna kava, vino (Klosterneuburger) – 3s. Tamburaši sviraju. Do ¾ 4s kugljali, a tada ustupili momčadi, koja danas svetkuje! - .....
Malo legnuo, no usljed silne sparine nije moguće, u ½ 5s me probudiše sa obilnom poštom.

(str. 141, fotografija)

Pisao karte do 6s. „Ipak je moja mala dobra!“ – Od 6s – ½ 7s bila je najavljena, s' naše strane, jaka topnička vatra, napadaj na ruske postave u šumi Dąbrowa, gđe se protiv. sve više približuje našim postavima. Ovo se predtlo imade pročistiti. Za to se vrijeme mi kugljali sve do ¾ 7s, a čuješ primjedbe: „Al mu budu p. nafajhtali!“. –
U ¼ 8s večera: teletina, krumpir i kuhano zelje, crna kava, vino, bijeli kruh; a kasnije se sjeo k tamburašima, pa mi za 1 boutellu svirali, kao ludi! U ¾ 9s – ¾ 10s debatirali st. nar. Jurak, nared. Petruško, vod. Kamenar, Dimić zstv. i ja „o položaju i stanovištu Hrvatske spram Ugarske“. Sve je vedro i zvijezdano; a življe se puškara to je t. zv.: „bojažljivo pucanje polj. straža“, boje se jedna – druge strane! – U ¼ 11s popio svoj čaj s rumom i legnuo. –

                                                                                                          31. kolovoz 1916.

[Četvrtak] U 8s, kad se probudio, još uvijek od 4h jutro na našem lijevom krilu „bubnjarska vatra“. Sve zemlja dumi, neugodno je za slušati. Opet je nješta kod Stanislawa! Lijepo je, sunce i toplo. Ovakove se dane prao vani, sve do pojasa svućen. U ½ 9s vraćao se naš zrakoplov, a Rujo puca na njega kao lud, nu on mirno dalje putuje! – Puške na vježbi. Naš komandir bolestan, te nije ni ustao, imade priličnu vručinu. To saznao kod ntprčka Horvat, gđe pio liker.
Na lijevom krilu topničtvo prestalo, al' za to u ¼ 11s opet naše puca na Dąbrowu i nekako se puškara živahno. Pregledao postav, te izgrađeno 5 ♀-nih (strojopušćanih, nap. prir.) postava za mijenjanje u daljini od 700x (koraka, nap. prir.). Vručina neprestano raste, a muhe nesnosne. Kad se u 11s povratio popio „šricer“ crna vina. U ¼ 12s kod Luje.
- „No kako je?!“ – upitah ga.
- „Samo vručina!“ – odvrati.
A kad se navratili stk. Pušibrk, kasnije Dr Links, pa Dimić, udaljio se. Usljed bolesti mi puno slobodniji, jer ja sam mu zamjenik. Saznali također uzrok, zašto se češće tako spram nas držao. Kod odjela nalazio se nared. Petruško, čovjek crvene kose, bez desnog kažiprsta, ulizica, koji je sve, što je čuo i vidio, kao uhoda dalje njemu podnio, kao izvještaj. Raskrinkala ga momčad. I to mi rekoše nekoji časnici, da je taj čovjek „šuft“. – Al' čuvaj se kormila! ......
U ¼ 1s objed: krumpirova juha, mesnata štruca i buče varivo, bisquit sa marmeladom, bijeli kruh, crna kava, vino. Samo Dimić i ja sjedili pod sjenicom.
- „E, samo ako K. ode, jao si ga „crvendaću“, taj će to platiti!“ – rekao sam.
- „I momčad se tuži!“ – Dimić će.
- „Ti ćeš kod baona uzet stare cipele u noći, jer ja trebam nove!“ – govorio sam mom Tuni.
- „Već ja to znadem, orjentirao se!“ – odvrati.
U ¼ 2s povukao se pod stol, ne bi li tamo mogao spavati, al' da, vručina i sparina užasna, a muhe nesnosne. Od zemlje dolazi nekako hlad. – Pisao, po običaju, jer nijesam ništa primio. U prvi mah bio sam ljut, nu kasnije rekoh sam sebi „ustrpljenje!“ Grizao sam komad mliječ. kruha: pio vino, kao stari fratar.
Gledao, kako naše topničtvo puca na rus. zrakoplov, a on samo putuje prama Krasni. Puca mu prsluk! Ovako razgovarajući opazismo, da je Lujo izašao „na peške“, nu jedva se vukao. – Kad se vračao sve se hvatao za grmlje, zaglavinjao i pao bi, da nijesam pravodobno priskočio. Al' ipak sav se stisnuo. Uz pripomoć st. nar. Jurak, metnuli ga na krevet. Bilo je oko ½ 7s, pohrlio sam baonu po liječnika, nu nije ga bilo, nego Lazi sve točno ocrtao.
U ½ 8s večera: teleći šnicli sa rižom, crna kava, čaj s' rumom, vino. [½ l likera Hobé triple sec] Likeru se najviše veselio, jer to bje prekrasna marka. Oko ¼ 9s došao Dr Marzloff, te kad mu sve ispričao, odluči se, prenjeti na pomoćište, Luju. I na nosiljkama ga odnješe. Zvijezdano je i zahladilo, a na polj. se stražama puškara.
- „Živio novi komandir!“ – reče Makso, te se kucnusmo likerom, sjedeć na sjenici.
- „Glavno je, riješio se polj. straže!“ –
U ¼ 10s se legnuli, nu dugo šaputali o uzroku bolesti „komandira!“......

                                                                                                          1. rujan 1916.

[Petak] Cijelu noć vjetrovito, a oko 5s se spustila kiša. Zrak bio je vlažan! U ¾ 8s probudi me dečko sa novim erarnim cipelama; čaj i liker, nudeći.
- „Sve je u redu, samo nek vrag ovog odnese!“ –
Danas počeo se Rujo pomalo i po postavu upucavati, pogotovo kod 2. satnije, tako ¾ sata na izmjenu. Muhe dosadne, kao i dva kadeta Arch i Kosanović, te ih se jedva riješio, „idem u postav!“ -
Nakon uređenja gablec u ¼ 10s: kuhana jaja, ribice rusi, vino. –
- „Danas će praviti pothvat satnije i polj. straže pod zap. ntprč. Tomašević, jer se dočulo, da Rusi kane forsirati cestu, koja jedina ide u Karpate!“ –
- „Zato toliko pucaju teške, a Moskal uzvraća! s' „doricama“ (12 cm)!“ – govorio je Makso.
Oko 11s se vatra stišala. Iz hate izgonili sa granom muhe, pa tada načinili tamu, da ne ulaze. –
- „Tko bi Te našao u toj mračnoj sobi!“ – rekao sam, kad na pomoćištu tražio Luju.
- „To je zato, da me muhe ne nađu!“ – I uz ovo, dao je neke upute i želje za vođenje odjela, za vrijeme njegove bolesti. Nu, kako bje zagušljiv zrak, prošao. – Kad se vratio, čekao me st. nared. Tiljak sa plaćom. Ponudio ga vinom, što je njemu bilo najmilije. (K 290.80, a K 4.50 kući).
U ¾ 1s objed: juha gov. s krpicama, govedina s umakom od hrena, te krumpir, rižni natrčak sa sokom vinskim, b. kruh i vino, crna kava. Iza toga se u četiri položaja slikali; Izrađivao je sve nared. Hubak. Htjeli smo se šale radi u sjenici, al' nas je kiša smela, zajedno sa vjetrom. – Al' ipak uputio se na prugu, jer sada ne vidi i neće pucati; u 100 m pruzi grade se ♀ (strojopušćani, nap. prir.) postavi, a u I. pruzi, 30x (koraka, nap. prir.) iza traverze za momčad i zapovj. vodova hate. – U 2s legnuo – 3s; a kad ustao gladan, jeo ribice, kruh, pio vino. – Muhe moraju biti prisutne. U ¼ 4s počelo se topničtvo međusobno izazivati, al Rujo bezobrazan, baca po našoj uvali, pa dao „vatro zapta!“ Tako se čovjek rado na sigurno sklone. U 4s se primirilo! Al' kako vjetar piri, čini ti se, da dolaze teške, pa pomno slušao! Vratio se u hatu, cenzurirao poštu i pisao karte – 5s. Oružare, koji znadu praviti prekrasne stvari, vinom, rumom predobio za radnju. Tako dao praviti: šibičnjak, za cigare posudu, cig. odrezalo, vazu, narukvicu. Al' dakako za sada ne smije Petruško znati inače je zabrana tu!
Cijeli svemir presvućen je tmasnim oblacima, vjetar piri, te je prilično zahladilo. Čitao sam novine, te „Ilust. list“, kojeg' mi je Mala slala. – Opet topničtvo rus. puca, jer Mato neprestano naokolo šeće, a onda bježi. Naš mu u 6.10s uzvraća, al na jednoć po dvije teške. Gadno zuje.
U ½ 7s večera: šnicli na umak, grah varivo, crni kruh, bijelo vino; al' u hati, radi hladnoće.

(str. 149 i 150, fotografije)

I kabanica je dobra. Tambure sviraju, briga nas za gazdu. Sakupio 1 paket bos.–herc. duhana, 14 hőlgy i 1 l vina, to je glazbi dosta. Legnuo i snivao o lijepim vremenima, uz pratnju. U ½ 8s kišica sipi; glazba svira, a misli lete daleko......
- „Svakako je zgodno, da je i sl. nar. Petruško obolio, a sve je jasno. Već je namirisao, da mu je odzvonilo!“ – rekao sam.
- „Al' je ptica!“ – reče Makso.
Uz pričanje i slušanje pijemo liker, crnu kavu i čaj s' rumom. Sve mirno, ništa se ne puškara, što je nevrijeme učinilo. Ruse potisnula grupa Tomašević. – Kad se pokrio preko glave, vjetar je pjevao podoknicu!

                                                                                                          2. rujan 1916.

[Subota] U noći, na lijevom krilu pucalo teško topničtvo, vjetar neugodno zavijao, a kiša ljevala. – U 8s se probudio i u ½ 9s ustao. Vrijeme je baš onako dosadno i hladno; sve tiho, kao da je priroda mrtva, te plaće nad gubitkom svojih sinova. Bio sam nekako tužan, niti mi je kava išla u tek; čitao pukovn. zapovjed: 29.VIII. 1916. br. 188.

            Iskrenim zadovoljstvom pratim uspješna poduzeća našeg časničkog naraštaja. Mladenačka poduzetnost i čvrsta volja pruža pukovniji nadu, da će joj mladi lovor isto tako bujno cvasti kao i prijašnji, te da će slava ista ostati!
Delić, ppk.

Počeo sabirati neke najnužnije riječi:
molokò = mlijeko
ja ne hotju = neću
ja ne možu = ne mogu
nemožna = nemoguće
sliwka = šljiva
šo to = što
ja neznáju pan = neznam gosp.
nimaje = neima
odin = 1
dva = 2
tri = 3
štiri = 4
pjeić = 5
šist = 6
sim = 7
visim = 8
deveitć = 9
deséić = 10
odinact = 11
dvadesjejć = 20
tritejitć = 30
sorok = 40
pjeidisić = 50
šisdisić = 60
simdisić = 70
visimdisić = 80
deveitdisić = 90
sto = 100
tisjić = 1000
balakàti = govoriti, brbljati
howorèti = govoriti
švidènko = brzo
srajka = starka!
dostàti = dobiti
vepar = prasac
fyre = kola
ja pridu hêt = odlazim
hŭj = muško udo
potka = ženko udo
puska = muško udo
ja neznaju šo Vam zrobim = ne znam što ću Vam učiniti
pokladàti = metnuti
kapiljuh = šešir
fuska = rubac
sjidnica = suknja
soròčka = košulja
slabi = bolestan
zdoròwie = zdravlje
zapàska = pregača
kaftàn = žens. ogrtač
seràky = siromah
bohàty = bogat
bohàto = mnogo
kytka = mačka
kurka = kokoš
kuròk = kokot
bycko = junac
psáti = pisati
kinj = konj
kadka = raca
huska = guska
viknò = prozor
okò = oko
hlava = glava
nohe = noge
kilko = koliko
koštùje (?) = stajati
sluhàti = slušati
bžàti = bježati
đivka = djevojka
mladica = snaha
ženka = žena
stary = starac
staré = star
molody = mlad
čobòte = čizme
luška = postelja
barambùlji, mandeburki, buljbi, kartòfli = krumpir
kàpusta = zelje
sèrce = srce
kryw = krv
čamy me = poljubi me
njić = noć
pyzno = kasno
dobro rano, jitro = d. jutro
dobrànoutz = d. noć
prošu pane = molim gospod.
sapàti = kopati
sapa = motika
dzinkuju = hvala
brešàty = lagati
towàreš = drug
zamerzniti = smrznuti
pridy sudà = hodi amo!
mica = kapa
hodìnka = ura
hodìna = sat
puckati, kurcovati =
spivàti = pjevati
a šoš = a da
hlapec = dečko
pravdà = istina
gjitko = vrag
črovèki = cipele
koròva = krava
Byh me = Boga mu
skazati = reći
pićka, pić, pjeć = peč

Kakovo bje raspoloženje taj dan, svjedoći pjesma:

Hrli pjesmo!...
U dubini iza rojne pruge,
Društvo sjedi puno neke tuge,
Tamo, gdje hate im njih've stoje,
I teško prolazive časove broje!
Pogledi im po polju, šumi blude,
Gdje njihovo moguće groblje bude,
A uzdah težak iz grudi se vije,
Gdje hrvatsko, hrabro srce bije!
Vjetar časkom prekida tišinu,
Pogledi se prama nebu dignu,
Hoće l' sad opaliti teška granata,
Pokositi jednog od tih drug – brata!
Ne! sve je mirno, tiho, tužno,
Što pridonaša tome vrijeme ružno,
Al' u tome moru tišine,
Slavulj ptica na drvu biljiše!
Pjesma mu milozvučna, nježna,
Budi srca, grudi, tol tužna!
Zvuk njezin, domu ih vodi,
Gdje junačka ih majka rodi!
Tam je stanak, dom moj,
Gdje hrvatska pjesma ori, oj,
U njoj sreća, veselje cvate,
A ne usred tužne te hate!
Svakog daleko misli lete,
Ko da čuju majke riječi svete,
„Sinko, bori se s' hrabrošću svom,
Za sijeda kralja i svoj dom!“
Ove mile riječi bodre svakog',
Čine junakom, hrabrog, jakog',
I svak će zadanu prisegu održati,
No će doma, roda svoga izdati!
I kao da sviće zora nov' dana,
Na obzorju pomolilo se sunce nama,
Oživjelo prirodu, šume, okoliš, polja,
Uzdigla se naša jakost, dobra volja! –
„Pjesmo moja hrli tamo,
Gdje miljenice je moje stan,
Kud' sad slavulj glas svoj šilje,
Nek razveseli, tužno mi milje!
Ti joj reci, da je ljubim,
Dušom, srcem, misli svom,
Oj Ti dušo, moje duše,
Čuvao Te dobri Bog!“ –
2./9. 1916.

U ¾ 12s počeli tamburaši, došao me posjetiti kdt. Hainš, pa pili liker. Hladno je, kao u studenome, no mi se pomalo priučavamo za zimu. U ¼ 1s objed: juha sa korijenjem, šnicli s kelj varivom, bijeli kruh, vino, crna kava, kolač iz sira (6 komada) (150 k. cigareta austr. „Šport“.) Umjesto glazbe tuklo je naše topničtvo; a sve se jače oblaći! – Od 1s – ½ 2s jače puca, a mi u „kegle“ – „u glavu“ - ! (Dobio 3 kutije sardina od povoza).
U ¼ 3s telef. vijest: „Rusi na desnome krilu 26. d. p. puk. probili prugu polj. straža, a naša se pruga povukla!“ Naše topničtvo šiša kao luda. Ne znaš pravo jel to istina ili samo naklapanje. Za eventual. slučaj dao nekoje stvari složiti. I topnici se navodno spremaju; to je lijepo. Postao sam zabrinut još više, kada je u ½ 3s neprij. topničtvo počelo sipati. „Pravac Kiew!“ pomislih. Do ¼ 4s ništa se ne javlja, ne čuje se ni puške, tek samo topničtvo djeluje. –
Momčad se dalje kuglja, kopa, šeće naokolo, kao da se sve to njega ne tiće! Šum vjetra, te svojim zvukom zavarava, kao da se „teške voze!“ –
- „Šta je nova na polj. straži?!“ – upitah našeg momka, koj se vraćao.
- „Neima ništa!“ – reče. To je dokazom, kako ludo putuje; kao prtljaga na kolima.
Za momčad stiglo odijelo, te ½ l vina po momku, a koj neima smrtovnice, odmah baonu slati prijavu! St. nared na pomoćište, a pisari smjesta k baonu! „Bit će magle!“ Pio cognac za jakost. U ½ 5s dizale se mesne konzerve, a u 5s zapovjed: „Za slučaj, ruske noćne navale imade sve spremljeno biti!“ – „To nekako miriše po barutu i benzinu!“ govorio sam sobom. Ipak malo legnuo, ako u noći treba budnost. Od ¼ 6s – ¾ 6s odgovarao na primljene karte.
6s „Rusi protunavalom bačeni natrag!“ – Kad to pročitao, počeo piti čaj s' rumom (moguće i obratno) sa Korlom, koji došao na debatu.
- „Al' se negđe starome Dendi tresle hlaće!“ – reče. (Denda, taj izraz je svaka druga riječ u govoru podm. Šnjarić, pa ga time prozvali!)
- „Još se ne svira!“ – poviknuo sam. U ¾ 7s već se veselo pjeva:
„Haj, haj, Bože daj, ili curu ili raj,
Šta će meni raj pomoći, kad ja volim
crne oči!“
A kad zasviraše „kolo“, neki se uhvatili, a neki ne, a tada Ferber bečarima:
„Popišani kolo vode
A usrani glede!“
„O lijepe male cipele,
Bijele pa se razbile! –
Doći će, doći će
Dok opere lončiće!“
U ¼ 8s večera: naravni odrezak sa valjušcima, bijeli kruh i vino. Sve se razvedrilo, pa zato i puno hladnije. Momčad „huška“, igra „kolo“, čula je, da K. ide u bolnicu. – U ¾ 8s – ¼ 9s malo drijemao. Zvijezdano je nebo, mirno ne čuje se puškaranje, kao inče dnevno. Popio čaj s rumom i cognac, te u ½ 10s legnuo.
- „Da svućem cipele?!“ – upita Dimić.
- „Vrag ne spava!“ – rekoh.
- „Ako do čega dođe, brzo navućete čizme!“ – reče dečko i skine ih. Odijelo nisam skidao nikada. Tuna me zamotao u gunje, kao dijete i tako me ujutro pronašao. Rijetko sam se razgalio, ako se naime samo okretao po krevetu, kad me briga za budučnost morila!

Odlikovanja:
Pukov. zapovj. br. 176 od 17. VIII. 1916.
sa zbor. zap. od 13./8. 1916. O1: p. u. nared. Cikač Tomo 2. s.

18. VIII. 1916. br. 177: c. i kr. vrh. zap. vojske Prs. No. 11.995 od 13./VII. 916.
O1 prič. zstv. Artur Spitzer (sada ntprč.)
po c. i kr. 11. voj. zbor. zap.: Prs. No. 3435 od 17. VII. 1916.
Θ2 prč. časn. zamj. Božo Miller (15. sat. 10./VI. 1916?), prič. nared. Stjepan Kudelić (13. s. d. b.) vod. Mato Ptičar (13. s. 10./VI. 1916?), deset. Mijo Badalić (13. s. 6./VI. 1916. r.) p. u. Gjuro Jambrek (15. s. d. b.) p. u. nov. Mijo Kralj (15. s. 10./VI. 1916?)

21. VIII. 1916. c. i kr. zap. 7. vojske Pers. No. 500/1190 od 11./8. 1916.
O1: prič. zstv. Stj. Toma (12. s. d. b.)
Θ2: Adolf Petanjek st. puk. (Pers. No. 500/1204/I.) 8./VIII. 1916.
O2 p. u. Mihael Stočko II. b., razv. Franjo Lazar 8. s. i Mirko Lončar 2. s., d. prič. August Gašparić, st. p.
ΘB: dom. Ivan Habitor 2. s. i Josip Bogdan 2. s.
OB: d. prič. Gjuro Petek (povoz), dom. Vučko Kamenski 5. s., deset. Slavko Gorupić 1. s., dom. Pavao Gregurina, d. prič. Josip Petljak, st. puk., razv. Martin Lacković 4. s., dom. Vladko Salzer i Ljud. Vuk, st. puk. –

27. VIII. 1916. br. 1325 pob.; c. i kr. 1. zb. zap. od 21./VIII. 1916.
O1 † prič. kdt. Erich Rehberger (pao pred neprijateljem) v. str. 130.
O2 prič. vod. Franjo Pavičić 1881-1902-1329. 1. s., prič. nar. Andro Gabaj, prič. razv. Banfić Izidor 1. s. (v. str. 130)
OB: p. u. Jagić Antun 3. s., d. prič. Franjo Šostarić, dom. Luka Falat, prič. deset. Kolarić Tomo, dom. Mato Culifaj, Pavljek Gjuro, Ponedjeljak Josip, prič. domobr. Prelec Josip – Gjuro, Capak Josip, dok. prič. Franjo Grdjan, Kožić August, prič. dombr. Kuch Ignac, Petar Končar, Katić Antun, Gašparić Gjuro, dok. prič. Jecl Stjepan, Košutić Ljudevit, vod. Milan Gjurčić, dok. prič. deset. Solemički Ljudevit, deset. Vilim Mustać svi 1. b. sat.

2./IX. 1916. vj. nared. os. posl. br. 108 od 26. VIII. 1916.
Njeg. c. i kr. ap. Vel. blag. je premilostivo podijeliti: red želj. krune III. r. stku Horváth Franji.

                                                                                                                      3. rujna 1916.

[Nedjelja] Oko 1s noću orio se pjev uz pratnju krilnog roga, te napola u snu to slušao. Obuzeše me slatka ćuvstva: „Gđe je domak moj?!“ Jesenski vjetar zavijao je bijesno, lomio drveća, pomiješan sa lavežom psa! Na lijevome krilu je „bubnjarska vatra“, a kadkad se čuje po hitac, kako odzvanja dolinom.....
U ¾ 8s ustao, te prije no se uredio naokolo sve pregledao, nastambe, momčad, oružarnu. Sve je tmurno, hladno, naoblačeno, sprema se na kišu. U 8s zajutrak: kava sa mlij. kruhom i cognac. Čudne me misli saljetavaju. „Što moje srce radi?! – Da užasni su to dani, žestoko trpi za mene, koj daleko od nje, moram da podnašam tolike napore!“..... Topnička vatra ne prestaje.
U ¼ - ½ 10s gablec: sardine, kruh, vino; a tada se tek uredio. Obojica sjedimo u hati, hladno je, a muhe se posve zavukle u svoj zakutak. Po rojnoj pruzi pregledavao je Njegova Preuzv. podmaršal Šnjarić, nu ja ni blizu. Ja samo, kad se moram javiti izlazim. Tako uvijek činim. –
„Oboljelog natpr. Ljud. Kamenar zamjenjuje prič. poručnik Stjepan Kolander 1.♀ (strojopušćanog, nap. prir.) odjela“, glasila je zapovjed. Kasnije saznao od momčadi, kako je Denda s' njima govorio, nudio cigarete, a razv. Ferber pohvalio 'Jako dobro mali, samo tako dalje!'. Mjestimice se vedrilo, čitao sam svu staru poštu, ležeći i podbočen rukom o glavu „Ona je tužna, a pomoć ne mogu!“ Nehotice se stresao, kad je u ½ 1s opalio naš top, iza postava se nalazeći.
U ¾ 1s objed: juha iz korijenja sa žličnjacima, kuhana piletina sa pire krumpirom, punč torta, crna kava, kuhani kukuruz, kruh, vino – 1s. Postalo je toplije, a muhe dosađuju, navaljujuć na usta! Od ¼ 2s – 2s igraju tamburaši, a od 2s – 3s kod baona dogovor „o izgradnji postava“. Nakon službenog dijela, pili liker.....
Kad se vratio našao pošte; jeo piletine, kruh i pio vino. Pisao i cenzurirao do ¼ 6s. Posve razvedrilo se obzorje i pomolilo se sunce. Čitao okolovanje, t. j. razne naredbe i ratni izvještaj „dakle neide najbolje, kad Rumunji naše pritištu!“ Topnička vatra na lijevo.
U 7s večera: teletina i grašak, bijeli kruh, vino, pa čaj s' rumom. Najednoć sakupilo se društvo, jer čuli tambure: ntprč. Horvat, zstv. Špehar i Košcica, kdt. asp. Hainš, kugljali se i plesali sve po tmici, jedan drugome po nogama. Zvjezdano. U ¾ 9s servirao Tuna čaj s' rumom, jer je dobro ogulio sve, koji kugljali. U tmini jednostavno gurnuo nogom kugle i eto 9., zato uvijek dobio 2 K. Je ptica! –
U ¼ 10s legnuo, a tambure sviraju „La Paloma“ i „Lovac“ (Lazo himna!)

„Dok sam bio mlađan lovac ja,
Jedna me je mlada voljela,
A to ne bje druga nikoja,
Već mog' srca dragana!
Kad u jutro u lov pođem ja,
Isprati me moja dragana,
I poljubac ona meni da,
Tako živih mlađan lovac ja!“

                                                                                                                      4. rujna 1916.

[Ponedjeljak] Oko 2s noću žestoka topovska i pušćana vatra na lijevom krilu. Izašao sam napolje, da saznam kroz telefon, što se zbiva.
„Telefonist!“ poviknuo sam tri puta, al' ništa. Čvrsta zaušnica ga ipak probudi.
- „Spavaš kurva?!“ – rekoh mu.
- „Nijesam spavao!“ – odvrati, primajuć se za lice.
- „Može se šta desiti i eto vraga!“ –
Bilo je hladno, da sve drhtao, a kod momčadi razgovor. Služba je nekako hodala. Nakon umirenja, opet legnuo.
U ½ 8s ustao, čuo pucnjavu na neprij. zrakoplov.
Da neprij. ne može razumijeti depeše, dobila su zapštva tajna imena:
42. divizija = Lux delta 42
83. brigada = Lux juvel 83
25. pukovnija = Reptil 25
Popio kavu i cognac. Sve vedro, sunce, al' hladno da drhćeš. Odlučeno pravit novu hatu „zimskog sustava“. Kako je mirno vrijeme, lete zrakoplovi obostrani. Po suprotnom brijegu od uvale, kuda je rus. topničtvo uvijek pucalo, jer se Mato šetao, metnuo natpis: „prolaz za marvu“, pa je i mirno. Nu nekako se čudno puškaralo, što kroz dan nije običajeno. U ¼ 10s doručak: sardine, bijeli kruh, vino; a iza toga legnuo.....
U ¼ 1s objed: juha iz graha sa kruhom, svinjetina i zelje, bijeli kruh, vino (pravi črevodrapec) – Naše se topničtvo upucava na Dabrowu. Iza objeda čitao okolovanje „naše potisnuli kod Oršave, Rumunji, nakon 5 dnevnih tvrdokornih bojeva na sjev. obalu Cserna, Nagyszeben i Gyergys-gorje“. – Pred našim postavom izmjerene sve daljine, tako da u slučaju rus. navale možemo upucano, samo pred nama kositi. – Crkva u Bohorodzány-u po našem topničtvu srušena, jer bje rus. topničko motrilište na tornju.
Od ¾ 2s – 4s kod Luje na pomočištu. Predao mi spise i našastar.
- „Neću u bolnicu, nego na dopust! Ti ćeš sve to voditi!“ –
Na povratku puca naše topničtvo na rusko, koje je naokolo prčkalo. Pošte ništa; nu donio mi oružar Srbić narukvicu. Od ¼ 6s jučeranje društvo opet kugljalo, a u ½ 7s došli ntprč. Tomašević, prč. Wasserbauer i zstv. Grabrić (dao se aktivirati), dojašivši u skoku, kao lude, vičući „bircus“. Podvorio sa vinom, čaj s rumom.
- „Ne dobivam pošte!“ – reče Ivica.
- „Tješi se, niti ja!“ – odvratih mu.
U 7s večera: faširani šnicli sa krumpirom, bijeli kruh i vino. Zvijezdano i zahladilo, a mjesec plovio nebom. Čuje se puškaranje. U ½ 8s legnuo, a tambure sviraju:

„Hoće, hoće samo nezna dokle će!“
„Sjedi cura na topoli,
Objesila noge doli,
Noge vise ko u čaplje,
Iz p.... joj voda kaplje!“

Puk. zap. od 4./9. 1916. sa naredb. c. i kr. 7. zap. vojske
br. Pers. 500/1234: O1 nared. Mijo Dokmanić (d. b.)
br. Pers. 500/749: O2 nared. Jakob Tominc 8. s., vod. Božo Pintar (d. b.)

Reptil 25. Dn 771/6: „Za prvog zarobljenika sa crvenim hlaćama i crnom šubarom 200 K. nagrade“. Sumnja se, da se naime danas borilo s' tako obučenima. Isto se zstv. Szomnjasz odlikovao, no imamo 1 mrtvog, † Đuro Dragosavljević. –
U ½ 9s žestoko puškaranje i na desnome krilu ♀ (strojopušćana, nap. prir.) vatra. Pio čaj s' rumom. Velik je promet u našoj uvali. Idu i prolaze kuhinje, smješta se momčad, usljed izgradnje mosta, pa je mir narušen, koj je inače ovuda vladao. Ovo je u noći nesnosno. Vika, loženje vatre, pjevanje, al' ne možeš zabraniti. U ¼ 10s legnuo .....

                                                                                                                      5. rujan 1916.

[Utorak] U 3s se probudio, no čuo samo žestoko puškaranje; al' nijesam ustao. U ½ 8s se ustao; popio kavu s' mliječnim kruhom, cognac. Sunce, toplo. Radnja za novu hatu započela. U daljini čuje se topničtvo. Izdao najnužnije za način gradnje. U ¼ 10s pravio odlikovanje za domobr. Izidora Ledinski, koj' je samnom bio u Srbiji, a sada služak Dimića.
U ¾ 10s – 10s gablec: sušene sardine u ulju, bijeli kruh i vino. Postaje dobro toplo, a muhe kao guje. Od ¼ 11s se kugljali Makso, ja – ½ 12s. Naš aeroplan ide mirno, bez pucnjave na njega.

„Nekaj s' ruske strane leti,
Kakti aeroplanec zgledi,
Mato to čudno gledi,
I na njeg' se kesi!
'Varoplanec naj se šalit,
Bumbu morti na me opalit,
Će te traleza pištola naperi,
Sva ti rebra bogme naheri!
Će buš puno tu gledel,
buš vê k vragu zletel,
K' kadru našem buš došel
Al' bogme, zlo si prošel!'
Vidim, vidim, da si pameten,
Kad letiš pak tak sreten,
Al' pazi, da ne nadrajsaš,
I na kanone nabajsaš!
Tam ti budu pečenku dali,
Oblili te buju grdi vali,
Taki buš nazaj moral okrenut,
I k' tvom domu se vrnut!
Em sem ti rekel, kaj noriš,
Već te tučeju z' kanono viš,
Zakaj mene nisi posluhnul,
I nazaj mam, tam duknul!„ -

U ½ 1s objed: juha sa valjušcima, govedina sa rajčica umakom, rižom, orahovi roščići, vino, kruh, crna kava. – Neprestano se kopa za novu hatu, svima curi znoj od silne sparine. U ¾ 3s malo legnuo; no u 3s me probudio s' okolovanjem.
- „I baš, kad se spava!“ –
- „Nijesam ja kriv!“ – reče ordonanc.
Uvest će „zelene karte“ s' štampanim natpisom: „zdrav sam i dobro mi je“ za slučaj zapora pošte. Ovo me ljutilo. „Ako poštu zatvore, šta će moj Miš?!“
Opet sve naoblačeno, sprema se na kišu. Na desnome krilu fronte puca teško topničtvo i kadkada čuje žestoka, nu kratka, pješačka vatra. – I na poštu odgovorio. U 4s došlo veliko društvo na kugljanje, i to sve kad neima Luje, jer se nijesu s' njime slagali. Ndprč. Ardo, Jesensky, kdt. Kosanović, Arch i kdt. asp. Antolek. – Dnevno dolaze tužit se žene, starci da momčad po selu pravi svinjarije, krade i uznemiruje „đivke“ i groze da će zapaliti kuću.
- „Samo k' meni s takovima!“ – reče Korla, zaštitnik sela, a pogotovo „đivka“. Ala, ih je dobro nalupao! – U ¾ 6s se razišli i tambure zamuknule i nastavio Rujo s' topom. Sjeo na hatu i čitao novine, pio čaj s' rumom.
U ½ 8s večera: pohani šnicli s' kiselim zeljem i pire krumpirom, bijeli kruh, crno vino. Već davno nije tako išlo u tek.

Podpuk. Delić primio Leopoldov red.

P. z. br. 5./9. 1916. c. i kr. 8. v. zb. zapovj. br. 1319/174 od 30./8. 1916.
Θ2 vod. Stjepan Bača 1. s.
OB dmbr. Martin Kunić 1. s.

I čim se više smrknulo, počelo življe puškaranje. Mjesec zastrt velom! Mjestimice naoblačeno. Pio čaj s' rumom, moje dnevno piće. U ½ 9s ranjen kod izmjene vod. Martinić III. puške kroz meso, kod kuka. Rusi znadu, da se u noći ide preko polja, zato visoko pucaju i dnevno koga rane, sve nehotice. U hatu zavukao mi se mišić, čuo kako griska slamu, pa ga gonio. Češće se amo zaleti po koj purak „E da me fino rani, platio bi mu 1000 K!“ –
Zahladilo dobro, pa se mora cognac piti, a u ½ 10s legnuo na počinak. Puškaranje prekida noćnu tišinu.....

                                                                                                                      6. rujan 1916.

[Srijeda] Slabo u noći spavao, a ujutro me probudile babe iz sela sa vikom, jer je Mato ukrao krumpira. Tome tako razljutilo, da sam opalio hitac iz pištolje i sve razgonio. Namah razvile rojnu prugu i oddimile! Ustao i popio zajutrak. Bilo sve vedro, sunčano, no do nas još nije dospjela toplina u ¼ 8s jutro. –
Pregledao sve radnje. Petruško goni kao lud, da se čim prije za „njegovog šefa“ sagradi, a Mato neće da žuri. Svaki veli „da ga bar vrag odnese!“
„Zabranjuje se svako pucanje iza fronte, te će se časnici i momčad najstrože kazniti!“ Luxdelta 42. – Na znanje i poduku Reptil 25. – Na lijevome krilu puca topničtvo; u ¾ 10s gablec: hladetina, b. kruh i vino. Izašao među momčad, pa im do 12s pričao viceve. Sve pozorno sluša, više no u crkvi. To njih veseli. –
Tuna me izvjestio, da oko baona šeće ntprč. K. praćen pod rukom s' Peruškom, „pazaruju naše kože!“
U ¼ 1s objed: juha s' povrćem, grašak i 3 šnicla, 3 palačinke sa sirom, b. kruh, crna kava i crveno vino. (1 l cognaca, ¼ l liker Hóbe, 100 cigareta austr. „šport“, 1 l vina, ½ kgr b. kruha, kao dodatak!) Sparina užasna, sve se uznojiš kod jela, kao da najbolje prija.
„Danas u ½ 3s za momčad cijepljenje!“ I. b.
U ½ 2s eto Kamenara, po licu vidio si mu, da je došao zaprčkavati, jer je Petruško dobro izvjestio. Ja posve hladan i služben. Pošli u postav. „G. podp. Delić je navidno rekao, da Dimić i ja, ne pokazujemo volje ni ambicije za radnju. Predlozi za odlikovanja su netočni, a njegovi su samo za njegovu osobu, te nikog više“. (Umolih ga, da prama njegovom uzorku radim.) i t. d.
- „Koliko je izgrađeno?!“ – upita
- „U postavu 4 komada. 1a puška svršila zaklon za momčad i pričuvni postav; 2a puška postav, no taj se mora popraviti i prič. postav. 3a puška, sve gotovo, 4a u izgradnji!“ –
- „Dobro!“ – reče tobože pohvalno.
- „I tu nema ambicije! Znadem odakle to puše!“ – srdito odvratih.
Na povratku opet, „da je Delić primjetio, da nije u rojnoj pruzi nitko od ♀ (strojopuške, nap. prir.) primjetio dolazak Nj. Preuzv. niti se zamjenik javio!“ – Ja samo slušao. Cijeli dan neću biti u postavu, dapače rijetko. „Al me to sve dira?! Puca prsluk. I to će prestati!“.....
Kad smo stigli do momčadi, bio je sladak. E to je značaj. Pili kavu, a tambure svirale. Nu oko ¼ 7s iznad sjenice, na 120x (koraka, nap. prir.) u zraku rasprsnula se šrapnela, a punjevina naokolo frcala. Al' smo se brzinom pobrali; nu srećom nikome ništa. Iza drugog hitca, naša ga teška ušutkala u ¾ 7s. – I mozgovni ispilac je prošo!.....
Prije večere čitao novine. Bugarska se zaratila s Rumunjskom; a u ¼ 8s večera: teletina sa krumpirom i bažuljevom šalatom, bijeli kruh, crv. vino. Postalo je hladno. Čitao u puk. zapovjedi, da za sjutra određen, kao prisjednik ratnom sudu u 9s pr. podne, k 28. dppk u Sadzáwu.
U ½ 8s žestoko puškaranje polj. straža: „2 ranjena 1 mrtav. Kdt. Sučić 4 puta jurišao, prsa o prsa sa protivnikom!“ govori telefonist, šta čuje razgovarat. U ¾ 8s pošli tamburaši k' baonu svirat. – Zvijezdano i mjesec plovio je nebom, i tiho sam pjevao: „Oj mjeseče oj!“ Zavukli se u hatu, pili liker, a u ½ 9s čaj s' rumom. Razgovarali tiho, jer uvijek netko prisluškuje. Pozvao službovodećeg Petruška:
- „Sutra se moraju predvest konji, koji pred hatom prisluškuju!“ –
- „I gunje predati!“ – pridometne.
- „Krivo ste čuli i zlo prisluškivali!“ –
Tako daleko je došla moć Petruškova, daje Kamenar po njemu slao primjedbe, dok ne rekoh, da si to sve zabranjujem!
U ¾ 10s legnuo, a mjesečina je tako divno sjala.

                                                                                                                      7. rujan 1916.

[Četvrtak] Oko 4s jutro probudili me tamburaši, koji se drveni vraćali. Izašao, da kontroliram telefonistu. No gospodin Čižić spava, a kad se još počeo samnom da prepire, dobro ga nalupao. Topničtvo puca i žestoko se puškara. Nekako zaspao, a u 6s viče zapovjed baona i to tako neima mira. Nekoje dane je, kao u „smudinjaku!“......

(str. 179, dokument, 7.9. 1916.)

Imenik 1. ♀ (strojopušćanog, nap. prir.) odjela:
(str. 180, dio ratne bilježnice, 4 lista)

Maglovito je i hladno. Čuje, kako udaraju krampovima o kamen, pa bacanje zemlje. U ½ 8s ustao, nu čekao već oružar s prijavom, da im je sav alat i mjed pokupljena, jer ne smiju za nas raditi. Nu čim ode imat ćemo svega! To je sudružnost! – Pomalo probijale sunčane zrake kroz maglu, nu ne grije još pravo, rosa grlila usjeve na polju, a ja lagano stupao put baona. U 8s na baonu pio čaj s rumom, cognac i jeo svinjetine. U ½ 9s pošli.
- „Mene takove rasprave ne vesele!“ – govorio je Lazo, - „dapače su skroz neugodne!“ –
- „Zaista ni mene!“ – odvratio sam.
U 9s stigli, te se javili kod podp. Vučetić 28. dpk. Našao neke poznate, pogotovo mog školskog druga Farszky-a. Čekali do ¾ 10s i na koncu jedan previše, pa ja zadovoljno prošao, neka drugi glasaju za „smrt!“ –
Kad se vraćao, sunce je dobro grijalo i gledao kako 12 cm. teški pucaju iz dva topa u Horocholinu, gđe Moskali vježbaju. Kroz cijelu noć su pomalo pljucali. Njih zato traži! – U ½ 11s se vratio i pročitao zap. 1. b. „Za ♀ (strojopušku, nap. prir.) imade se sagraditi 1 postav na drvetu“. Izabrao najviše, drvo i zapovjedi je udovoljeno, jer je cijelo predtlo pod vatrom. – U 11s, pak Moskal šiša, a naši kao mahniti uzvraćaju; samo lete granate i šrapnele amo i tamo! Pisao ustrojstvo ♀! (strojopuške, nap. prir.), i nekako je vjetrovito.
U ¼ 1s objed: juha s' jajima (nu užasluk, nije za jesti), goved. šnicli sa grah varivom, kremšnite, crna kava, vino, crni kruh. (Počinje prelaz iz posve bijelog u posve crni, nu taj puno tečniji).
Legnuo, al' muhe napadaju, te se premda mi bijaše sparno, pokrio preko glave kabanicom. Tako mirno spavao od 2 – 4s. Tada obustavio radnju, jer momčad imade vručinu i zimicu usljed cijepljenja. Pisao pisma do 5s, a tada užina: liker i kolači od podne. U ¼ 6s depeša 1. baona: „Kod Silistrije zarobljeno po Bugarima i Njemcima, 400 rum. časnika, 2 generala, 21.000 momaka i preko 100 topova“. (A conto toga popili liker „živio!“) Najveća opreznost, da nas Rusi ne iznenade noćnom navalom, jer su to na više mjesta pokušali!..... i čitao dalje novine. U ¼ 7s opet:
„Najstrožije se zabranjuje iza rojne pruge kopati krumpir, kositi zob, sjeno i nikakova poljska šteta praviti. Proti prekršiteljima ove zabrane postupat će se najstrožije. S mjesta svoj momčadi proglasiti“. 1. baona zap. Nu volim, što Mato neće, kad je gladan dalje kopat krumpir. Zimu sam nekako čajem utišao.
U 7s večera: gulaš s' rižom, krumpir i cikla šalata, b. kruh i crno vino. Onda kugljali do ¾ 8s Jurak, Kos, Dimić, ja. Zhladilo, sve zvijezdano. Ovo nas gibanje ugrijalo. Pomalo se puškara. U ¼ 9s otvorila se živahna vatra na poljskim stražama, a nakon toga udarilo teško topničtvo. Pozvali me k' baonu s tamburašima, tamo veliko društvo! Jeli sardine, pili vino, čaj, cognac. Kroz je živo, nekao društvo razdragano, a ja posve trezan. Tambure sviraju i pjevaju:

„Hop šalaj čičina, kolika je pičina,
Kolika je pičina, ko šubara čičina
Hop šalaj čičina, eto tebi k..čina!“ –
pa „Mila mamo jela bi rebara,
Nije seko ti bi se j....a!
Mila mamo jela bi ja tica,
Nije seko tebe s.... p..a!“

Došao neki major od radničkog odjela s cijelim baonom na radnju i prč. Orlean, jako zgodan i pričao šale, viceve. Tražio je nastambu, al' ipak je sjeo, a baon. ordonanc sve razmjestio!
U ¾ 10s me mlađarija dobila na lepak, te s' njima, metnuo znak crvena križa, hodao po selu, gledat „đivke i ženke“. Preko kamenja i vode prelazili. Mjesečina zastrta, pa je neugodno hodat. Gadio mi se taki posao, pa se vratio k društvu. Bili smo Horvat, Kamenar, Ardo, Pušibrk i auditor Mikac. Naše topničtvo i pješ. otvorilo vatru a conto pobjede!, a Rujo paljbe.
U ½ 12s vratio sa glazbom, popio liker, te u ¾ 12s legnuo.....

                                                                                                                      8. rujan 1916.

[Petak] U noći se žestoko puškaralo, a lijevo je krilo tromlalo!..... Kad ustao, sunce se već visoko uzdiglo, bilo je ½ 9s. Rujo je za osvetu naokolo pucao. Presvukao se! – Danas momčad svetkuje, ne radi se ništa, nego kuglja i tambura. No lijevo krilo još uvijek burno odzvanja. Lete naši razviđajni zrakoplovi, kroz oblake dima, od topov. neprij. taneta.
„Poljska straža javlja, da se ove noći nije ništa osobita dogodilo, samo se na daljini od 3 klm čuje ruska glazba: 'Bože carja!'“ Kovač nared., javio je telefonista. U ½ 10s pio cognac, jer moram na cijepljenje, skroz ugodno! Na pomočištu se skupili samo oni, koji se dosele nijesu htjeli dati, al' zapovjed. Jedan pao u nesvjest, nu ja odvažno pružio prsa: „piči!“ – nu zaista se malo osjeća. U ½ 11s otvorila se na desnome krilu živahna vatra. 3 puta su Rusi jurišali na 26. dppk. i 25./II. baon, no uvijek sa ručnim granatama odbijeni. (V. puk. zap. od 9. ov. mj.) .....
U 12s objed: juha iz krumpira, govedina sa zeljem, kolač iz sira, crna kava, bijeli kruh, crno vino. – I pomalo, kad rukom mičeš osjeća se bol u desnoj sisi, slabiš. Pio za jačanje cognac. U 1s se povukao u hatu, postalo je vjetrovito. Ne usudim se legnuti, da me „zimica“ ne uhvati.
- „Uvijek imadeš odmah ovamo javiti, ako je g. podpuk u rojnoj pruzi!“ – govorio telefonisti. „Neće nas više uhvatiti!“ Išao je kraj nas, vraćajuć se iz pruge. a Petriško, kako je sladak!.....
Okolovanje: pohvala zapovj. 42. divizije za točnu izgradnju postava, te marljivost i radinost momčadi. U ½ 2s službeno kod baona, radi polaska ♀ (strojopuške, nap. prir.) na p. str.

(str. 187, dokument, 8.9.1916.)

Imao vručinu od „typfus“ cijepiva, glava boljela za puknuti i legnuo. U 4s baca rus. top po povisici, rojnoj pruzi, malo me smeo, jer bje blizu raspršivost. U ½ 5s odgovarao na primljenu poštu, pio cognac – 5s. Nad glavom zvrndao je naš aeroplan, koji je prilično nisko letio. Topničtvo, pješačka i ♀ (strojopušćana, nap. prir.) vatra nije mu ništa naškodila!
U 6s ustao premda me „groznica“ držala, al' tambure sviraju i društvo došlo na kugljanu, pa se mora!
- „Rado bi nas natjerao!“ – reče Horvat, jer je i opet topom prčkao. Al' bacao je preko nas, to ne smeta. Skinuta je ona tabla za prolaz, jer bje g. podp. D. (Deliću, nap. prir.) „neumjesna“. On je uvijek onim putem pokračeno išao k I. baonu.
Večera rano u ¼ 7s: meso štruca i krumpir sa jajima pečen (francuski), kruh, crno vino. Hvatala me zimica. U ¾ 7s, kao lud baca, želi srušiti topn. motrioca. Od kako je u uvali topničtvo, uvijek amo baca. Jedna explodirala baš nad hatom u visini od 100x (koraka, nap. prir.), mi brzo se povukli u zaklon, iskopinu za novu hatu.
- „Al je bezobrazan, lako koga ubije!“ – reče Jurak. Sve je k' nama dokurilo.
U ¼ 8s legnuo. U postavu rade 100 m prugu 3 satnije radnič. odvojka. Do ¼ 9s drijemao, a onda pio čaj s' rumom. Zgodno je za slušati pjev momčadi u daljini, kako se zvuk razliježe dolinom Sadzawe!
Nared. Petruško pričao pred momčadi, da se ja za ništa ne brinem, da samo spavam. To je dečko čuo. I to je stalno Kamenaru rekao, jer je isti u ¾ 9s telefonom pitao, dal' se puška vratila sa polj. straže. Stalno je rekao da ležim, a k' telefonu moram ići. „Nek piše list!“ (Nobles oblige!) Ne pačam, dok ne primem u svoje ruke „al tad je vlast u mojih ruku“.
U 9s legnuo spavati, svukao cipele!..... Zvijezdano i mjesečina, hladno, a magla zaogrnjuje svojim plaštom cio kraj.

                                                                                                                      9. rujan 1916.

[Subota] Nikako usnuti usljed „groznice“, boli. Neprestano se larma, oni koji se vračaju sa radnje pjevaju, pa drugi polaze tamo. Pa čudne prikaze i sni, razmišljanja čine noć duljom, nesnosnom. Onako drijemajuć čuo, pravdu oko 2s jutro radi kave, pa vika. To nije pravo minulo telefon u 4s:
- „Smjesta imadete doći sa puškom na poljsku stražu, tu ste zapovijed morali znati!“ – Vikao je stk Pušibrk.
- „Pokorno javljam određena je puška davno odposlana!“ – odvratio sam.
- „Kad je tako onda sve skupa povrat! Servus!“ – mirnim će glasom.
Pod njegovim zapovjed. prave šest satnija pothvat, pak je nervozan. Nu ja sam na to naučan!..... Natrag legnuo, nu samo se vrtio po krevetu uslijed boli. Malo spavao tek prama jutru. Nu 7s počeli kopati, pa eto vraga!.....
U ½ 9s ustao, popio kavu i cognac. Magla je i kišica sipi. Onako „usrano“ vrijeme, al za „navalu“ izvrsno. Sav alat povukoše iz pruge, samo da hata prije bude, a postav drevo. Samo čekam njegov odlazak. Pregledao oružare i lijepo mi rade sve skrivečki. U ¾ 10s čuje se kratko puškaranje, al' o navali ništa. Sjedim u hati sve me boli i nekako slab, vražje cijepljenje! A i čini se, da su ljepa vremena nestala, pa dolaze jesenske magle i kiše. Dosadno! Ni kruh ne ide u tek. „Al kako Mala?! Drhčućom rukom prihvaća novine, tražeći pomno, dal' je naša pukovnija u boju ili nije. Zaplaće, razmišljajući, koliko se mora pretrpjeti! I ja bi, nu stidim se!“
„Oče li!“ pomislih, kad je na desnome krilu počelo naše topničtvo, al' stalno će „iznenađenje!“ – Čitao „Šišmiš“ (zagrebački humoristički list, nap. prir.) pa vrijeme prolazilo. Vjetar rastjeruje oblake, koje se ponovno u gustim naslagam sabiru .....
Objedovao u ¼ 1s: juha sa grisom, (gotovo bi trebao udicu), 3 kom govedine, pita s marmeladom, grah varivo, crna kava, vino. – U ¾ 1s ove promjene: službovodeći st. n. Jurak, a Petriško počasnik iza fronte; od bojne stepenice počasnik vod. Kamenar, deset. Martinčević puškovođa 2. puške. No ja ću po svome, to je tek kao uvod. U 2s prispio Kamenar, Davao upute za vrijeme odsuća. Govorio mu za „denunciranje“.
- „Pa kako se Perušku više vjeruje no meni, ja se moram tako ponjeti. Al' svakako ću uznastojati, da se maknem odavle!“ –
Priznavao je donekle, da je P. lisac, al' da mu puno sam nevjeruje. Al' poznadem ja po govoru ljude, kako dvolično misle. Nu slatkoća ga izdaje!.....
Posjetio me Grabrić, pa se duhom prenjeli u domovinu; nu ne dugo! – Zasjeda na polj. straži nije opalila ni hitca i slala 4 zarobljenika i 1 ranjenika. – Oko ¼ 6s jeo kolaća, pio vino i cognac, a topničtvo žešće udara.
Na primljenu poštu odgovorio – 6s. Puca rus. topničtvo na zrakoplov, nu ja samo dalje pišem, kao da nije ništa. U 7s sve mirno, pa večerao: teletina sa buče varivom, 2 kom. bisquita kolaća, 3 kruške, b. kruh i vino. – U ¼ 8s tamburaši sviraju i pjevaju:

„Djevojčica rake lovi,
Kasno po noći,
Vlovila je k.... raka,
To je veseli!.....
Metnula ga pod rubaču,
Da se naj stopi,
Tu ti budi k.... bratec,
Tu se veseli! Ha, ha, ha, ha!“.....
pa „Tri su se dekle za jen k.... vlekle
Nebu Tebi, nebu meni, ja sam pure pasla,
Ja sam pure pala, p... mije rasla,
Ja sam pure ostavila, p... mije kosmatila!“

Kad su prave „bečarsko sramotske“ pjevali, tada se iz cijelog baona nakupilo momčadi. To bje za njih veselje! Glavni bijahu: Ded gusle, Komerički bisernicu, Srbić brač, Kos bugariju, a Ferber (zvan Fritac) berde. Nekoja glazbala su domaća ratna radnja. Češće je Maček sa klarinetom sudjelovao, a trubač sa trubljom. Dnevno se pod mojim nadzorom vježbali.
- „Deder drugo, ne sramotske!“ – rekoh im.

„Što je Stevo, to ga više neima,
Neima, neima ni u pola Srijema.
Stevo nosi svilene obojke,
Zato ga vole u selu djevojke.
Oj ti Stevo što si tako tužan,
Valjda nisi nikom ništa dužan.
Oj j.... ti selo i salaše,
Kad ja vidim naše tamburaše.
Sjedi Stevo na jelovi klupi,
Oko njega tamburaši glupi!
O moj Stevo Ti prekrasno cvijeće,
Nema frajle, koja Tebe neće.
Aj moj Stevo, brkovi Ti crni,
Deder malo bečarski zavrni.
Svirajte mu malo tamburaši,
Da se Stevo malo raskuraži!
Svirajte mu sedam tamburaša,
Pratite ga do njegova salaša.
Od salaša kud je volja Vaša,
Hoja, hoja, Ti si diko moja,
Oj Stevo pametnija Ti glavo,
Kako rekneš, tako svima pravo.
Sviraj Dede u tu žicu bjelu,
Dat će Stevo cigaretu cjelu.
Makso, Stevo to su ta dva brata,
Ta dva brata ko na raju vrata!“.....

- „Sve prijave dosadanje kadeta nijesu istinite, naime nijesu nikada bili na mjestu, o kojem su javljali, te je prema tome položaj skroz drugi!“ – govorio je natprč. Horvat i sve pripovijedao ..... u ½ 9s.
Svi se blamirali, lagali; Neki mladi Rus izašao je iz sela, jednom rukom držao je pušku, a u drugoj nosio je mlijeko, pa ga tako Mato uhvatio. Bez pucnjave zarobili šestoricu, a sa pucnjavom oko 30 ranjenih i 10 mrtvih. Skoro bili stk. Pušibrk, ntprč. Horvat i prč. Dr Links zarobljeni. Sjedjeli su na rusk. zaklonu i gledali u njihove postave, sve u nadi, da su osigurani; al' kad tamo, sve ostalo straga. Najednoć su čuli ispod sebe govor i 3 Rusa izađu i htjedoše na njih navaliti. Ordonanc učini „sprem“, a ntprč. Horvat dozove druge ordonance i ubiše tu trojicu. Pred zaprijekama od žica puno je ranjenih i mrtvih, koje se nije moglo sakupiti uslijed vatre. Naše je topničtvo izvrsno djelovalo! Toliko po pričanju ntprč. Horvat.
Naoblačeno i zastrto je obzorje i nebeski svod, te hladno. Prije bile pred nama 75. i 73., a sada 76. ruska pukovnija.
Popio svoj čaj s rumom i cognac, te u ¾ 10s legnuo!.....

(str. 196/197, dokument, 9.9.1916.)

                                                                                                                      10. rujan 1916.

[Nedjelja] Ustao u 7s, a magla se povlačila sa zemlje, ostavljajuć mraz. Dan je gospodnji i zaista, kao da sve svetkuje. Nečuje se puške ni topa. – Na mome krevetu nalazio se čitav bazar, donešenih stvari iz Lawowa za momčad: češljevi, noževi, cigaretni papir, žigice i bojne dopisnice! To je glavno kod Mate!
Sunce preporodilo prirodu, a pred mojom hatom čeka svaki na svoje, te redomice ulaze. Time se zabavljao.
U 12s objed: juha iz piletine, pohana piletina sa grah i krumpir salatom, punč torta, kruh i vino – ¾ 1s. Kod toga nam rusko i naše topničtvo iz teških gudilo, pa moraš „bocu“ jesti u zaklonu, ako ne želiš „špikanu“, sa olovnim kugljicama! Biti će da su od dobre „menaže“ objesni!? –
U 2s držao kod baona momčadi poduku „o slavnim djelima i junačkim činima pređa“, - podp. Delić naglasujuć „uvjeren sam, da ćete i Vi slijediti njihov primjer“; o bjegunstvu i vladanju pred neprijateljem, o slozi među momčadi i podređenosti spram časnika! – a iza njegova odlaska, pak stk. Pušibrk do ½ 7s.
U ¾ 7s večerao: dinstani šnicli sa krumpirom i zelenom paprikom, čaj s' rumom, crno vino, bijeli kruh i „Albert“ cakes. Nekako je mokro hladno. Počelo se tamburati, kao pokus za večeras, slavi se odlazak Kamenara kod baona. Tome se vesele, pa pjevaju i plešu. Česi od radn. odjela samo promatraju. U ¾ 8s zavukao se u hatu, da pišem Mišu i ispjevam pjesmu „Pjesme vaju!“........ Sve je zvijezdano i dobro hladno. U ¾ 9s povratio se Dimić i puška sa straže. U 9s kod baona, no tamo se već sakupili: Dr Links, Jesensky, Orlean, Kastl, Kamenar, ja, Lazo, Kosanović, Ardo, Dr Marzloff. Jeo sardine, sir, pa čaj s rumom, kao piće, cognac i rakija. Pjeva se i svira. Oko ½ 12s neima više piti, pa „kolo“, a seljani samo promatraju izvana. Prozori otvoreni, a prašina puna soba. „Aj, haj!“ - I kad ja opazio, da se društvo ponapilo, strugnuo kući i u 12s po mjesečini ipak pogodio kući.

P. zap. 1916. pbč. 1410. od 10./9. Sa današnjim danom promićem prič. kad. asp. Radko Buzina, prič. zastavnikom.

                                                                                                                      11. rujan 1916.

[Ponedjeljak] Jedva usnuo .... Nu oko 6s najednoć se pojavila nad menom konjska glava, a šiljak kolca bio kod nosa.
- „Daj cognaca!“ – vikao je Korla, dobro drven, sjedeć na konju, no konj pametniji nije htio dalje u hatu.
- „Jesi li poludio, Ti norc stari!“ – viknuh.
- „Ustaj posranec, ja sam kozjak!“ – i povuće kolac brzo natrag, pa opet k prsima pruži.
- „Neimam ništa!“ – srdito rekoh.
Tuna mu straga potegnuo konja za rep, isti natraške poskoči i u najvećem trku u grabu izbaci Korlu. – U ¾ 7s ustao i popio kavu s cognacom. Da sam dao, odnio bi mi bocu. Pregledao konje kod bojne stepenice i odvezo se kolima na pomočište.
- „Molim Te oružarski alat!“ –
- „Taj s' mojim novcem kupio!“ –
- „Ja ću paziti!“ –
- „Al za sebe!“ –
Oprostio se s' Kamenarom, nu zaboravit mu to neću. Bio sam ko guja, a uz to „kacenjamer“ (mamuran, nap. prir.). U ¾ 9s se vratio, psovao, vikao, a kasnije mi bje mučno radi toga. Nalupao i dečka batinom, jer nije bio na mjestu. Petruško je pratio svog štitnika. Telefonista, koj nije vršio službe nočne isčuškao. Gablec u 10s piletina, bijeli kruh i vino, i odgovorio na poštu, obrijao do ½ 11s. Čitao novine do objeda u ¼ 1s juha sa jetrenim valjušcima, govedina sa umakom od luka i krumpir, 4 šljivina knedla, crna kava i vino, bijeli kruh – ¾ 1s. Legnuo ......
Čuje se puškaranje i topničtvo, i nekako se oblači. U ¾ 2s se slikali u grupi, a kasnije poštu pisao. Od 3s – ¼ 6s pregledavao konje i opremu, to bje prvi početak. Iza toga oružaru; marljivo rade za me, usprkos svega. Sakupio momčad i rekao uz ino:
- „Ja se nadam, da ćemo se posve slagati, samo neka svatko što mu se krivo učini potuži. Al' čuvajte se crveno kose uhode!“ –
Svi se tome smijali.
U ¾ 7s: šnicli sa slatkim zeljem, crno vino i bijeli kruh, čaj s cognac i cakes. Baš se najeo kadno počelo kišiti, pa se povukao u palaču. Vračao se zrakoplov, a topn. rusko ga maže. Živahno se puškara.
- „Noćas će praviti pothvat II. baon ntprč. Tomašević sa 1nom satnijom I. baona i 3i satnije II. b./25. i 2e satnije 26. dppk!“ – rekao Dimiću.
Od danas više ne dolazi pošta poslije podne, nego u noći, ovo je neugodno radi čekanja! –
Upalili svijeću, pa se leptir, koji je naletio ofurio. Pozvao zdrastvenike sa krevetom, pa time imali čitav hec. U ¾ 9s vratila se puška i saznao za lovinu.
- „Jedan Rus bio je baš 'na strani', pa ga uhvatili, kad je svršio; drugi je rake lovio, treći kupovao mlijeko po selu, četvrti kao zdrastvenik, peti se sam predao! – Mi smo vidjeli same mladiće, pak nam bijaše žao napucati ih!“ – pričao je deset. Martinčević.
U 9s legnuo, kiša prestala, nu napadno je toplo. Kad zadrijemao primio list od Male. Upalio svjetlo i morao pročitati, al' uvijek nješta smetao Tuna, koji nije slutio, da jedva čekam, da ode ........

                                                                                                                      12. rujan 1916.

[Utorak] U ½ 9s se probudio i čuo viku. Momčad se vraća sa sv. ispovijedi i pričesti. Sve je naoblačeno, i topničtvo se nazdravlja. Nit pravo ne popio kave eto posjete ntprč. Ardo i kdt. Kosanović .....
I naš zrakoplov nješta pretražuje. U ¾ 10s naokolo pregledao red i čistoću. U ¼ 11s gablec: maslac na kruhu i šunka. Na lijevome krilu teško topničtvo žeže. U ¼ 12s – 12s kod oružara dogovarali glede nekojih stvari. I pomalo neke dobivao „pušaće sprave“. –

Časnici
1. baon:         zap. stk Pušibrk Lazar
1. s. zap. ntprč. Horvat Karlo
2. s. zap. prč. Dr Links Emil
3. s. zap. ntprč. Ardo Josip
4. s. zap. ntprč. Jesensky Dragutin
1. ♀ s. zap. ntprč. Kamenar Ljudevit
2. baon:         zap ntprč. Götz Milan
6. s. zap. ntprč. Alterman Josip
7. s. zap. prč. Margetić Vladimir
8. s. zap. prč. Schlesinger Franjo
2. ♀ s. zap. ntprč. Tomašević Ivica
pobočnici:     1. baona: prč. Kastl Dragan
2. baona: zstv. Grabrić Anđelko
3. baon:         zap. stk. Sertić Stjepan
pob. kat. Kosanović Miloš
9. s. zap. ntprč. Šipek Stjepan
10. s. zap. prč. Bival Josip
11. s. zap. ntprč. Juranić Petar
3. ♀ s. zap. prč. Wasserbauer Branko

Objed u ¼ 1s: juha sa starim kruhom, mesna štruca i grašak, krpice sa sirom i mrvicama, bijeli kruh, crveno vino i crna kava [100 k. „Höbgy“ nu sve pljesnive i slao natrag]. U ¾ 2s počela kiša, pa legnuo ..... U ½ 4s pisao karte. Donešene iz Lwówa stvari: 100 bojn. dopisnica 1 K. 20 f., 1 sapun K 3.-, kalodont kreme K 1.50, češalj K 1.80, 1 kotur bijelog konca K 1., 12 kom. igla – 80 f. – Od ½ 5s – ¾ 5s cenzurirao momčad. poštu, pio cognac. Pregledao radnje i kako služaci vježbaju „zglobove“, da se ne uljene! –
U ¼ 7s kušao momčad. večeru (grah i čaj). „To je naš čovjek“ reče momčad, tako da sam točno razumio „sve gleda, kuhari će se sušit“ – Od kako je Jurak službovodeći, sve se slaže!
U ¾ 7s večera: dinstano meso s rižom, kruh i vino do ¼ 8s. Lijevo krilo „bubnja“, mjestimice zvjezdano. Nekako mirno ne puškara se. Sa Dimićem i Jurakom pričao šale. U ½ 10s legnuo ......

                                                                                                                      13. rujan 1916.

[Srijeda] U 1s najednoć pred hatom tiho zapjevaše tamburaši:

„Sve je tiho, naš poručnik spava,
Blijedi mjesec hatu obasjava,
Tiho pojte sada trubaduri,
Da se ljepi Štefek ne probudi!“

Ovo me izagnalo iz kreveta i izašao napolje. Hladan vjetar strujao je dolinom, a zrak budio u srcu „bolnu sjetu“. Do 2s sviraše razne komade uz rum, a tada sve na počinak.
Probudiše me u ¾ 7s, sve viče, nekako je uzrujavanje. Naoblačeno i vjetrovito. Iza zajutarka pregledavao radnje ..... „Kako se muče?!“...
Ipak malo zagrijalo sunce, dok sam sjedeć na drveću pred novom hatom za promjenu „tesao“. E dobro je svašta naučiti. U ¼ 10s doručak: 2 kom. šunke, paprika „feferoni“, kruh, vino. Baš je šmekalo! Na lijevome krilu puca topničtvo rusko „e baš trebamo bakra“. – U ½ 11s – ¼ 12s nadgledao školu, održao prijavak. To uveo odsele dnevno u ½ 12s.
U ½ 1s objed: juha krumpirova, teletina sa buće varivom, kolač iz mandula, crna kava, crno vino i bijeli kruh – do 1s. Zatim pisao do ¾ 2s karte. Prispjela hodna postrojba (ntprč. Juranić, prč. Bival, jgd. dobr. Dragaš Milan i Vasilije, Hrs, Janković). Porazgovorio se s novopridošlima, sve u hecu podvorio ih likerom. Nekako se srame moji dobrovoljci. –
U 3 – 4s spavao. I kad se probudio pucalo je jače topničtvo i žešće puškaralo.
- „Opet cirkus!“ – rekao sam Mati!
Zavukao se u hatu, jer se oblaćilo i spremalo kiši. Čitao novine „Hrvatska“ od 13./9. 1916. br. 1495 :....

(str. 207 i 208, novinski članci)

Pak okolovanje:, a iza toga došlo društvance na kugljanje: Horvat, Košćica, Špehar, Dimić, ja – ¾ 7s. Dakako, da se uvijek „novajlijama“ smijali kod bacanja kuglje, jer od tri hica „promašak“. Večera: suho meso i kiselo zelje, al zaista s' tekom pojeo.
U 7s legnuo, struja života donjela pred mene – najvažnije momente njegova bivstva. Dosele bio mu je život pust, jednoličan i samotan. „Obiteljski život pun sreće i zadovoljstva, naslade!“, al opet se kod toga uplitalo „nećeš preživjeti rata!“ pa misli „ta onkraj groba“. Da izbjegne svemu tome izašao, jer u ¼ 8s opet društvo se sakupilo, a tamburaši svirali. Zvjezdano i mjesečina, puškara se, u 9s se razišli, al' svira se dalje.

P. zap. „Ad Erlass R. M. Abt. 1. br. 31. 800 od 24. VIII. 1916. –
imenuje se prič. veterinarskim zastavnikom (kadet se ukida) Kristofor Veilguny c. kr. 5. d. ul. puk. kod g. n. 25. puk.“ – Čekao željno poštu i zaista puno primio, pet karata.
Hladan vjetar raznosio je zvukove okolinom. Pio čaj s rumom i cognacom, a u ¾ 11s legnuo, sve umuknulo! ......

                                                                                                                      14. rujan 1916.

[Četvrtak] U ¾ 7s žurio sam do Korle, da se s' njime oprostim, jer putuje kući na dopust. Po njemu slao listove i paket, svu „pušaću opremu“. Sve bje naoblačeno, a vjetar je silno pirio. Uz put kod mene u hati popili cognac, jeli mlij. kruh do ¾ 8s.
- „Dakle molit ću Te!“ – rekoh mu.
- „Budi siguran!“ – i time se oprostili.

Promak zastavnicima: Eduarda Krajnjak, Miloša Kosanović, Ivana Sučić, Petra Puž 26. dppk. od 2. pješ. topića, p. u. zstv. Vladimira J. Butković. – Arch se snizuje na prič. narednika, jer neima škola. –
Udjelba za III. baon:            k 10. sat: prič. zstv. Stj. Szomnjaš i kdt. asp. Ivo Lončar,
k 11. sat: prič. zstv. Mile Špehar.
Udjelba jgd. dobr. vodnika: 1. s. Milan Dragaš, 3. s. Vasilij Dragaš, 6. s. Vlad. Janković, 8. s. Ivan Severović, 9. s. Nikola Gjekić, 10. s. Alex Paunović, 11. s. Rudolf Hrs.
Zamjen. liječ. glavara II. b. zstv. Ivan Trstenjak
Zamjen. liječ. glavara III. b. zstv. Josip Koprić

U hati. Jesenski vjetar skidao je lišće sa drveća a ono se jadno savija. Priroda sva je tužna. Promatrao, kako kida granu i pomislih, tako će i moj život prekinuti kugla, šrapnela ili granata. Baš sam bio kod doručka u 9s pr. p. Od ¼ 10s – ¾ 10s pisao karte. Došli me smetati Ardo i Dr Links.
- „Molim za dozvolu, da oružari rade!“ –
- „Samo izvoli, dapaće!“ – odvratih.

„Hrvatska“ 14./9. 1916. br. 1496. (str. 211-213, novinski članak)

U 12s objed: juha sa pilećim mesom, svinjetina sa pire krumpirom i zelje šalata: šljivini knedli, bijeli kruh, vino „Vöslauer“, crna kava – ½ 1s. Ako puno od objeda ostane, onda dečko dobro svoju bradu maže. Tambure sviraju, te do ¾ 2s slušao, a onda legnuo .....
Razvedrilo se, sunce. Usljed pridolazka svim pukovnijama momčadi, mora se naš I. b. povući na desno, a II. b. dalje. Ovo je neugodno, što se mora graditi opet iz nova postave.

Program Dn 780/9.
za daljnju izgradnju obrambenog postava
1. Uporišta u predtlu, zemljoradnje gotoviti do 15. listopada 1916.
2. glavnu obramb. prugu podubiti na 2.50 m do konca tek. mjeseca.
3. sto metarsku prugu, dogotoviti i 1.80 m sa stubištima i
Bataljuni vatropruga (str. 213, odnosi se na točke 1.-3.)
4. ulazne i izlazne jarke do 15./X. 1916.
5. Nastambe i zakloništa* trebat će vrlo dugo radi pomanjkanja materijala

Pukov. (divizijska) pričuva izgrađuje
1. 500 metarsku prugu na 1.80 m
2. ulazne jarke do 100 met. pruge
3. nastambe (kao 5.*)
4. Prijamni postav zapadno od Chlebowke i postranični postavi doline p. Sadzáwa; početak u listopadu.

 

Pukov. opkoparski odjel
(uz pripomoć momčadi baona)
1. njemačke puškarnice za glav. obramb. prugom do 30./9. 1916.
2. minimal. njemačke puškarnice za uporišta u predtlu do 15./X. 1916.
3. žične zaprijeke pred glav. obramb. prugom** ide vrlo polagano usljed pomanjkanja materijala i
4. žične zaprijeke pred prednjim uporištima (**3.)
5. žične jarce pred 100 m. prugu (**3.)
6. težje drvoradnje
7. putove, zdence nakon obramb. poslova.

U ¾ 3s došao g. stk. Pušibrk, te prč. Orlean (sappeur) glede ♀ (strojopušćana, nap. prir.) postava na drvetu. Moj pronađeni nema dovoljno izgleda, a to me veseli, jer inače sam uvijek ugrožen od topničtva. Postav će načiniti 200x (koraka, nap. prir.) lijevo, na krovu kuće. Košara kao ležaj rode. Roda će biti ispunjena, a između njezinih nogu, će motrioc gledati.
- „Krov se crkve skinuti mora, jer je pomoćni cilj topničtva, pa odnjeti 500x (koraka, nap. prir.) dalje, da krivo puca. – Dalje predtla ćeš Ti izmjeriti daljinomjerom!“ -
- „Razumijem g. satniče!“ -
Počela padati kiša, pa se iz postava povukli u naše hate. Desno krilo šiša iz topova. U ½ 5s jeo bečki odrezak, kruh, pio vino i kave; zatim pisao karte i cenzurirao poštu. Morao sjediti u kabanici, posve je zahladilo.
U 6s večera: svinjetina, kelj varivo, čaj s' rumom. Baš bje dobro! Oko ¼ 7s već se smračilo, a tambure „cijukale“. U ¾ 8s vratio se Makso.
- „Na naše mjesto dolazi 28. d. p. p., a mi desno, također zgodno!“ – govorio je.
U 9s legnuo, a kiša je svojim „monotonim“ ili jednoličnim mahom padala! ......

                                                                                                                      15. rujan 1916.

[Petak] Cijelu noć topničtvo na lijevo žestoko puca, te me u 1s probudilo, a usto se „miš“ šetao po mome gunju. Hladna noć, tmurna, a kiša ljeva.
U 8s se probudio, pozvan za 9s k pukovniji. „E bit će sonde!“ Mislio sam, al' kad tamo, primio 4 taljige. Držao sam, o premještenju.
- „Strpi se stari!“ – reče mi g. stk. Lulić!
Kad se vratio zajutrak: kava, mliječni kruh i cognac. Vedri se, nu hladno. Primio pošte, sir ementalski, kao doručak. Od 10s – ½ 11s čitao novine, kao „penzionirac“, a tada se bacio na „veliko“ pisanje karata.
U ¼ 1s objed: juha sa rižom, grisom, mesom i limunom, 2 teleća šnicla s graškom, 4 sirna knedla, crna kava, ement. sir, bijeli kruh i vino. Od 1s – ¾ 2s nastavio pisanje. Malo legnuo do ½ 4s, a kad se probudio jeo sir, kruh, pio vino.
„Jučer u ½ 5s navalile su 3 r. satnije na 26. d. ppuk. no suzbijene uz pješačku, ♀ (strojopušćanu, nap. prir.) i topničku vatru“.
Cenzurirao poštu – ¼ 6s. Moskal pucao naokolo, a naši šute, jer se vračao aeroplan, pa da ne otkrije „vatro postave“. Sjeo sam na drvo pred hatom, na sunce, al' svejedno hladno, a za noge zebe! U ½ 7s večerali u hati, sve zatvorili i upalili svijetlo: odrezak sa krumpirom, kruh, vino.
Usljed povlačenja neima momčad u pruzi gđe da spava. Ovo su čudne odredbe od onih, koji imadu „dobre salone, usprkos pomanjkanja materijala!“ – U ½ 8s zasvirali tamburaši, te uz svirku se zabavili: Makso, Jurak, ja i viceve. U ½ 9s pili „glivanj“, crnu kavu s' rumom, jer gadno je zima. U 11s legnuo, uz pratnju „tiha noći!“.....

                                                                                                                      16. rujan 1916.

[Subota] U ½ 7s me smela u snu užasna pješačka i ♀ (strojopušćana, nap. prir.) vatra, to je „podhvat Tomašević!“ i topničtvo puca. U ¾ 10s se slučajno probudio, a dečko se nije usudio smetati. Tmurno je, no toplije od jučer. Zajutrak i doručak zajedno: kava, cognac, sir ement. i kruh. – Od 11s – ¼ 12s odgovorio na poštu i čitao novine.
U ½ 1s objed: juha sa jetrenim valjušcima, govedina sa krumpirom i hren umakom, roščići sa pekmezom, bijelo vino [100 cigareta bos. srednje vrste].
Počelo je dugo željkovana kiša, koje baš treba?! – I to je vrijeme, baš je čovjek prinuđen biti u hati. U ¾ 2s opet Moskal puca, pa naši u ¼ 3s uzvratili. Baš svršio dopisivanje ... U ½ 4s legnuo – 4s. Jeo sir, b. pio vino, cenzurirao mom. poštu. Pregledao radnju i oružare. U ¼ 5s žestoka vatra na lijevome krilu kod 28. dppuk., uz topničtvo. Na časove prestaje, pa same ♀-e (strojopuške, nap. prir.) krekeću ta-ta-ta-ta!.... Postaje sve sumnjivo. Uspjeh pothvata Tomašević se pravo nezna, nu toliko, da imademo 12 ranjenih i 3 mrtva. – Počela je cijela predstražna pruga pucati, al' žestoko u 4.40'. I topničtvo užiže. Nek vrag to razumije. Kod 26. isto pokušali probiti, rezultat neznaš. Ovakav je položaj vrlo neugodan, jer nas lako pozebràju: „bratsko bojni red, dva a dva, stopi!“, pravac dokn. baon Kiew! Sjedio nervozno kod telefona. U ¾ 5s: „Veči i jači rus. odjeli zajedno sa konjaničtvom, doprli do pred 26. dppuk., nu bili odbijeni. Prč. Links pošao sa 1 vodom za pojaku. Uhvaćena 2 rus. vojnika 74. p. p. kod 28. dppuk. Konjaničtvo imade bijele hlaće i duge crne kaftane, stalno Kozaci!“ čuo javljanje pukovniji. Vatra je pomalo jenjavala, no u 5s još jača i žešća no dosele. Sve je uznemireno topničtvo, a ja samo slušam, šta će biti. I postalo mi zaista strašno. Djeca iz okoline bosa i plačuć dotrčala. „Što je“ pitaš ih „mi se bojajut!“ I jačina vatre sve više razmahala se. Čuju se. Na časove mir, kao odrezano, pa vudri, kao ludo. „Tr-r-r-r-r-r, drž, drž, nedaj!“ U ½ 6s sve se smirilo; tek katkad se čuje po hitac.

(str. 220, fotografija)

U 6s pošao sa zap. baona „trasirat“ izbočna mjesta [Flankierungsanlage]. Desno tuće topničtvo, vedri se, al' je zato hladnije.
- „Rusi bili na povisini ʘ 353, a pričuve izlazile iz šume Dabrowe iz sela Lachowcze, nu ipak ih naši protjerali!“ – govorio je Lazo.
U ¼ 7s hranio piliće, koje je Tuna kupio za gospodarstvo, 4 kom. za 2 K. Dakako 2 je kupio, a druga dva omaknuo. U ½ 7s opet pješ. i ♀ (strojopušćana, nap. prir.) vatra. Kad god naši prave podhvate, onda nakon toga, Moskal hoće da uznemiruje, boji se. Slušao telefonski vjest: „1 r. satnija navalila na polj. straže, nu raspršena“ (Janković jgd. vod.)
U ¾ 7s večera: 2 šnicla sa zelen. grah varivom, (nu samo imade niti puno, šteta!), kruh, vino – 7s. – Zapalili svijeću. U 8s počela kiša padati, a u ¼ 9s živahna vatra opet. Tmina je, da ne vidiš prsta pred nosom. U ½ 9s pili „glivanj“ i čekali poštu.
- „Još nije ni kod pukovnije!“ – reče telefonist.
U ¾ 9s legnuo, nu naše topničtvo prije mora „uspavanku“, jer Rujo daje paljbe. Čizme metnuo pod krevet za eventualni slučaj .....
U ½ 11s me probudi pošta i puk. zapovjed.

Vjesnik nared. os. p. br. 111 od 2./9. 1916.:
viteški krst Leopoldova reda podp. Delić de Dubica,
vojnički krst 3. razr. Šandor Maylender, g. n. 25. p.
vojnički krst 3. razr. p. u. nadlij. Dr Stj. Stanković.

Teško usnuo!.....

                                                                                                                      17. rujan 1916.

[Nedjelja] Slabo spavao, češće se probudio, smetaju te miši, pa hladno, kao vrag. – U 8s se probudio i pio cognac, kavu. Tmurno. I kao iznenada dolazi zima; predšastnik zlih vremena mraz, okljaštrijo je drveće. I pred hatom sve je puno lišća. Gledao sam na široku ledinu i obuze me neki strah „zelenoga .....“. „Biti ćemo sretni, ništa nas neće smetati. Pa ja ću se vratiti!“.....
Do ¼ 10s čitao novine, a tada jeo sir ement., kruh, pio vino. Presvukao se čisto!, jer dnevno se ne može. Danas odmor, pa momčad kuglja, neima nikakve radnje; jedino sakupljanje ogrijeva za zimu! – U ¼ 11s spustila se kiša, ne može dan biti lijep. Pisao karte, a tambure sviraju. U kabanici moraš sjedjeti.... „U Horocholini imadu Rusi dvije pukovnije pričuve i te imale jučer zbjeg!“ Pukovnija čestita Tomaševiću na uspjehu!
U ¼ 1s objed: juha iz piletine, 2 k. racice sa krumpir pireom, 2 k. čokolad torte, bij. kruh i vino, crna kava – ¾ 1s. Kiša dalje pada, mjestimice se vedri, pojavilo se sunce, ovo prekrasno zlato. Od 1s – ½ 3s spavao, kad najednom „zbjeg“ – Explodirala nad nama šrapnela, a kugljice padale po krovu. Munjevnom brzinom obukao čizme, pa pod stijenu hate nove. I tu stigli Pušibrk, Dr Links i Wnutsko.
- „Mi baš trebamo bakrene povodnice, al' ne po glavi!“ – rekoh.
I kad je ckrasit bacio na povisicu, samo se stisli svi. Oblak crna dima samo se uzdigao, uz komade zemlje, koje se sa brzinom željeznih komada, vraćaju opet na sve strane tog mjesta! – Mato sve vruće užigaće kupi, jer iz aluminija pravi prstenje. Vidiš ih, kako s lopaticom u ruci bježe k mjestu rasprsnuća.
- „Marš k- - - e, vam vrag m- - - r!“ – vikao je ludo Lazo.
Kasnije bacao teške „Dore“ u selo i preko njega.
Oko ¼ 4s udarili naši sa više strana, pa ga ušutkali. Čekali, hoće li k nama koju! To je osveta za jučer s' njegove strane. U ½ 4s cenzurirao momčadsku poštu do ¾ 4s, a zatim užina: pečena piletina, kruh, vino. U 4s tamb. koncerat, zajedno sa 4. satnijom kod Horvata. Nu prije se razveselio, moja kokica nese jaja, eto sreće, te se ne smije zaklati. U vili „Luiza“ pilo se i kartalo: Gjöry, Antolek i Kranjak – ¾ 7s. Uz svirku i viceve prošlo vrijeme. I nekako se vedri.
U 7s večera: teletina sa slatkim zeljem, kruh, emental sir, vino – ¼ 8s. Nekako dobre volje, oko mene sviraju tamburaši, pijem rakije, cognac, pa nek' se „nacvrcam“, bolje no me sjeta mori, ko jutros! Vedro. Mato pleše i hušće, da je daleko ćuti .....
U 8s došao u pohode zstv. Špehar, pa pili čaj s' rumom i glivanj. Od toga se ugrijali, da sve kostima toplo struji. U ¼ 10s legnuo, a u 10s puno pošte.

P. z. c. i kr. 8. v. zb. zap. br. 1319/248 od 13./9. 1916.
OB: prič. deset. Julijo Kuhtić, Ivan Kapusta, prič. dom. Ivan Buzina, p. u. Josip Kontent, i Josip Odobašić 1. s. prič. d. Ljud. Ovčariček, Hojsak Ivan, Filipčić Blaž 4. s.

                                                                                                                      18. rujan 1916.

[Ponedjeljak] U noći gadno pirio vjetar, zima, a kiša ljevala. U ¼ 8s se probudio, pio cognac. Kako sam dobro pokriven, nije mi hladno u toj „lisnatoj hati“. Naoblačeno.

Pukovnijska zapovjed od 17./9. 1916.
1. Pohvala
Jučer prije podne rastjerao je hrabri prič. zstv. Dušan Zinaja sa ½ 7. satnijom neprijateljske poljske straže između Dąbròwe i Lachowca, dopro je u progonu 150 – 200x (koraka, nap. prir.) pred neprij. glavni postav od kuda se je vrlo spretno opet nazad povukao unatoč, unakrsne vatre rus. ♀ (strojo, nap. prir.) pušaka i pješ. odjela.
Neka se ne misli, da je poduzeće bez uspjeha bilo, jer nisu zarobljenici dopremljeni. Ostalo je tamo 12 – 15 rus. lješina, a zarobiti se nije moglo nikoga, jer su se ruske polj. straže razbježale, kao pljeva u buri.
Zstv. Zinaja bio je sa svojom toljagom u ruci spreman za borbu prsa o prsa, al' nije bilo isto tako spremnih Rusa. Ostali dio 7. satn. i II. ♀ (strojopušćani, nap. prir.) odjel, sve pod vodstvom vrlog natprč. Tomaševića, branili su uspješno i hladokrvno nazadovanje prije spomenute polusatnije, koja je više učinila, nego što joj određeno bilo, na zapadnom strmu obale Bistrice.
U koliko nas cijeni neprijatelj vidi se iz izkaza triju rus. prebjeglica, koji su pridošli k 28. d. p. p. Rekoše, da je usljed pothvata osim rojne vatropruge se [alarmirala] uzbučila i pričuva od dviju pj. pukovnija u Horocholinu, misleć, da će velika navala uslijediti. A namjeravana izmjena četa odgođena za jedan dan. –
„Prič. nared. kadet asp. Stj. Matasović branio je od 5 – 9h pr. podne sa jednim vodom, proti jednoj ½ satniji južno krilo odvojka natprč. Tomašević. Neprijatelj se napokon i tamo povukao. Navečer branio je Matasović sa 2 roja prividni prednji postav kao poljska straža. Zadržavao je jednu rus. satniju sa 1 ♀ (strojopuškom, nap. prir.) na 100x (koraka, nap. prir.) od 5 – 5.45' po podne i povukao se tekar onda bez gubitaka na prividni postav, kad više nije bilo streljiva i kad su ga Rusi opkoliti htjeli.
Večerašnja na širokom prostoru provedena rus. navala od 1 baona sa odgovarajućim brojem ♀a (strojopušaka, nap. prir.), nije nam prouzročila nikakovih gubitaka. –
Kako mi cijenimo Ruse pokazuje se po slijedećem: u glavnome postavu se za vrijeme boja radilo, kao i prije toga. Nikakovo zanimanje nije obustavljeno. Tovarnjaci nosili večeru na poljsku stražu, jedino je satnija 1. baona išla odmah iza večere na poljs. stražu. – Ovom je zgodom pomenuti, da neka satnije na polj. straži (prividnom postavu) ne računaju na pojačanje iz glavnoga postava, nego imade svaki odjelak drugome pomoći.
Uz izražaj iskrene hvale svima, koji su u jučerašnjim okršajima sudjelovali, spominjem napose naše poštene žrtve:
† domobr. Stj. Kovačić 7. s. i Franjo Kahlina II. ♀ (strojopušćanog, nap. prir.) odjela
Slava im!
Ranjeni: dom. Stjepan Repec, Adam Jurinčić, Ivan Babić, Ivan Kostanjevečki, Stj. Štefanec, Andro Rogar, Nobert Bedeković 7. satnije.

2. Odlik.
O2 prič. zstv. Franjo Košcica, c. i kr. 8. v. zb. zapovj. br. 1319/248 od 13./9. 1916.

U 8.5č počela je kiša, a gadno hladno! U ½ 9s pisao karte, te uz to doručak: emental. sir, kruh i vino. U ¾ 10s pošao do kat. Antolek i st. nared. Kostanjevac, pa uz vino i rum u vili „Mira“ pričao o „srb. ratištu“..... Vrijeme promjenljivo.
U 12s objed: juha sa grisom, 2 teleća šnicla sa buća varivom, rezanci sa šečerom i orasima, vino „Klosterneuburger“, crna kava. U ¼ 2s legnuo, nu u ½ 3s me probudio ordonanc s okolovanjem, a topničtvo počelo pucati. Nastavio pisanje karata. – Pomolilo se sunce, a more blata. Sjeo na stolac, pa se sunčao. „O svakom se čuvstvu mogu ustanoviti psihološka pravila, al' o ljubavi ne; u carstvu duše druge su strasti samo potoci i rijeke, u kojih dubinama mogu dobri i loši plivači roniti, al' ljubav, to je ona nedokučiva morska dubljina!“.....
U ¼ 4s užina: emet. sir i kruh, piletina i vino. Cenzurirao poštu i u 5s pregledao radnje. Nakrao se daske za novu hatu iz drva u postavu. Naše i neprij. topničtvo se upucava na izmjenu. Razgovarao kod oružara do večere u ¾ 7s: mesnata štruca s' ugorkom, krumpir pire, sir, vino. Sve vedro, pa će noć biti hladna. Na lijevo se „bubnja“, kao ludo. – U ¾ 8s legnuo, puškara se, a vjetar piri.
Kad se Makso vratio pričao mi je, da je naše topničtvo razmrskalo rus. top, koji nas je dnevno uznemiravao. Rastjerali momčad, što se točno vidjelo. Zasluga je to ntprč. Glesinger 28. d. p. p. ..... U ¼ 9s opet „kokica iznjela jaje“, upravo je zlatna ta mala mi drugarica. Popili „glivanj“, te u 9s legnuo.

                                                                                                                      19. rujan 1916.

[Utorak] U ½ 4s jutro se probudio, po meni hodali miši, pa ih razgonio, upalio svijeću. „Vražja bagaža“.
„Prokletstvo i mome životu! Blaženstvo bilo je kratko–trajno, pa morah proći. Tko ne pozna prve ljubavi?, onog neočekivana gosta, koji nas obasiplje sa ružama i ljepotom. Ljepota zaslijepljuje oči, a miris ruža te omamljuje. – Što se u njezinome životu lijepa zbilo?“ – I kao da ju nijemo promatraše i kao da se hotimice uklonila njegovu pogledu! ..... Zima, da sve cokočeš zubima, pio rum i čitao novine, primljenu poštu. – Na polju sve ofureno mrazom, čuješ kukurikati pijetlove, a u daljini odziva se krik ljudi, koji se vraćaju sa radnje. „Da pišem, a ruka mi drhće kao onda, kad sam prvi puta prihvatio njenu ruku!“.....
Kad se probudio u 7s, već je momčad tesala stupove. Vedro i sunce, kao prst debeo mraz ležao je naokolo, a na suncu je toplo za hodati. U ¾ 8s započinje topničtvo i puškara se. Pregledao radnje. –
U ¼ 10s doručak: piletina, kruh. Nekako se ugrijale noge, što sam malo hodao, jer me zeblo!

Diviz. zap.
Der 7. Komp. Lir 25. kmmdten Oblt. Tomašević sage ich meine voll Amerkennung für die am 16. IX. schneidig u. geschickt durchgeführte Unternehmung. Ist allgemein zu verlautbaren.
Benigni F.Z.M.

Den heldenmütigen Oblt. Tomašević und der 7. Komp. Lir 25. wünsche ich auch in Hinkuft nur schöne Erfolge.
Šnjarić, fmlt.

- „Evo dobrog Violeta sapuna i lijepog!“ reče moj dečko „za 3 K!“ –
- „Upravo su i 3 krune lijepe!“
U 10s pisao karte – ¾ 11s, al' smeta te aeroplan, na koga pucaju, pa ne možeš mirno sjediti, može „elegantno“, da pane ljuska na stol.
Od dosade zabijao čavle, tesao, sve do objeda u ¼ 1s. Juha sa korijenjem, goved. 2 odreska sa 12 cm. grah varivom, 3 sirna kolaća, crna kava, b. kruh, nu za dvojicu 7 dcl vina „Klosterneuburger“. Kao „desert“ ement. sir. Nekako se počelo oblačiti, a hladan vjetar piri.

Russiche Flaggenzeichen
I. Flaggensignale.

(str. 233, uz obojene crteže ruskih signalnih zastavica je tumač poruka)

(žuta)              (Vorväts, Angrif) naprijed, navala
(žuta, plava)  držite se, dolazi pojačanje
(plava)            molimo topničtvo, da puca na protivnika pred nama

II.

(podignuta plava, žuta)      prekratko       (podignuta crvena, plava) na desno
(podignuta žuta, plava)      predaleko      (podignuta plava, crvena) na ljevo

III.

(žuta, crvena, plava)           zgoditak
(plava, crvena)         trebamo naboja
(crvena)                     imamo gubitaka od vl. topničtva
(crvena, žuta)           neprijatelj se pred nama skuplja

IV.

(podignuta crvena, žuta)   neprijatelj se pripravlja za navalu
podignuta žuta, crvena)     neprijatelj pojedince nazaduje

 

Ministar rata javlja, da se u Rusiji postrojava dobrovoljno zbor češko-slovački protiv nas.
Imati će sva ruska prava. –
U ½ 2s izvana počeo sam oblagati hatu sa paževinom (trava sa zemljom zajedno) da bude toplije. U ¼ 3s prošao u rojnu prugu i sve pregledao, pogotovo, kako prave lisičje jame sapperi, štit protiv topničtva. Kad se vratio, posve ordonanci do 5s uredili hatu. U ½ 6s cenzurirao m. poštu, a tada „natjecanje u dalekom bacanju kamenja sa ramena“: Horvat, Gjöry, Kranjak i Antolek, sve do večere. U tome zabava i šala, tko će bolje.
U ¼ 7s večera: prsna pečenka s' valjušcima, ement. sir, sardine, kruh, a umjesto vina – voda. To je svinjarija, dosele je na ratištu nijesam pio! I kome god slao „pozajmite parče vina!“, nitko neima. –
U ¼ 8s počeli tamburaši. U hati je puno toplije, no prije. B. z. „I. puška imade se povući preko ceste na mjesto puške II. baona, te izgraditi 16 postava!“ s. Pušibrk.
„E lako je to rečeno!“ Pa razne druge naredbe ili bolje „bojazni“, da ne bi u noći navalili Moskali. Sve im nije jasno. Tmica je, da ne vidiš prsta pred nosom, a kada zasvjetli svjetlosipač od 24 cm, vidiš, da su vrhunci Karpata u snijegu. Puškaranje prekida tišinu. U 9s legnuo, iza čaja s' rumom. „Kuda ode ono lijepo doba!“ pitao sam. Stablje bacalo je dugu sjenu, tamnu, tražeći nješto. Češće se tako duša sjeti prošlosti, kroči natrag k izgubljenom raju. Al' što pomaže motrenje u pustu zemlju i okolinu. Otvorio sam oči i ogledah se. Svijeća gorjela, a dugački stijenj bijaše na kraju pun kapljica. Makso je spavao i ne vidje trepavice, kako se cakle uz tamno svjetlo svijeće.
U ½ 10s pošta 4 karte; nijesam badave čekao! Al' kako nehotice rukom gurnuo svijeću, srušila se i upalila slamu. Skoro postao „pogorelac“! –

Puk. zapovjed:
G. potp. Sl. Stanzer pozdravio me je povodom odlikovanja sa prekrasnom čestitkom, koja je u dnevnoj zapovj. dokn. baona proglašena. Primjećujem moj odgovor.

                        Vele štovani g. potpukovniče!
Molim srdačnu moju zahvalu primiti za vanrednu čestitku povodom mog odlikovanja.
Nisam zaslužio toliko hvalu, kojom se ali ponosim. Uspjesi pukovnije temelje se poglavito na dvim činjenicama:
Na vrlinama hrvatske rase, koja vjerna zakletvi, vjerna kralju i domovini, daleko od služinskih svojstava – sa divnim kršćanskim pouzdanjem u svoje vođe – vrši zapovjedi.
Na mukotrpnom radu, kod dok. baona, gđe se pod Tvojim prokušanim vodstvom na jedini način goji visoki vojnički moral i izobrazba.
Poznavajući Tvoje velike osobne žrtve, koje si velik u boju, velik u trpljenju – herojski na žrtvenik našeg uzvišenog zvanja ponio, molim da mi i nadalje Tvoju blagonaklonost, a pukovniji veliku ljubav posvetiš.
Ufanjem u naš krasni dokn. baon, gledamo budućnosti mirno u susret, a nadamo se ujedno, da će Tvoja neopisiva skrb, Tvoje široko djelovanje za dobrobit i visoku vrijednost pukovnije i na višem mjestu doličnog priznanja naći.
Cilj nam ostaje jednaki. Vas mora štovati neprijatelj, susjedna četa i narod, među kojim živimo.
Iskrenom zahvalom za prelijepi Tvoj svećani pozdrav, molim Tvojem časničkom zboru i našoj matici, dokn. baonu, bratski pozdrav pukovnije i moj saopčiti.
Uz veleštovanje ostajem pokorno odani
Delić, potp. v. r.

U ½ 12s legnuo! .....

                                                                                                                      20. rujan 1916.

[Srijeda] U ½ 8s se probudio, te u krevetu zajutrak. Hladno je, no sunce će sve popraviti. Čitao novine do ½ 9s. – Zarobljeno 16 rum. topa i više ♀ (strojopušaka, nap. prir.) 16 rus. časn, 4000 momaka i više ♀ (strojopušaka, nap. prir.), grupa grofa Bothnera! – okolovanje. Iza toga sam krpao rublje i sam sebi rekoh „što nužda čini“, pa čarape, jer čizme izderu petu. U ½ 10s doručak: sardine, kruh. Sunce dobro ugrijalo, a aeroplani lete. Iz četiri topa otvorilo je rus. topn. vatru na naše zračno ljetalo, izbacio 37 hitaca, nu sve badava! – čak i pješ. paljbe. U 10s radio odlikovanja – ¼ 12s, a tada pisao karte.
U 12s objed: juha iz rajčice sa krpicama, svinjetina sa zakiseljenim zeljem, rižni natrčak, crna kava, b. kruh, vino 2 ½ dcl „Klosterneuburgera“ i 1 ½ l kisele vode „Poděbrad“. [100 aust. cigareta.]
U ½ 1s telefon.
- „Tvoja je momčad razgonila moje opkopare!, jer prema zapovj. g. potp. se mora drugačije raditi“ – govorio je ntprč. Klučka, opkoparski časnik.
- „Da, kad im sve srušili!“ –
- „Moji će započeti, a Tvoji nastavit!“ –
- „Dobro!“ –
Znao sam ja moje, da su takovi, pa će se i potući. No ipak ih nato upozorio za ravnanje i pošao u rojnu prugu:
- „Sad neimam posla ni odgovornosti!“ – rekao im. Do ¼ 3s hodao naokolo s' Dimićem tumačeć, kako treba raditi, po spojnoj grabi. Hodao pod zemljom, kao u „lutalištu na kraljevom sajmu“. Ne vidi protivnik! Sve se naoblačilo, kao na kišu. U ½ 4s posjetio nas zstv. Špehar, pa jeli kuhana jaja.

1. 2. 3. baon aus Opr. No. 2620 – 800, von Luxdelta 42: Luxkalif 13. hat 20. IX. 916. 8h Vorm. das Kommando über Luxdelta 36. u. 42. übernohmen. = Reptil 25. Dn 787/8.

- „Od danas pripadamo 13. zboru!“ – primjetih.
Oko ½ 5s počeo je Rus naokolo pucati, a u 5s okrenuli kao ludi, opet naši. I kiša sve upotpunjuje. Kako uz smjeh tesali, morali smo to napustiti i zavući se u hatu! Cenzurirao poštu. -

(str. 240, dokument – nacrt postava, 20.9.1916.)

U ½ 7s večera: šnicl sa rezanicima, te krumpirova i bažuljeva šalata, b. kruh, vino s kis. vodom. Zahladilo je, kiša neprestano ljeva, i „dnevni koncert“ puškaranje započinje. Rujo opalio 3 hica, pa se smirio.
„U blizini postava nesmije se ni jedna grančica odkinuti, jer služi kao krinka. ♀ (Strojopuška, nap. prir.) imade na to paziti!“
1. b. – Sve se više rotili protiv ♀ (strojopuške, nap. prir.), jer je momčadi i svima laganije, no kod satnije. Dr Links rekao momčadi, koja je u odsjeku njegove satnije: „samo se svuda zaserete, gradite hate, a moja momčad neima ništa!“ U 8s vratila se puška Kovač, cijeli dan bili su Rusi mirni, tek u sumračje počeli puškarati:

= Mato se, jer bje tmica zavukao k Mađarima u hatu. Čuje gđe netko dolazi i pita „Hogy van?!“ (Kako si?, nap. prir.) – Mato samo šuti. Nu kada je isti tri puta ponovio, rasrdi se Mato, prekune mater i reče „ajd ti van!“ isti ga Mađar pipao i na koncu se oba smiriše! = pričao je Kovač. U ½ 9s lijevo krilo „bubnja“ i žestoko se puškara. Tamburaši igraju prije polaska k' baonu. Popio čaj sa rumom, te u ½ 10s legnuo.

                                                                                                                      21. rujan 1916.

[Četvrtak] U ¾ 9s se probudio i tada prijavljeno, da je kroz noć domobr. Dubovećak ukraden duhan, a tambure polupane. To me razljutilo! – Sunce i nješto toplije. U ½ 10s žestoko puškaranje i topnička vatra obostrana na desnome krilu kod 2. baona. Od ¾ 10s – ½ 11s sravnivao stališ odjela, a tada gablec: samo kruh. Sve, što se u selu pokrade dolaze žene k meni, jer sve satnije to čine, tobože ♀ (strojo) puškari su samo tati. I kad se puno žena sakupi s revolverom ih razgonim.
- „Tuna daj pištolju!“ – i sve hvata maglu.
U 11s kružio je nad našom prugom rus. zrakoplov, sve se zaklonilo! Učinio premetačinu za duhan. Sve sa potpunom opremom zbor i svaki je momak morao sve stvari pokazati. Konačno se kod ordonanca Coc pronašao duhan.
- „Od kuda Ti taj?!“ – pitah ga, promatrajući žig pošte, jer omota bila je adresa oderana. Uz to sam znao, da je noćas bio po poštu.
- „Kupio sam ga kod II. b., jednog momka!“ –
- „A zvat ćemo ga amo!“ –
- „Ne znam kako se zove!“ –
- „Dati ću staviti baon, pa češ ga pokazati!“ –
- „Ne bih ga prepoznao!“ –
- „Ti si to ukrao noćas, kad si poštu nosio!“ rekoh oštro, jer me deran ljutio „priznaješ?!“ -
- „Ne mogu, kad nijesam!“ –
Odrapio sam mu dvije i rekao – „Evo jučer bojna pošta udarila na to žig; u noći dolazi pošta. Jel' to jasno momci?!“ –
- „Da!“ – rekoše svi! „baš je vražji naš gazda, neda se prevariti!“ I konačno je priznao.
U 12s objed: juha s' žljičnjacima, govedina s luk umakom, krumpir, kolač iz mandula i cvebe, b. kruh, crna kava, vino „Mailberger“. Dugo nije dečko dolazio po stvari, pa ga ušuljajuć se pod šator uhvatio kako karta i debelo nalupao! Od ¼ 2s – ¾ 2s pisao karte; pregledao radnju pa opet – ¾ 4s. Užina: sardine, kruh, vino. Za razbibrigu blanjao daske, pa kasnije se njihali na njima, kao djeca. Dvije seljanke „Eudòha i Justèna!“, koje nas zaprčkavale, natjerao. (Daše.)
Cenzurirao poštu. U ½ 7s po polju gonio krave i pravio norca iz „dabilis - đivka“. „Prr, pr! kozojka!“, tako su morale proći. Rekoše za mene, da sam previše strog al' inaće „fajni molodi pan!“
U 7s večera: 2 g. šnicla sa kelj varivom, vino, bjeli kruh. Tambure sviraju „kukunješće“. Promatrao sam zalaz sunca, kako tone iza Karpata: „tako će i moj život tonuti u more smrti!“
Sve je zvijezdano, hladan vjetar piri, a poljske straže puškaraju. Na desnom krilu radi svjetlosipač, franc. 60 cm. U 9s pošta, nu za mene ništa.

Puk. zap. br. 211. T. 3.
Zapovjedničtvo III. ♀ (strojopušćanog, nap. prir.) odjela preuzima p. u. prč. Michael Zobec, a kao nadopuna premješta se od I. ♀ (strojopušćanog, nap. prir.) odjela nared. Josip Kovač k III. ♀ (strojopušćanom, nap. prir.) o.
Dodatak. op. No 2621/800 od 42. divizije: Nasuprot našeg lijevog i desnog susjeda pokušao je protivnik prošle i predprošle noći, da postigne kakove uspjehe raznim podhvatima, proti polj. stražama.

(str. 244/245, dokumenti - nacrti postava, 21.9.1916.)

Prema tome je vrlo vjerojatno, da će pokušati i proti našim polj. stražama slične podhvate. Da se nahrupu i iznenađenju predusretne bit će potrebno noću mijenjati postave onih polj. straža, koje je protivnik bud kojim načinom napipao!
Izgradnju postava za zavaravanje, u obliku zatvorenih uporišta imadu batalj. zapovj. pospješiti. Međutni prostor po mogučnosti sa jakim zaprijekama od granja (Astverhau).
Kao daljnja zaprijeka izvesti će se eventualno nabujavanja potoka Dzwiniacz i neimenovanog mu pritoka pomoću izgraditi se imajućih slapova.
Ukoliko će biti raspoloživog drota, upotrijebiti će se također za zaprijeke pred tim postavom.
Zapovjed. satnija prednjeg postava imadu se brinuti, da shodnom i racionalnom razdjelbom službe, odmorena momčad dolazi u noćnu službu polj. straža. Budnost potonjih valja časničkom i počasničkim okolkama kontrolirati što ćešće noću.
U ½ 10s legnuo, čaj me grijao.

                                                                                                                      22. rujan 1916.

[Petak] U 7s se probudio, kiša, koja je cijelu noć neumorno padala, ostavila je tragove svuda. Na polju, a do nas čitave izderotine, nanosila granja, kamenja. A blato, gotovo cijela površina je puna „marmelade“. Pa kad ustao, gotovo je nemoguće izaći. Čitao novine te iza zajutarka pregledao radnju. Tmurno je! Nu sa punom se parom radi, da na povratku „pravi komandir“ nađe svoj stan, kao palaču! Sam, neima ni Makse, taj je na polj. straži, puška Dolovčak. U ¾ 9s doručak: sardine, kruh; a kasnije pisao karte. Hladan vjetar piri, zebe za noge, karpatske glavice pune snijega. U 10s – 12s kod radnja, pilio, „da se u svemu izobrazim“.
Seljani dobivaju dnevno ostatak menaže, pogotovo ratnička djeca, koje je pretežniji dio. „Tèn pan jest duže dobrij“.
U ¼ 1s objed: juha iz piletine, 2 velika goved. odreska sa buća varivom, 4 šljivina valjuška, trapist sir, crna kava, b. kruh i vino: „Mailberger“. – Baš mi je išlo u slast; iznimno puno jeo, jer sam bio gladan, inaće samo malo okusim. Kiša opet pada, dobro zahladilo, a magla počela se spuštati okolinom. U ¾ 2s na lijevo u daljini „bubnja“, a u 2s naše topničtvo, svakih 5 časa daje po hitac, do ½ 3s! – Pročitao okolovanje, pa tamburice u novoj hati sviraju. Užina u 4s sir trap., kruh, vino; od ½ 6 – 6s cenzura pošte. Ležao, nu sav drhtao od zime. Kao u prosincu. Čaj s rumom ne ugrijao. Zapalio u 6s svjeću, jer se posve smrklo. Zgodno je da svaki Mato moli od svojih duhana, po riječi: „mogu Vam javiti, da sam živ i zdrav, koje ja i Vama želim od Boga i srca svoga!“
U ¼ 7s večera: 2 dinstana šnicla, krumpir pire i zelje šalata, kruh, vino! Pomalo kiša prestaje, vedri se, no zato bude zima. U 7s vratio se Makso, a pričao, kako su desno i lijevo od nas Moskali „pozebrali“ polj. straže.
- „Al' nam budu najedamput dali vatrozapt“ – primjetih. Vani se žešće puškaralo, pa je posve razumljivo, da živci igraju! Popili čaj s' rumom, te u ¼ 10s legnuo!

                                                                                                                      23. rujan 1916.

[Subota] U 6s se probudio iz sna! Rosa je caklila po usjevima, a u mome oku suza! Uzdah, moj uzdah mogao se ćuti daleko, jer bijaše tiho, kao da neima svijeta. Tek u daljini čula se žalosno svirka, da mi se činilo da čujem zadnji pjev moje Male .....
Izašao, vani bje hladno, da ti se sve letica smrzne!, a mraz debelo pokriva sve. Sve vedro, a iza gorja pomalja se sunce. Povratio se, a za noge zebe, jaj, jaj! – Čitao „Novosti“.
U 8s prijavio telefonista razv. Mak, da je jučer od 10s pa do jutros 5s bila pruga prekinuta i metnuta na bor kraj hate, hotimično, da se one u pruzi ne smeta, kod spavanja. Načinio zapisnik! – U ½ 9s Rujo izaziva, a u 8.35č uzvrača naše, a sve je uzrok naše zračno ljetalo. Doručak: trapist sir, kruh.
Muhe, koje su me uvijek saljetavale, stisnule se pod krov od zime! „Iznenadni napadaj“. Napunio kotlić sa hladnom vodom, pa ih unutra zabacao sa drvetom skinuv sa krova u brzini! To je lijepo zanimanje, „al' su naje..e!“
Kad sam se u ¾ 10s prao na suncu, letjela je po zraku prazna šrapnel. ljuska, bila je na podu i pjevala: „hu-hu-u-u-u!“, pa „kvač“ u blatu nedaleko mene. „Si bedast, da me ubiješ!“ viknuo sam. Iza toga, kod radnje i zabijao čavle!
U 11s prijavak: kaznio dom. telef. Leopolda Čižić te razvo. telef. Antuna Mak, svakog sa 5 batina, po „goloj starki“; a u 12s kazna ovršena pred cjelim odjelom. Obojica zaplakala, a „mazao“ služ. st. nared. Jurak.
U ¼ 1s objed: juha s' grisom, rižom i komadići mesa t. zv. „ragou“, govedina na umaku sa valjušcima, 3 k. sirna kolača, crna kava, b. kruh i vino – ¾ 1s. Pisao kući. Od 2s – 4s spavao; užasno sparno!
U ¼ 5s okolovanje. D. z. 42. d. „momčadi čim manje govoriti o stanju i položaju, jer ako bude na polj. stražama zarobljena, puno i pripovijeda protivniku. Telefonistima je zabranjeno govore, koje na slušalicu čuju po pruzi, dalje rasprostranivati. – Budnost kod poljskih straža, da se eventualno ne pokuša nahrup s rus. polj. straža!“ – U 5s užina „čokolad kava!“, te do 6s kod radnje.
U ¾ 7s večera: meso štruca i krumpir, ukuhane šljive i jabuke, kruh, vino. [½ l ruma, 1 svijeća, 8 kom. čokolade „Chocolat des ménages Maestrani St. Gall - Swisse“]. Zapadajuće sunce, izašav iz oblaka, koji se prostirali tek mjestimice nebom, prodiralo krvavim tracima, no kad njih nestade – zahladi. Kasnije eto magle i mraza. Tamburice sviraju ..... Momčad naložila vatru pred hatom i grije se. Drvo sve od veselja pucketa! Pregledao poštu, koju samo Tuna smije dizati, radi krađa! Za mene ništa! U prvi čas ljutit, nu zvukovi glazbe, melemom su rani!

P. z. od 23./9. 1916. br. 213
Na t. 4. div. otpravka br. 197 od 22. ov. mj.
Zborno zapovjedničtvo isplačivati će za uspjela poduzeća ophođa (Jagdkommando), kroz koja se važni podatci o neprij. razmještivanju poluće – nagrada do iznosa od 100 K. Visina svote ovisi od poteškoće poduzeća i vrijednosti vijesti!
Momčad se imade uputiti, da kod svih poduzeća palim Rusima, njihove spise i poramenice oduzme. I za to će biti mala nagrada isplačena! –
U 9s žestoko puškaranje na lijevome krilu, a Mato samo dalje i pleše oko vatre. U ½ 10s legnuo, a topničtvo „žestoko žeže“. –

                                                                                                                      24. rujan 1916.

[Nedjelja] U 8s se probudio, bio sam posve omotan, kao djete. Nu, kad se malo razotkrio osjetio sam, kako je vani zima. „Br!“, a hladni srsi prodoše tijelom, koža se naježila. Navukao sam čizme grijane kod vatre i popio kavu s' rumom. „Aj, haj!“, kako grije!....
Sunce nije u stanju, da mrazom pokrivenu zemlju, tako brzo ugrije! – Sve marljivo radi. Od moje hate 20x (koraka, nap. prir.) na brežuljku, kopa se zapor, po III. b., koji je pričuva. U ½ 9s već je zrakoplov na putu.
U 9s u rojnoj pruzi. Prilično gotovo, grade hate za momčad i mene. Dubljina 2.50 m. U ¾ 10s se vratio. Tuna čuo, kako momčad govori. „To bi mi voljeli, da naš poručnik bude stalni zapovjednik, pa ne daj Bože da bude ranjen, ja bi ga nosio po največoj vatri, pa vrazi padali!“ govorio je Veselica Rade.
Brijao se, pomalo se „frisaura“ pravi.
U ¼ 1s objed: juha dobro papricirana sa pilećim komadićima i valjušcima, ½ pečena pileta sa pečenim krumpirom, 2 kom. jabučna kolača, crna kava, b. kruh i crveno vino [100 k. cigareta „El Camel“]. U ¼ 2s pisao karte, a u 2s legnuo – ½ 4s. Naše se topničtvo nekako gadno uspucalo. Išao g. podp. Delić u rojnu prugu i pozvao me k' sebi! Ja trkom.
-„Izvolite samo lagano!“ –
-„Na zapovjed!“ – sklopio pete i oštro pozdravio. Pružio mi ruku.
-„Upozorite momčad, da ne kradu krumpira, jer to se dozvoliti nesmije. Servus!“ – i opet pruži ruku i ode.
U ¼ 5s došli s' dizanjem „milodari“ iz Ugarske: mađ. knjige, lule, cigarete, ogledala, užigači, gumbi, sigurače igle. To pravedno sam podijelio. U ½ 5s pio čokolad kavu. Uzeo sam ogledalo, gumbe, 50 Duna i 4 Palmitas cigare! Od baona dobio časn. milodar: 2 kutije „Palmitas“ cigare, 1 nož, 1 ogledalo, 1 olovka, 1 držalo, 1 užigač s kremenom i 20 k. „Moeris“ cigarete.
-„Al će se danas uvala dimiti!“ – reče dečko.
U 6s svršili radnju, gđe sam iz dokolice zabijao i vrtao drvene stijene. Moskalac prilično dugo naokolo šiša, al' sve na lijevo krilo. U ½ 7s večera: 2 teleća odreska sa kelj varivom, vino i kruh. Najviše me razveselio liker ¼ l „Hobê, Crem de Cacao“ – Naložili vatru u novome štednjaku, pa se kao malena djeca tome veselili. Nije čudo, jer pod „granje hatom“ bogme nije ugodno. Tambure svirale. Pred kućom naložili veliku vatru, načinio piramidu iz otpadaka građe. Igra se „Galopp“, „Kukunješće“, „Kolo“, pa „Vražjoj diviziji“, „Tiha noć je“, „La Paloma“, „Lovac“ i mađ. narodne pjesme. Sjedio kraj peći, pušio i pio čaj s' rumom!
U 8s moskal ♀ (strojopuška, nap. prir.) i pj. vatra živahna. Dva puta su danas navalili na polj. straže naše nu odbijeni. Sjutra će ih naše 6 sat. opet malo upriličiti! Legnuo i tako slušao, kako mi pjevao „što je Stevo“. Das im Dune! Pogodiše me u živac; a tako volim glazbu. U ¾ 9s opet Rujo, da nebi u noći što pokušali! – Legnuo u 9s i pio liker ......
Puškaralo se i topničtvo pucalo, kad me u 11s probudio dečko s' osam karata! ....
Stisnuo sam zube, isto se približavalo pol noći!....

                                                                                                                      25. rujan 1916.

[Ponedjeljak] U 4s probudio iz sna! (provala lave). – Pričinjaše mi se kao utopljenica, koja je dugo pod valovima, te se za zadnji put diže na površinu, da za uvijek isčezne. Da opliva valovima u neznani kraj i kao da još zadnji blijedi tračak baca sjaj mjesečine na njezino mrtvo lišce! Sav drhtao od neke čudne slutnje i zime ....... U ¾ 7s se ponovno probudio usljed zime, sve granje zaogrnuo je mraz. – Popio kavu, liker, čitao poštu, novine! – Sunce i vedro sve, nu samo premalo topline. – U 10s tek ustao, al' zebe za noge. U ¼ 11s javljeno, da je u nogu ranjen domobr. Sesvećan. Ide aeroplan, što se čuje po „zvrdaju“. U ¾ 11s posjetio me Tomašić, - koji je kao zamj. puk. poboč. sada na pukovniji, - zajedno sa ntprč. Juranić. Uz liker pričali „zgb. vijesti“.......
U 11s pisao karte, a u 12s objed: juha s' rezancima, govedina krumpir i rajčica umak, 2 palačinke sa marmeladom, crna kava, kruh, crv. vino.

(str. 256, dokument, 1.10.1916.)

Ranjen dom. Žunac, koji je iz zarobljeničtva utekao, kroz obje guzne polovine sa dum-dum nabojem!, te kad ga na nosiljci prenjeli, mirno je pušio uz smjeh. A zgodno je, isti je u noći snivao o smrti! – Topničtvo neprij. i naše puca oko 3s kao ludo. Podhvat dobro uspio. Cijeli dan se puškara. U ¼ 4s pio čokolad kavu uz mliječni kruh. Nekako se namečili! –
U ¼ 5s vatrozapt. Počeo je Rujo gadno sipati po uvali, selu, k' baonu šrapnele i granate. Ranio je kobilu našu „Vidru“ u staji, koja se nalazila iza baona u selu, te baon ordonanca Petrovića u glavu, baš je udarila u „štagalj“. Dobro se zaklonili i čekali dok prestane.
U ¾ 6s večera: 2 gov. šnicla, sa bučama, 1 krem schnita, kruh i vino, cakes za čaj. Vratio se puškovođa razv. Ferber, pa pričao: „Iz jutra, kad smo pošli, osiguralo se svagđe sa 2 roja, a ti se razišli. Ja sam sa puškom došao do rampe, koja vodi na kotu 353. Javljeno, da idu mase Rusa, pa satnija momčad stala magliti! Otvorio sam vatru, 3 hica pa zaprijeka. Pred nama na 30x (koraka, nap. prir.) 3 Rusa i stojeći pucali. Uhvatio sam za revolver i sveudilj radio, da pušku popravim. Rusi vikali: „Pany ne streljate!“... Srećom naboj ispane, ja opalim i tri nova voda, koja se približavala ostala na mjestu do jednoga. I časnik, koji je vikao „na levo!“ isto pao. Momčad trčala sva nazad, a ja sam spasio cio baon, koseći na sve strane! – Oko 200 mrtv. i ranj. R. se računa. Pucali su samo sa dum-dum nabojima, a cijeli rus. baon bio u zasjedi. Bio je sukobni boj!“ – „Donešena je cijela škrinja puna rus. „poramenica“; oznaka s' brojem pukovnije! Najbolje se držao ntprč. Horvat i zstv. Špehar. Oko 8 naših navodno mrtvih!“ Dok je pričao griskao sam cakes i pio liker. Sve vedro zvijezdano i nije baš ni zima, al' svejedno volim peć!
Do ½ 10s pričali viceve, pili „glivanj“, a u ¼ 11s: P. zap.: Strojopuška mora u prednjem postavu, tik puške imati 2500 naboja, kod bojne stepenice 2500, a ostalo kod živežne stepenice. Pošte ništa! ......

                                                                                                                      26. rujan 1916.

[Utorak] U ½ 8s se probudio, nu nije mi hladno, popio kavu i liker, u brzini obukao, pa k' peći se grijati. Lijepo je sunce. Čitao puk. zapovijed.

P. z. br. 215 od 25. rujna 1916. t. 8.
Na R. No 864/16. 42. d. p. č. div. od danas.
Sutra u 10s prije podne prijeki sud kod zapovj. 26. puk. Istome imadu kao prisjednici pridoći, prič. poručnici Wasserbauer i Kolander, te prič. pom. liječn. Dr Molnar.
U ¼ 9s puca opet Moskal prama baonu, a ja se zaputio do prč. Wasserbauer, da idemo zajedno. U 9s bio kod 2. b. ntprč. Götz.
-„Imaš vremena, najprije gablec!“ – reče. I tako jeli zakiseljeni jezik, kruh, vino crno pili. A baš dobro dođe, jer put je dalek, a neznaš kako dugo „ceremonije“ traju. U ¾ 10s prijavili se kod podpuk Kućak, zap. 26. d.p.puk. U 10s sud. Oko velika stola u hladu, sakupili se: Dr Stubenfoll natprč. voj. sudac, kao predsjednik suda; kao prisjednici: ndprč. Murgić, stnk Ulman, prč. Lasović, prč. Kolander, prč. Wasserbauer kao branitelj i natprč. *** voj. sudac kao tužitelj. Okrivljeni domobr. Vaso Katić, 26. dppk, pravoslav. vjere radi samo osakačenja. Usljed dokaza svjedoka, te lječnika Dr Vidre i Dr Molnar, ustanovljeno točno sve (Kroz lijevu podlakticu, kroz kabanicu). Prisegli svi stojeći, otkrite glave dignuo 3 prsta u zrak, „da ćemo istinu suditi!“ U ¾ 12s osuda: „smrt ustrijeljanjem“, jednoglasno. [Rana sva crna od baruta, na košulji i haljincu ne ima znaka]. U 12s je pred sakupljenom momčadi okrivljeniku proglašena osuda, a nakon toga predan je četvorici s' nataknutim bodom i pravoslavnome voj. svečeniku, koji ga – prati u sobu. Taj ostaje do konca kod njega. Momak se ispovjedi i pričesti! Za 2 sata se mora osuda ovršitit! – U ¼ 1s kod voj. svećenika Hitreca 26. p., jeli kulen, sardine, pili vino. – „Poznamo se dobro tice!“ -

(str. 260/261, dokument i Upute za gradnju utvrda, 27.9.1916.)

U ¾ 1s kod pukov. na objedu, sakupili se svi časnici. Juha sa jajima i grisom, bubrezi na umak, šnicli sa bažulj varivom, jabučni kolač, svježe kruške, crna kava, bijelo vino – ¾ 2s. U 2s se opet sastavio kordon momčadi, 4 momka, koji će ga strijeljati, opkopari iskopali grob; I mi svi sa službenim znakom pred njima. Vrlo neugodna pozicija. Stupa okrivljeni. Pred njim dvojica sa nataknutim bodom i iza njega, u sredini svećenik i on. Prije je poljubio križ, a nato se ponovno osuda pročitala. Bio je blijed kao krpa i sav drhtao. I kako je prije sve nijekao reče „Luda moja glavo, što učini!“ I osuda se mora izvršiti. „Stoj!“ čuo se povik! „Milošću zapovj. 42. divizije pomilovan je na 10 g. teške tamnice i t. d.“ Svima je odlanulo .....
U ¼ 3s prošao, te se navratio k' prč. Schlesinger, popili vino, liker, te konačno u 4s kod kuće. No putem uvijek prati „švera“, pa „naše“! U ½ 5s pisao karte, cenzurirao momč. poštu i razne spise!.......
U ¼ 7s večera: prsna pečenka sa valjušcima, grah varivo i jägerwurštom, kruh, crno vino. Pomalo zahladilo. U 9s se legnuo; u ½ 10s pošta i

Pukov. zapovjed br. 216. od 26. rujna 1916.
Prigodom jučerašnjeg okršaja ponio se 1. baon junački. Usljed potajnih ruskih navala sa dviju strana odredio je g. stk Pušibrk povratak u prugu polj. straža, prednjeg postava. Rusi prem 2. baona sa 4 ♀ (strojopuške, nap. prir.), nisu sljedili; ako su i navalu naših 3 ½ satnija i 1 ♀ (strojopuške, nap. prir.) izdržali. Zahvaljujem hrabrim časnicima i momčadi u ime previšnje službe i pukovnije. Ponosito svaki poznaje svoju vrijednost. G. generalmajor Bekić izrazio je svoju hvalu i priznanje.
Slava našim mrtvim: †
domobr. Iv. Štih 2. s., vod. Alojs Tauber 3. s., domobr. Stjepan Bubanko, Iv. Kelin, Franjo Burić, Vid Turčić, Franjo Kišur, te zdrastv. Stjepanu Perić, svi 4. satnije.
Ranjeni: razv. Petar Mayer, dom. Marko Vukelić, Drag. Jandras, Filip Vrhovec, Marko Lovrek, Ant. Šoštarko 2. s., razv. Stj. Petravić, dom. Petar Havoić, Stj. Božić, Marko Petrić, Stjepan Gorički 4. s., dom. Pavao Sesvećanec i Janko Žunac 1. ♀ (strojopušćani, nap. prir.) o., zdr. Martin Premec nestao, valjda ranjen.
G. ntprč. Horvat cijeni ruske gubitke na preko 300; g. stk Pušibrk vidio je do 130 mrtvih i ranjenih Rusa, od kojih je jedan donešen u postav.

Na op. br. 486./18. 8. voj. zb. zapštva.
42. dom. pj. četna divizija i 72. pj. brigada istupile su iz sveze 8. zbora.
Te vrle čete izdržale su hrabro i ustrajno, vjerne svojim tradicijama najteže bojeve dokazavši izvrstan duh istih. Najsrdačnije zahvaljujem svim zapovjednicima, časnicima i momčadi za dokazano besprikorno držanje u najtežim bojevima.
Benigni F. Z. M. v. r.

                                                                                                                      27. rujan 1916.

[Srijeda] U ½ 8s se probudio i odmah navukao čizme, pa trkom k peći se grijati. Popio kavu i liker. Sunce grije, nu zrak još nije topao, no rus. top se već javio.
U ½ 9s čitao „Novosti“, pa pregledao radnje. U ¼ 10s doručak: svježa šunkina kobasa, kruh i „špricer“ iz crvenog vina. No kad se dovoljno ugrijao, pravio „poljepšanje“. U ¼ 11s pisao karte. U zraku se veselo puškaraju međusobno ljetači! A topničtvo potpomaže.
Nova momčad: Gabro Hanžek 1. s., Mirko Novosel 2. s., Jakob Dukarić i Gjuro Krvar 3. s., Andro Gregorić 4. s. – što se na prijavku javila.
U ¼ 1s objed: griz juha, svinjetina sa zelje varivom, šljivini kolači, crna kava, crveno vino i mineral. voda. [„Fox“ closet papir.] U 3s okolovanje:

O1 st. nared. Jančiev A.K.B. 30
OB dom. Ivan Prasničky, k. u. k. 3. A., 13. k. k. Csicserics m. p. FMlt. –

Radio kod hate, pa se uznojio, jer je dobro toplo, a muhe piju mozak! U ½ 4s užina: čokolad kava, jägerwurst, kruh, vino. Kad se radi i „šmeka“. Od 4 – 5s bio stk Lazo, pa dogovorili za gradnju, kako treba kola, pa taljige.
-„Ja dajem pučanstvu kola, a oni meni sijena, tako imam svega!“ – rekao sam.
-„To je pametno, jesi Ti mudrac!“ – Lazo će.
Kasnije se smijao, kad čitao kartu nekog domobrana: „Vjek u meni moje srce vene, kad god se zlato za Te spomene. Ja ga pitam, a on mi veli, da bez Tebe živjeti ne želi!“ Cenzurirao poštu. Bio u pohođe Dr Links.
U 7s večera: 2 šnicla sa graškom i slatka repa, b. kruh i crveno vino. Posjetili me zstv. Špehar i kdt. Lončar, koji nadziru radnju zapora! Uz vino i liker prošlo je vrijeme. Od ½ 9s – ¼ 10s grijao se kod vatre i sa momcima pričao. Sve vedro i hladno. U ¾ 10s legnuo.

                                                                                                                      28. rujan 1916.

[Četvrtak] U ½ 8s probudio me pjev momčadi:

„Draga kufer pakuje, dragi na Rumunje putuje“

Dok sam pio kavu pričao Tuna: „Čuje se da sjutra putujemo proć, jedni vele u pričuvu, drugi k Stanislavu, treći na rumunjsku granicu, a nitko pravo nezna!“ – Sve je kišovito naoblačeno, hladno. To me pričanje nije razveselilo, jer nješta je uvijek na stvari, kad se puno priča.
-„To su samo nagađanja!“ – odvratio sam.
Sve su radnje obustavljene, nitko neće da radi, sve se ljuti radi muke, koju će imati. Neznanje ubija. Jeo sir i kruh, kao doručak u 9s. – Pjev se svagđe ori. Došli u posjete Gjöry i Kranjak.
-„Mi ćemo u Chmielówku kao pričuva, te raditi postav kod divizije!“ – govorio je Gjöry.
-„Ja neimam poima!“ – odvratio sam .......
U 12s objed: juha sa grisom, 2 šnicla sa rezancima, 3 kolača iz jabuke, b. kruh, crna kava i crveno vino. [50 kom. austr. „Dames“ cigarete]. – Pisao kući i čitao okolovanje, gledao slike „Az Érdekes Újság“ (izdanje s ratnim prizorima, nap. prir.)
U 2s eto zapovjed:

Kr. ug. zgb. 25. dom. pješ. pukovnija
Br. 794./12 Dn od 28. IX. 1916.
Novo razmještanje četa, zanimanje i radni raspored
Na op. br. 2627/800 v. t. od 27./IX. 1916.

(str. 267, dokument, 28.9.1916.)

Kad sam pročitao bio kao guja! Dakle sav trud i muka uzalud, no to me veselilo, da neće ni drugi ništa imati. Tambure sviraju, a tri cigana plešu i nješta pjevaju. – „Aj, haj, za 100 let, ni kosti ni mesa!“ – Moskal se upucava po našem topničtvu. Pio čokolad kavu. 3. baon 11. sat. radi na povisini 500 m. prugu.
Cijelo predvečerje dolaze časnici 26. puk. gledati postav, pa nastambe. Bio prč. Vilković i ntprč. Murgić:
-„Dakako najljepšu hatu ima mitrailleza!“ – će.
-„To jasno!“ –
Cijeli se dan puškara, a sada pogotovo. Nek vrag to razumije. Iznajprije rečeno da se izdane zapovjedi ukidaju, kasnije sve, kako je izdano. Čini se, da sami neznadu pravo, što će! U brzini razdjeljena podignuta odijela i oprema.
U ¼ 7s večera: 2 faširana šnicla s krumpir pire i kisel. krastavcima, kruh i vino. Zima, pa se prošao grijati u hatu. Pričali viceve. – „Bog zna, gđe smo u to doba sjutra!“ – primjetio sam, pijuč: „weinšato“. –
U ½ 10s legnuo, sve je zvijezdano, nu mirno. Čekao poštu do ½ 11s. Zima mi nadam se neće biti, jer će me štitit 3 gunja i kabanica.

P. z. br. 218. pbč. 1436 od 28./9. 1916.
Na brzojavnu naredbu 7. zap. voj. Pers No 500./1379 od danas odlikovan je za izvanredno hrabro držanje pred neprij. ʘ st. nared. Luka Jurak 1. ♀ (strojopušćanog, nap. prir.) odjela.

                                                                                                                      29. rujan 1916.

[Petak] U ¼ 5s se probudio, uzburkao se dio mog tijela onaj, od mora mojih grudi ili kako se naziva po drugima srce: „Danas!“ Izašao napolje do vatre, oko koje je momčad sjedjela, da se grijemo. Pravili su šale ne misleć, da valja putovati. Gusta magla prostirala se nad okolinom. Neprestano dolaze od 26. p. ljudi, pa se viče, psuje „e kako su nasilni!“
U ¾ 8s počeli tovariti sve na tornjake, a u ¼ 9s odstupali do baona. Tamo javio svoj dolazak, al' i sjeo k' stolu, da se opraštamo s Orleanom!
-„Tamo kod 26. p., na desnome krilu opaža se neko komešanje na rus. strani, pa kako se iz zrakoplova ne može točno ustanoviti, šalju nas, kao pričuvu za protunavale tamo!“ – govorio je Lazo.
-„Zaista utješno!“ –
U 9s „stup-a-aj!“ Sjeo sam na konja „Bubi“, al' stao se vrtjeti, dizati za noge i razne druge pokušaje poduzimao ili da me baci ili neće odavle. Nu ipak hoće! „Ajda, ajda!“ Tako na čelu jašeć sa Jurakom i pričajuć najednoć se „Bubi“ gotovo legnuo na zemlju, tako se uvukao, a preko nas prelazi granata! Kako je konj pametan! U onom mjestancu puca Moskalec na sve strane, tako da nijesi nigđe siguran. U ¾ 10s na mjestu i javio dolazak pob. 26. p. ntprč. „Pichler“
-„Izvoli se nastaniti po kućama, drugog mjesta nema!“ -
U ¼ 11s nastanio se u seljačkoj kući, na lijevoj obali „Rusensky“ potoka. Nijesam baš zadovoljan! Konji naokolo po stajama, a momčad pod sušom. Jeo sardine, kruh, pio vino. Al' posve sam indisponiran. Pisao karte. –
„No i kišu baš trebam!“ Soba u koju se nastanih, dosta je prostrana, nu niska, bijelo oličena. Peć se iz vana kuri, što je izvrsno, jer inače se dimi, ako se u sobi kuri. U kutu stol, široke klupe naokolo, što je moj krevet! Na stropu svjetiljka, a po stijenama slike, nu samo svete. Narod je silno pobožan. Iznad vratiju nalaze se stalaže, sve pune tanjura, kao ures. „Dva mi se neobično sviđaju!“, kao i mlađa đivka, kao Henny Porten! (njemačka glumica, nap. prir.) Aj, haj! U ½ 2s zapovjed „na dan znak putuje se na staro mjesto!“ – Samo se nasmijao, što prave hec. Izdao zapovjed za razgrađenje pruge i neka se sve natovari i priredi, al' „rasprteno“. – A uspjeh tu, e to je peh.
U 2s objed: juha iz grisa i jajima u nutra, 2 šnicla sa grah varivom, 3 kolaća iz jabuka, b. kruh, crveno vino. Za vrijeme istog svirale tambure, pjevali i plesali. Tuna je po dogovoru okretao „crnku“, a kad je kraj mene prošla, malo je po starki štipnuo. „E bude pečenja!“ Zabava se razvila, kad u ½ 3s viknuo: - „Prti“ – Opet se rukuje, žene plaću, kao kad smo iz Chlebówke amo išli. „A za šco idete prić?!“ - „Musimo!“ I opet suze, kako im je žao „salčina!“......
U ½ 4s se vratili, išao pješice, jer mog konja slao napred sa stanoređom i preuzimateljem. Premda načiniše nered, rado se vratio! „Sve ide na staro mjesto, samo se uzme postav 28. d. p. za ½ satnije.“
Naši tamb. zasvirali, pa nasta komešanje. Za sve je lako, nu samo časnike ne možeš izgoniti, a sami se nedaju. Posve se raskomotili i pio kod njih.
-„Ovo bje zaista besmislenost!“ – rekao sam.
U ¼ 7s sve izmjenjeno, te morao najprije sve popraviti, jer prilično u nered staviše. „Hvala Bogu“ prošaptah, kad su prošli! U ¾ 7s večera: 2 odreska sa kelj varivom. – Puške opet u postavu. Grijao se u hati. Sve je naoblačeno i puškara se. Pili glivanj, te nakon pročitanja pošte i zap. u 10s legnuo.

                                                                                                                      30. rujan 1916.

[Subota] Onako u krevetu čitao, sve tmurno:

P. z. br. 219 od 30. rujna 1916.
Savezno s t. 4. puk. otpravka br. 216 premještam domobr. Mijo Kenjevari 4. s.
1. ♀ (strojopušćani, nap. prir.) odj., kamo imade odmah pridoći

Dodatak.
Op. No. 2628/5405 n – 42. d. p. č. d.:
Preslušanjem jednog zarobljenog rus. časnika ustanovljeno je bez dvojbe slijedeće:

1.) Naši vlastiti momci su tako lakoumni, da seljacima, koje Rusi puštaju hotimično na poljske radnje s ove strane Bistrice, sve izbrbljaju.

2.) da seljaci sve točno onda izjave Rusima.

3.) da vlastiti zaroblj. i pribjeglice na upravo nedostojan način sve, dapače točno i postav svojih bivših zapovjednika izdadu.

Stoga određujem:

1.) da zapovj. 84. d. p. brigade imade još noćas, sve pred postavima s' ovu stranu Bistrice, sjeverno mosta Lachovce, nalazeće se kuće do temelja spaliti bez obzira, da li tko stanuje u kućama ili ne. –

2.) Na svakog civila, bio on muškarac, žena ili dijete, koji se vlastitoj pruzi siguranja približuje pucati

3.) Zapovjednici svih u službi siguranja ili napred potisnutih vodova imadu biti časnici ili časn. asp. Za odgovarajuću izmjenu imade se pobrinuti.

4.) Svaki momak, koji pokuša k neprijatelju pobjeći ili takve govore držati, imade se na licu mjesta ustrijeliti, pošto su takovi ljudi za nas propast.

Isti časnik iskazuje, da je kod zadnjeg pothvata stka Pušibrk sudjelovao I. b. njegove pukovnije, i da je imao po satniji 15 mrtvih i ranjenih. Isti je inteligentan, vrlo dobro orijentiran o našem položaju; Bio je zapovj. jednog dogl. odvojka. Nadalje izjavljuje, da pripada 74. puk. Desno krilo iste je kod groblja na jugozapadnom rubu Bohoroczany.
Na desnom krilu IV. b. do križa, istočno crkve Lachovce, uz njega III. b. do južne prosjeke šume Dabrowa. Južno odatle II. b., lijevo mu krilo nepoznato. I. b. pričuva u zap. dijelu sela Horocholina.
Iza svakog baona 1. ili ½ satnije pričuva. Zapovjednik puk. pukovnik Plachow, zap. 19. div. general Nitschivolódow. Zap. puk. u Horocholini, jedan zap. baona na sjev. rubu šume Dabrowa.
Kao zapovjed. dogl. odvojka skupio je vrlo dobre podatke, nešto vlastitim motrenjem, ali najbolje prijave je dobio kroz naše zarobljenike i skroz seljake, kao što je u prvom djelu rečeno. Sjeverno 74. pukovnije stoji 467. puk., lijevo 75. puk.
Isti časnik bio je zarobljen sa još dva momka, jedan jest njegov časn. služak, koji je u cjelosti neorijentiran, dok drugog iskazi slažu se sa onima časnika, jedino što momak iskazuje, da su u postavu samo 2. baona, a ostala 2 pričuva u zap. dijelu Horocholina. 74. puk. imade 31 ♀ (strojo, nap. prir.) pušku i 160 momaka po satniji. –

Ispravak Dn 794/12 v. str. 267. –

Naše topničtvo puca kao ludo prema nacrtu. Upucavanje! U 9s ustao, vedri se nu sparno je. Čitao novine. U ½ 10s jeo sir, kruh, pio vino. I Moskalac se ne žaca s' topom. U ¾ 11s pisao karte.
U ¼ 1s objed: juha s' pljuč. žličnjacima, govedina, krumpir i umak od luka, rezanci sa orasima i šećerom, b. kruh, crna kava i crveno vino. A kasnije gledao moje milodare: 1 paket svijeća, 3 rupca, 1 čarape, igle, konac, 7 kutija austr. cigareta „Sport“, 50 „Dames“, 4 paket. aus.-turskog duhana i užigač. I momčadi puno razdjeljeno. U 3s pio čokolad kavu, pa hodao naokolo, cenzurirao poštu sve iz dosade. U ¼ 6s pucaju naši brzometni da utišaju „ludog Moskalca“. Zavukao se u hatu: „Završit ću, ne mogu više živjeti tako! Bijah sretan nekoliko časaka, a ti prolazili brzo; zašto trpit, kad se može riješiti muka?! Al' samoubojstvo je kukavština?!“.......
U ½ 7s večera: šunka, narav. odrezak sa kis. repom, kruh, vinom. Al' baš išlo u slast. U ½ 8s posjet, Klaić, pa osvježili putovanje na frontu! Povukli se u toplu hatu, pa je uz viceve i glivanj vrijeme prošlo. U ¾ 10s navalila kiša, kao luda. U ¼ 11s primio puno pošte.

P. z. br. 220 od 30./9. 1916.
Njeg. c. i kr. Ap. Vel. blagoizvolilo je premilostivo podijeliti:
red želj. krune 3. r. sa rat. dek. stku Sertić Stjepanu
sreb. krst za z. s kr. na vr. k. 3. hr. Sever Josipu očev. nared.
i Krajačević Josipu nadračunovođi.
sreb. krst. za z. s kr.: Borčanec Franji, nared., Radaković Stjepanu nadrač.
ponovno prev. pohvalno priznanje: Rejter Josipu, Husz Arpadu V/25. te Ceraj Slavoljubu kod III/25 p. u. pj. b.
željezni krst za z. s. kr. na v. k. 3. hr. Turany Antun, nadoruž.
željezni krst za z. s. kr. na v. k. 3. hr. Gjuretek Gjuri, Ljubiću Gjuri, očevid. naredniku.
željezni krst za z.: Hanževački Matiji i Crnko Milan, očev. nared. i Zebić Petru naredniku.

T. 9. Danas je oko podneva vod jed. god. dobr. vodnika Severović iz zasjede na 50x (koraka, nap. prir.) otvorio vatru na jedan uz potok Dzwiniacz razviđajući nepr. vod, koji se razbježao, ostavivši nam jednog mrtvog. Ovaj vod je od 74. puk.

U ½ 11s legnuo!.....

„Sjutra opet novo vrijeme“.....

                                                                                                                      1. listopad 1916.

[Nedjelja] U ¼ 2s me probudilo silno nevrijeme. Skinula bura krov, pa sve curela kiša po meni. Badave vikao „Tuna“. Morao ustati i kad mu rekoh, neka to smjesta popravi, odvrati mi „sjutra!“. – Topla ga zaušnica probudi iz sna. Sve je kidao vjetar drveće, a na lijevome krilu čulo se topničtvo. Kad sam popravio krov natrag legnuo. „Kada list otpada sa stabla, malo se brine zato, kuda će ga vjetar odnjeti. – A kuda je mene sudba nanjela? Zar se nas dvoje zadnji puta u životu sastadosmo? Zadnji puta biti sa onim, koga ljubimo? Poludit ću. Da samo znadem dal ću se ikada i kakav povratiti?!“.....
U ¾ 8s ustao i pošao se grijati. Neprestano pada, zima je, sve puno blata, pravo p...... vrijeme! U 9s doručak: kruh i vino. Kasnije kod isplate momč. pristojbi, a moja plaća K 317.50. Al' zima prilična, ne možeš se pravo ugrijati. Pisao karte......
Bijaše jedno od onih jesenskih dana, kada sva narav drijema, izgleda, kao da se zadubila u neke duboke misli. I svako šuštanje, sve te smeta, čini čudnovatim, drugačijim, kao da nije u sadašnjosti, nego dolazi iz daleke budućnosti. U tako se doba povuče svatko u svoju sobu, te uz praskanje drva u peći šeće gore dolje, ne govoreć ništa, već razmišlja o svojoj prošlosti. Makso podmetao vatru sjedeć nijemo uz peć, a ja šutah sobom, zadubljen u misli!............ Sreća?!..........
U ¼ 1s objed: juha usrano, ½ pileta sa mlincima, krumpirova i bažuljeva šalata, 1 kom., al silno ogroman „panč“ torte, crna kava, vino, b. kruh. Naše topničtvo udara prama Dabrowi. Tamburaši u ¾ 2s sviraju, kao divlji! Htio sam s njima k II. b., no putem se kod 11. sat. natprč. Juranić susdržao i konačno navintao. Nije čudo, pili kimel, cacao liker, vino, a uz to pjev i ples. Nu izbjegao sam time, što me po uputi zvao telefon.
-„E gospodo traži me moj baon!“ –
-„Ovuda se vrati!“ – reče Juranić
-„Svakako!“ –
Al da, vratio se kući, pojeo piletine i legnuo. Čuvstvo, kao na uzburkanome moru. U ¾ 7s večerao: šnicli i ukuhane jabuke. Tako drhtao od zime, da bio primoran legnuti, ako ne želim kaku bolest. Čaj me ugrijao. [Str. 256 vidi!]

P. z. b. 221. od 1./10. 1916.
Br. 948 pbč: Sa naredb. 7. z. v. P. No 500/1385 od 25./9. 1916. od. je. želj. krst za z. s. v. k. 3. hr: p. u. vod. Marko Miholić, st. p.

                                                                                                                      2. listopad 1916.

[Ponedjeljak] U ¾ 6s se probudio, čitao poštu, sve onako kod svijeće. Magla sve zastrla, a zrak je hladan. – No za čudo, u noći bilo mi toplo; obukao se, pa kao dnevno, trkom k' vatri. Pisao karte, dok zajutrak bude gotov! Nu danas imao puno za pisati, te češće morao prekinuti, za doručak: „guskina jetra kao mazalo“. U 9s pak malo Moskal dao seljačtvu „zbjeg“, pa se kod mene zgrtali. Nekoje primih „seke“ pod zaklon! Kasnije naš uzvraća, pa tako cijelo jutro „šišaj Tadija!“ U ½ 11s, uz smetanje muha, svršio, pa nastavio sa čitanjem „Novosti“ – 12s.
Objed: juha s' korjenjem, 2 odreska sa krumpirom, 3 palačinke s' sirom, crveno vino, b. kruh. [50 austr. „Antinicotin“ cigareta]. Kako nas muhe previše gnjavile, načinili na njih „juriš“ s' kabaničinim podstavama i mnogo ih usmrtili. To bje smješno, mahanje kao ludo! – Usprkos vedrine i sunca, hladno. U 2s pak nad nama explozije rus. granata i šrapnela „al je kurva!“ primjetih, a 20x (koraka, nap. prir.) je manjkalo, pa skoro u nas. Nu malo se boje lica promjenile, a tijelom prošli srsi. „Da me ubije tako ludo!“ Te ne preostade drugo, nego pomno motrenje kuda će. Al uvijek ugodno 12 cm „Dorice“.....
A kad' još čuješ, da je kod upada samo sustavio dah. Mukla exsplozija i odlanulo je. U ¼ 5s se smirio. Preselio se posve u novu hatu, „zapovjedničtvo ♀ odjela“, i tamo je ugodno, toplo. Sve je iz „drva“, a ne moja „lisnata“.
U 6s večera: meso štruca, kiseli ugorki, rezanci, kruh, vino. Kod nas bio zstv. Špehar, pa je vrijeme brzo prošlo, jer slušali momčadske viceve, no užasno „sramotske“. U ¾ 8s pili čaj s' rumom, pa se razišli. U 8s legnuo, al' kako je to ugodno, kad se čovjek može nakon 2 mjeseca raskomotiti u toploj sobi. Bio sam, kao preporođen, no ne za dugo! Pravo ni usnuo nijesam, kad eto zbrke: „dolazi Kamenar!“ Svima se čelo namrštilo. Seli brzo, pa na svoje hladno mjesto u ¾ 12s. Ne imaš sreće. Sve zvijezdano, zima.

                                                                                                                      3. listopad 1916.

[Utorak] Nikako usnuti. „Nijemim zanosom, kao u snu promatrao sam Nju. Koli lijepa bijaše vijencem opletena u svjetlo bijeloj vjenčanoj haljini. Pa sva ta ljepota je moja!“ mišljah, a to nebi mjenjao sa zvijezdanim nebom.
Oko 1s pogledao je u hatu, dignuo šatorski list, koj' je nadomješćao vrata, Kamenar, rasvjetlio sa elek. žaruljom. No ja se ne makao.......
U ¼ 7s probudio me rus. top, nu ne bje mi žao, jer bje i pošta stigla! „Pošta je za čovjeka, kao okrivljeniku u tamnici tračak sunca! Ili utopljeniku komad slamke, koja ga spašava!“.... U 8s pisao kući i slao nekoje stvari kući. Od ½ 9s – ¾ 9s Moskalec samo granate baca naokolo kao lud. Baš nekako kao jučer. Nije nikakovo čudo, kad se Mato neprestano pokazuje, a sve je vedro, pa se točno vidi. Neće ići po spojnome jarku, jer je dalje, nego odrape prijekim putem, i eto vraga.
-„Zašto ideš po čistini kurva!“ – vikao sam.
-„Em me ne vidi!“ – veli Mato, pa ide dalje.
Sve badave, kad je glup. Oni sami navuku topn. vatru. Rus se ne pokazuje. I seljaci, koji pasu na povisini iza pruge prave, trčali u uvalu, a top ih prati! Do 8s se nesmije tesati, sve je mirno, a za moje doba, u 6s počeli i uvijek vikali. Nu još malo, to je sve „predmjevam“. Hladno je i nekako me cijela lijeva strana ruke i noge trga. Za sebe još nijesam počeo graditi hatu u rojnoj pruzi jer gđe god počeo udari sa granatom. Kao zakleto.
U 9s kod Kamenara, posve nas lijepo obojicu primio, bio prijazan i sladak, nu za kako dugo, to ćemo vidjet. Bio kasnije stk. Lazo, pa pili liker „Curacao“. Tužio se silno na pobočnika.
-„Pa mogao bi Ti preuzet!“ – reče meni. Ja se samo nasmješio, al' ništa ne rekao, jer ne „moljakam“.
Kad se razišli udarila kiša. U 12s objed: juha s krpicama, iz bažulja načinjena, 2 svinj. karmenadla sa krumpirom i zeljem začinjenim, šmarn kolač, jabuke kuhane, b. kruh, crna kava, crveno vino (kiseliš = etapec). Tambure sviraju, jeli smo u novoj hati zajedno. Pričao doživljaje, a mene zaokupilo silno „čeznuće za domom“. – St. nared. Jurak, kod pukovnije na ručku, a g. podp. Delić, ga sam odlikovao.
Došle rojne peći! -, al kako ću ja kuriti u zrak? U 3s - 4s bio u rojnoj pruzi, da se orijentiram, kad me zapita uspjeh radnje. Slabo sam nadzirao....

P. z. br. 222 od 3. X. 1916.
1.) Dne 4. o. mj. na imendan našeg Previšnjeg vladara služit će se u 7h pr. p. služba božja u ovdašnjoj crkvi. Službi b. prisustvuju od svake satnije, koja nije u pruzi po jedan časnik i 1 vod. Isti dan imadu zapovj. satnija držati momčadi govor i rastumačiti im značenje ovog dana, osobito gledom na svjetski rat.

2.) V. N. o. p. br. 172 od 25./9. 1916. odlikovan je:
srebrnim krstom za z. i kr. na v. k. z. hr. časn. zamj. Gajo Dulikravić.

U ¾ 7s išli uz pratnju tambura k' baonu. Bili stk Lazo, ntprč. Kamenar, prč. Kastl, ja, zstv. Miletić, Dimić, topn. motrioc Radivojević, Dr Marzloff. Večera: prsna pečenka sa valjušcima, sir, sardine. Pilo se, pjevalo i plesalo. U 11s pili čaj. Nu najviše je smjeha pobudio Radoje onako krupan, sa „zmijskim plesom“, gđe je samo trbuh i starka radila. Kolosalno, bio je žrtva „vina“. U ½ 12s se razišli, a ja kod baona „umakao“: Edm. Gesler Bitter – diatetischer magenstärkender Kräuter – Likör!, koji mi se izvanredno svidio. Putem sve se skližeš po blatu i čuvaš nos. U ¾ 12s legnuo, al' silno se spustila kiša; a puškara se živahno.

                                                                                                                      4. listopad 1916.

[Srijeda] Cijelu noć padala kiša, pa vjetrovito.....
U ½ 9s se probudio, a sve maglovito, naoblačeno. Bilo mi hladno od „štircanja“ u snu. Za zajutarka čitao novine. U ¼ 10s telef. zapovjed, da za vrijeme bolesti natprč. Wnutsko preuzmem 1. satniju. U prvo vrijeme me ljutilo premještanje, al' kasnije se ćutih sretnim, riješio se Kamenara. Jedino Dimiću i momčadi bilo je žao.
-„To je samo predbježno, pa ćeš se vratit!“ – reče Lujo; Do 10s hodao naokolo po blatu, grabama, vode punim, a uz to sipila kiša. Cijeli je postav, kao „labirint“. Preuzeće se brzo obavilo! Hata, u koju se nastanio, posve je zgodna u sto met. pruzi, gđe bje 28. d. pp., prije našeg pomaknuća. Iz drva, a posve u zemlji. Unutra peć, krevet sa sijenom, 2 stolca, stol. Na vratima prozor, te je prilično mračno. Bili se javiti kdt. asp. Hainš i jegd. dobr. vod. Dragaš Milan. Dozvao zap. vodova i počasnike, da im dadem upute, u spojnom jarku 2.50 m. dubokom; zemlja je „ilovača“. Vedri se i sunce. Sjeo uz prozor, te zurio bez cilja u zemlju, pa nebo. Vjetar nanosio je lišće. Stao sam šetati po sobi, bez misli, mučaljivo melankolično, slušajuć pjev vjetra. Konačno se odlučio na pisanje karata. U sobi je toplo, al' kad rus. top opali u blizinu, pa se cijela soba strese, kao papir, gotovo nebi trebalo umjetne topline.
U ¾ 1s objed: juha iz piletine, 2 teleća odreska sa keljom, 3 sirna kolača, crna kava, b. kruh i vino: 2 bouteg. „Klosterneuburger“. [i 50 austr. cigareta i to kao danas]. Nu kako dulje treba, dok donese dečko objed, postaje hladno, pa ne ide u slast. U ¾ 4s držali područni govor momčadi. U 4s bio kod baona, po upute za dnevne radnje; nu kad se vratio u 5s zapovjed: „1a satnija imade se preseliti na desno krilo baona!“
„Dakle ne imam sreće, čim u koju hatu dođem, već se moram seliti!“ A kad pomisliš hodanje po tome mekanome tlu i vodi, koja je u postavu, nehotice pređe kletva sa ustiju. Zvijezdano, magla.
U ¾ 7s tečno večerao: 2 dinstana odreska s' umakom i rezancima, krumpir i bažuljeva šalata, kruh i vino. [½ l Hobe Triple sec liker]. Sve iz dešperacije pio. Pred menom samo čistine, po danu se ne može raditi, nego tek noću topla soba, pa sve te pogodnosti napustiti! Tunu i 2 ordonanca slao naprijed, da sve urede, a ja čekao „izmjene obavu“. U ¾ 8s pita baon. poboč.
-„Jel izmjena gotova?!“ –
-„Ne ima paprike ili propelera!“ – odvratio.
U ¼ 9s pošli po polju, užasno za hodati po brazdama, slogu, nu sreća da bje mjesečina inače bi me vrag uzeo. U ½ 10s prispio u novu još ljepšu sa 3 sobe u uvali Matijovke. Desno je za telefonistu, a lijevo za služaka. Peć iz cigle, te obložena sa kutijama od mesnatih konzervi. Krevet onako široka klupa sa naslonom. Već par puta pitano sa baona, jel' izmjena gotova: „Reci, da sam vani kod izmjene!“ – nije mi se dalo neprestano dizati. U ½ 11s pošta; stol je kod prozora. Sagradio je hatu ingeniur ntprč. Alterman.
Bojni zov: Batterie; lozinka: Ellbogar. U 11s legnuo, javio: „izmjenu obavio!“, al' u sobi dočekao prijavu.

                                                                                                                      5. listopad 1916.

[Četvrtak] U 6s se probudio, a još uvijek toplo u sobi. Kako je to prijatno, kad čovjek svućen spava. Pogledao kroz prozor, sve mraz pokrio, a zemlja smrznuta. A sve je vedro, pa Maskal „poca“. Izim kave imao maslac, kruh i vino. Do ¼ 10s uredio se kao čovjek, ipak je takva komodnost, zlata vrijedna. Crtao, kad me zvao ntprč. Götz, jer sam susjed II. baona. Promatrali postav, i kako Rujo puca na aeroplan.
U ¼ 1s objed: juha s jetrenim žličnjacima, govedina sa luk umak i hladetina sa hrenom i krumpir, kolač iz zelja, b. kruh, crveno vino i kava. U 1s pisao karte. U ¾ 3s se najviše razveselio listu i paketu od Male: 200 cigareta, 2 kut. sardina i bomboni. Drugo uručio Ivi i Anđelku, za njih namjenjeno! –
U ½ 4s užina: maslac na kruhu. Legnuo. U ¼ 7s večera: 2 faširana šnicla sa bob varivom, kruh, vino. –
Kod jutrošnje pucnjave na polj. stražama, ubijeni zapovj. rus. ophođe i služak pokopani u Chlebowki. Premda je Maskal puno pucao po selu, jednome starcu odnjela granata obe noge i ranila dječaka, kog je vodio. L. Neutra, B. z. Leutenant.
U ¼ 8s išao k natprč. Alterman i jgd. dobr. vod. Janković u pohode. To su moji glavni susjedi 6/II. b. satnija. Pili čaj, crne kave i „o položaju“ pričali – ¼ 10s. Vrativ se pio liker. Pregledao novine Az érdekes uság i pročitao poštu, legnuo.

                                                                                                                      6. listopad 1916.

[Petak] U 7s se probudio i kad ustao čitao:

P. z. br. 224 od 5. X. 1916.
G. generalmajor Bekić, koji na dopust polazi, naložio mi je telefonski, da njegov srdačan pozdrav svim časnicima i momčadi pukovnije izručim.

Mato si pjeva:
„Željeznica putuje, draga kufer pakuje,
Pakuj, kufer moj, neću biti dragi Tvoj,
Zbogom dragi dome moj, sad putuje sinak Tvoj!“

Tuna donio za nad krevet sliku, al' pravoslavnu,
Opatrnošć Boska [božji sud]
Bóg widzi wszystko (bog sve vidi, narisano oko)
Bóg słyszy wszystko (bog sve čuje, narisano uho)
Bóg wszystko zapisuje (bog sve zapisuje, narisana knjiga)
Pamietaj na wiecznosć (pamti zauvijek)
Smierć sprawiedliwego i grzésznika (smrt praved. i griješ.)

U ½ 9s posjetili me Grabrić i Ključka, kasnije Janković i konačno Kapić i Fićur; podvorio ih likerom.
-„Zdravo nova ptica u našem gnijezdu!“ –
U 9s doručak: sardine, kruh, vino. Uredio se i počeo da radim, eto Šipeka. Neprestano danas dolaze i zove telefon Tomašević, pa Ardo. U ¼ 11s – ¼ 12s bio je Pušibrk za gradnju momčad. nastamba.
-„Jesi li zadovoljan?!“ –
-„Kako se uzme!“ – odvratih.
-„Dakle nije dobro?!“ –
-„Milije mi je kod ♀ (strojopuške, nap. prir.)!“ –
U ½ 12s javljeno, da je ranjen na polj. straži Josip Šimunić 1891 – 1916. – Pregrada 1. s. Dospio ipak, da pišem karte. U ¼ 1s objed: juha sa korijenjem, 2 odreska sa prisiljenim zeljem, rezanci sa mrvicama, b. kruh, crno vino, kava. Vani toplo, a muhe dosadne lijeću po sobi. U 1s legnuo! - ... al boljele me riječi, zujile u ušima, glas zvona, kao da gledam struju valova, koji će me progutati. „Mala Ti je slaba, zlo izgleda!“ to me strašivaše!

(str. 292/293, dokumenti: 6.10., 9. 10. i 9. 10. 1916.)

U 3s kad se probudio nastavio pisanje, odredio za službu.
Službovodeći: nared. Harambašić
I. vod. jgd. dobr. Dragaš
II. vod. nared. Celić
III. vod. kdt. asp. Hainš
IV. vod. vod. Baća
Momčad radi nastambe, ograđuje postav. No sve dobro, nu, ako Rusi kroz uvalu navale, tad' smo „frigani“. Došao voj. kurat Milić, pa se slikali i pili vino. Al' nas je u ¾ 4s nagonio sa topom iz ledine, pa u hati nastavili. – Oko 5s počelo se smrkavati, pa zakurio u peći i sve nehotice zaspao. U ¼ 7s me probudi večera: 2 goved. naravna odreska, krumpir i svježe zelje šalata, kruh, vino. Iza večera pošao sam do hate mog područnog Hainša, koji je 10x (koraka, nap. prir.) dalje od mene bio, pa uz pričanje „o dobrovoljačkoj školi“, koju je isti pod menom polazio, te vino, prošlo vrijeme. Petrolej se dnevno uz svijeće dizao, pa se ne štedi ništa sa svjetlom.

(str. 294, fotografija)

U ½ 8s se vratio, al sparno, sprema se na kišu. Legnuo i zaspao onako obućen. U ½ 11s probudio me ordonanc baona, koji je donio otpravak. Ustao i sjeo k stolu. Na prozoru bila je zavjesa.
= 26. d. p. p. zarobila je 8 momaka i 1 rus. časnika. Isti izjavljuje, da se izmjena dnevno obavlja. Pred nama je 73. 74. i 76. puk., 19. divizije. Imadu pričuve u selu Molótkowu; Satnija po 2 časnika, 160 momaka, 2 ♀ (strojo, nap. prir.) puške. Počas. škola u Molotkowu i 19 bacala mina, za koje se postav gradi. Hodni baoni pomiješani sa novacima g. 1897. Zarobljenici su Sibirci iz Tobolska! – Potpisao i otpravio ga. Pročitao poštu.

(str. 295, fotografija)

P. z. br. 225 od 6./X. 1916.
1. Pohvala
T. 1. div. otpr. br. 209 od 5. t. mj.
Sa zadovoljstvom sam ustanovio, da u zadnje vrijeme provedeni pothvati imađahu večinom dobar uspjeh. To ujedno potvrđuje, da kod odgovarajuće priprave i provedbe ovakovi pothvati uspješni i bez gubitaka biti mogu. Osobito naglašujem slijedeće pothvate. Jednom odjelu c. i kr. 93. pj. puk. uspjelo je u dvodnevnome ophođarenju južno Porochy važne podatke o neprijatelju sakupiti i zarobljenika dovesti. Ophođi 26. d. ppk. uspjelo je napadajem kod Džwiniacza dovesti 8 zarobljenika i 1 rus. † časnika.
Šnjarić, v. r. podmaršal.

2. Odlikovanje: Broj 858. – 60. 61. v. t.
Sa naredbom c. i kr. 8. v. zb. zap. br. 1319/409 od 27./9. 1916.
O1: deset. Ljubomir Mustač 8. s.
ϴ2: vod. Franjo Habeš, deset. Antun Krstanjek, 8. s.
O2: prič. zstv. Stj. Szomnjaš 10. s., domobr. Valent Kušić i Iv. Tomašek 8. s.
Br. 1285. pbč. Sa n. c. i kr. 8. v. zb. zap. br. 1319/430 od 27./9. 1916.
O1: prič. vod. Vid Lisjak 4. s.
Br. 1451. pbč. Sa otpr. od 1./9. 1916. c. i kr. 1. voj. zb. zap.
Pred neprijateljem pali †
ϴ2 razv. Đuro Bastalec 1 ♀ o. (strojopušćani odjel, nap. prir.) Križevci – Sv. Iv. Zelina.
O2 razv. Slavko – Gorupec Bratec 1. ♀ (strojopuška, nap. prir.) Jablanovec – Stubica,
dom. Josip Zadravec 1915. 1 ♀ o. (strojopušćani odjel, nap. prir.) Novoselo – Ludbreg, d. Gabro Brtolovec 1915. 1 ♀ o. (strojopušćani odjel, nap. prir.) Ervenik – Zlatar.
Odlikovanja šaljem 25. dok. b. na uručenje njihov obiteljima.
4. Poduka: Jučer između 11 – 11 30 pr. p. navalio je – neprijatelj u jakosti od 2 ¼ satnija na prednji postav na Džwiniacz potoku i to: 1 sat. na satniju Alterman (6), a 1 ¼ sat. na satn. natprč. Juranić (11. sat.) – Neprijatelj bio je svuda još u pruzi polj. straža vatrom odbit. Ostavljajući tragove krvi na lišću, odvukao je nekoliko mrtvih sa sobom.
Mi nismo pretrpjeli krvave gubitke, ali nam je zarobljena 1 ophođa 11. satnije i to deset. Josip Krnjavec, dom. Stj. Kos, Josip Glumpak, Mirko Tudja, Josip Cindrić, i Gabro Diebalo (potonja trojica od 23. h. b.). Zapovjedničtvo 11. sat. ima ovaj slučaj istražiti, izvješće, a eventualno i kaznene prijave do sutra ovamo predložiti, ako predleži sumnja predaje bez skrajne nužde. Prigodom ovog žalosnog slučaja opominjem još jednom, da je u šumi jednolično rastegnuta rojna pruga isto tako štetna i neumjesna, kao šćetani postroj u otvorenome tlu. Daljini odvojenih ophođa stavlja granicu mogućnost međusobnog vida. – Pobočnica (eventualno razdijeljenje) vazda postepeno postavljene izvan krila. Svaki odjel motri na sve strane. Napred izaslani djelovi nazaduju redovito isto tako skokomično, kao što su napredovali.
Povlačenje je često težje, nego napredovanje, pa zato mora već prigodom napredovanja od mjesta do mjesta dogovoreno biti. Neiskušani, sasvim mladim vojnicima nesmije se povjeriti vodstvo samostalnog voda sa odgovornom i težom zadaćom (jgd. dob. Hrs)
Br. 2704/330 d. zap. = Dn 794./12.                                             Delić. ppk.

Vani je kišilo. U ¾ 12s legnuo, svukao se posve, al' nikako usnuti.
L: Prag           B. z. Unteroffizier.

                                                                                                                      7. listopad 1916.

[Subota] U ¼ 1s ustao, pa nastavio.
= Verwundet gewesene Offiziere und Manshaften können als Abzeichen für die erlittene Verwundung auf der linken Kappenseite 1 oder mehre (nach der Zahl der Verwundungen) ca 1 cm breite u. 4 cm lange horizontale rote Tuchstreifen tragen. 3. Aok No 35. =
Silno uzrujan u 11s legnuo .........
U ½ 8s ustao, prošao onako neuređen u prugu, nadzirat radnju – ¾ 9s. Sunce i vedro nu vjetrovito. Zajutrak i doručak: sardine, kruh, vino. Pisao karte. Ovaj tlo odsjek je rijeđe pod topn. vatrom, nego više lijevo krilo. Od 11s – 12s izbirao i tražio mjesto za pričuv. momč. nastambu.
U ¼ 1s objed: prežgana juha, svinjetina i kis. zelje, krumpir pire, 2 kom. kolaća iz grisa, b. kruh, crveno vino. U ¼ 2s slikali pred hatom. U ¾ 2s zapovj. baona.
„Svi zapovj. satnija imadu sa pripasnim remenom, te kartom okolice ovamo pridoći!“ – Ovo čovjeka ipak smeta, kad ne znaš zašto, al' kad tamo slikali se u različitim stavovima. Lijevo krilo gadno bubnja, oko Stanislawa. Ispraznili su sva obližnja sela, i okolinu. Cijelu noć vozili automobili momčad na lijevo krilo, i kao da Ruje nješto spremaju, jer dnevno navaljuju na polj. straže.
U ½ 6s legnuo - ¼ 7s, kad pio čaj s' rumom. U ½ 7s večera: gulaš sa krumpirom, krvavica kobasa sa hrenom i senfom, kruh i vino. Zvijezdano je i mjesečina.
L: Rabitor i B. z. Trompeter.
U ½ 8s otvorila se topnička vatra s' naše strane, u cijelome odsjeku divizije – ¾ 8s, pa se smirili. Već mislio, biti će „vatrozapta“ ili „magle“. – U 8s legnuo.

                                                                                                                      8. listopad 1916.

[Nedelja] U 6s se probudio, van vedro i oblačno. Čitao poštu. Ujedno se imade za k svetoj misi odredit momčad. U 7s se ustao, posve na grofovski uredio, pio ...

(U Knjizi XVI., od str. 301 S. Kolander više nije prepisivao dnevne zapise, već je priložio stranice svojih džepnih bilježnica s izvornim zapisima i brojne vojne dokumente)

(str. 301, dnevni zapisi) 8. - 12. listopad 1916.



(str. 302, dnevni zapisi) 12. - 19. listopad 1916.

(str. 303, dokument, 14. 10. 1916.)



(str. 304 i 305 dnevni zapisi) 20. – 23. listopad 1916.

(str. 305, dokument, 20. 10. 1916.)



(str. 306 - 307, dokument, 20. 10. 1916.)



(str. 308, dokumenti: 20. 10.,11. 10., 21. 10., 21. 10., 21. 10., 22. 10. i 22. 10. 1916.)

(str. 309, dnevni zapisi: 23. i 24. 10. 1916.)



(str. 310 – 312, dnevni zapisi) 24. – 26. listopad 1916.



(str. 312/313, dokumenti: 25. 10., 23. 10., 25. i 26. 10., 25. 10., 26. 10., 27 10.; nacrt postava bez datuma; dokument, 22. 10.; nacrt postava 22.10.; dnevni zapisi: 27.10. – 1. 11. 1916.; dokumenti: 27. 10., 28. 10., 29. 10. i 30. 10.)

                                                                                                                      1. studeni 1916.

[Srijeda] U crkvi tmurnoj dopirao je tračak sunca rasvjetljujući lik Bogorodice na stijeni. Čitavo desno pročelje predvorja u pravoslavne crkve, sav se sjajio u crvenome sjaju.... Sve kleći i momčad i časnici, pjevaju pobožno „Svet, svet“, te mole „Litanije sviju svetih“, za spas duša pokojnika, palih junaka.
Pođoh na groblje, bijaše krasno predvečerje. Na grobovima zelenilo, cvijeće, a zalazeće sunce bacalo je zadnje trake na križeve, na kojih se kočili natpisi, a svijeće svagđe po pet titrale. Dirljiv je prizor. Mrak se spustio, a magla sve zaokružuje. Srce je moje, kao u tren prestalo kucati, slušajući govor:
posljednji zvuci večernjeg zvona gube se Chlebòwkom, kroz tihano seoce, a suze rose oči sviju.
Palim junacima!

• Reply to question five.